- 1 -              II Kž 232/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 232/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Ć., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak - dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 6. ožujka 2020. broj K-30/2019-35, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 1. lipnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba optuženog J. Ć. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi J. Ć. proglašen krivim zbog dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11. te su mu na temelju istih zakonskih odredbi utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri godine i šest mjeseci za svako od tih kaznenih djela, a primjenom članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina i osam mjeseci, optuženiku je određen istražni zatvor na temelju članka 123. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republika Hrvatska 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08.). Određeno je da će se optuženik J. Ć. prepratiti u istražni zatvor nakon što izdrži kaznu zatvora koju trenutno izvršava u Kaznionici u G.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. Ć. po branitelju M. K., odvjetniku iz N. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje "preinači za korist optuženika ", podredno da se ukine i predmet uputi nadležnom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženik u žalbi ističe da u izreci pobijanog rješenja nije određeno trajanje istražnog zatvora, a što bi bilo nužno prilikom izricanja nepravomoćne presude.

 

Iako je u pravu optuženik kada navodi da je odredbom članka 124. stavka 2. točke 2. ZKP/08., kao obvezatni sadržaj rješenja o istražnom zatvoru, propisan rok na koji je istražni zatvor određen, gubi iz vida kako je trajanje istražnog zatvora određenog po članku 123. stavak 2. ZKP/08. posebno propisan člankom 133.a ZKP/08. prema kojemu istražni zatvor određen na temelju članka 123. stavka 2. ZKP/08., a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora nije postala pravomoćna, traje do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne. Stoga je posebno određivanje roka trajanja istražnog zatvora u prvostupanjskom rješenju suvišno.

 

Nadalje, promašeni su navodi optuženika kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom određivanja istražnog zatvora protiv optuženika, propustio voditi računa o razmjeru između težine kaznenih djela, kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati te po potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, upirući pri tome kako su njegova očekivanja da će u postupku žalbe protiv presude sigurno uspjeti sa žalbom u pogledu visine izrečene kazne, koju smatra prestrogom. Nadalje, pogrešno žalitelj upire i da je sud svrhu istražnog zatvora mogao ispuniti izricanjem neke blaže, zakonom predviđene, mjere kojom se ispunjava ista svrha.

 

Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio, a potom i valjano obrazložio da je ispunjen zakonski uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. Ć. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08. Navedena zakonska odredba izričito propisuje da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv optuženika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, što znači da je primjena mjere istražnog zatvora iz citirane osnove obligatorna. Imajući na umu da je u konkretnoj situaciji optuženom J. Ć. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju pet godina i osam mjeseci, sud prvog stupnja bio je obvezan odrediti istražni zatvor protiv njega po navedenoj osnovi.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno i zakonito odredio istražni zatvor optuženiku J. Ć. temeljem članka 123. stavka 2. ZKP/08.

 

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 1. lipnja 2020.