Poslovni broj: 8 Uslpor-27/20-6

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja B. M.  iz S., D. Š.,  zastupanog po opunomoćenici M. P., odvjetnici u S., D. r., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 29. svibnja 2020. godine, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti tuženika, 29. svibnja 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o j e

 

            1.Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/951 URBROJ: 513-04-19-3 od 26. studenog 2019. godine.

2. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, KLASA:UP/I-410-20/2019-001/00424, URBROJ:513-007-17-01-2019-0003 od 25. veljače 2019. godine te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužiteljici iznos od 6.250,00 kuna na ime troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

                    

           U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, Klasa: UP/II-410-20/19-01/951 URBROJ: 513-04-19-3 od  26. studenog 2019. godine tužitelj osporava rješenje, te je u bitnom naveo: da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno i pogrešno utvrđene; da se nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari; da je izreka rješenja u proturječnosti s obrazloženjem; da su pogrešno primijenjeni pravni propisi na temelju kojih je rješavana stvar; da je pogrešan stav tuženika da se porez na promet nekretnina plaća i temeljem bračnog ugovora. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5989/12 od 09. veljače 2016. godine, presudu Europskog suda za ljudska prava u presudi G. protiv Hrvatske od 22. ožujka 2016. godine, presudu Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usl-1561/18-8 od 04. lipnja 2019. godine, Mišljenje Porezne uprave objavljeno na internetskoj stranici od 20. ožujka 2014. godine; da u predmetnoj stvari ne postoji isprava o stjecanju, niti je ostvaren promet nekretnina između supružnika, pa da nema oporezivanja u smislu članka 4. stavak 1. i članka 5. Zakona o porezu na promet nekretnina; da je netočan stav tuženika da osobe koje isplaćuju ne mogu biti oslobođene plaćanja poreza na promet nekretnina, jer tužitelj nije zaključio ispravu o prodaji ili drugom načinu otuđenja nekretnine, niti ispravu temeljem koje dolazi do prometa nekretnina. Poziva se na članak 13. stavak 8. Zakona o porezu na promet nekretnina; da je tužitelj sa suprugom zaključio bračni ugovor kojim su supružnici suglasno podijelili suvlasničku zajednicu na predmetnom stanu, zajedno da pokretnom imovinom u stanu, te označenom automobilu. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz 2/14-7 od 18. veljače 2015. godine; da je smisao Zakona o porezu na promet nekretnina da bračni drugovi prilikom uređenja imovinskih odnosa ne plaćaju porez na promet nekretnina. Popisao je trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za PDV od 25%. Tužbom je predloženo da se sasluša tužitelj i M. S. B.. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika te porezno rješenje.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

          Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, Klasa: UP/I-410-20/2019-001/00424, Urbroj:513-007-17-01/2019-0003 od 25. veljače 2019. godine.

Navedenim poreznim rješenjem tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 560.252.02 kn, te porez na promet nekretnina u iznosu od 22.410,08 kn.

Na ročištu od dana 29. svibnja 2020. godine nije pristupio nitko za tuženika iako su uredno pozvani a izostanak nisu opravdali, pa kako nije bilo razloga za odgodu, rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenica tužitelja je iskazala da ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznih prijedloga te tužbenog zahtjeva. Popisala je trošak pristupa na ročište u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za PDV od 25 %.

Sud je odbio prijedlog da se saslušaju tužitelj i M. S. B. jer je ocijenjeno da s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaza se može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 26. studenog 2019. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev je osnovan.

           Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je pravilno i zakonito poreznim rješenjem tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina za ½ stana  predmetnog stana kojeg je  temeljem Bračnog ugovora od dana 04. veljače 2017. godine stekao od supruge M. S. B..

              Među stranka je sporno da li je u konkretnom slučaju bilo zakonske osnove za oporezivanje tj. radi stjecanja nekretnina u smislu članka 4. i 5. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 115/16 i 106/18,  u daljnjem tekstu: ZPPN-a), odnosno oporezivom stjecanju nekretnina.

              Stoga, nije sporna visina porezne osnovice (tržišne vrijednosti ½ dijela predmetnog stana) kojeg je tužitelj stekao temeljem navedenog Ugovora, kao i visina poreza na promet nekretnina.

Prema stanju spisa proizlazi: da su supružnici M. B. (tužitelj) i njegova supruga M. S.B. dana 04. veljače 2017. godine  u vrijeme vođenja postupka radi razvoda braka, sklopili Bračni ugovor ovjeren u potpisima od strane javnog bilježnika A. Z. u Splitu, pod broj: OV-1696/17 dana 04. veljače 2017. godine.

Člankom 1. ugovora ugovorne stranke su utvrdile da su za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice stekli imovinu: a) stan na VII katu, oznake 34, površine 73,75 m2, upisan kao etažno vlasništvo u zgradi izgrađenoj na čest. zem. 400/8, Z.U. 14496 k.o. Split, u ulici D. Š., u zemljišnoj knjizi upisan na ime tužitelja, za cijelo, b) osobni automobil marke Renault Scenic, upisan kao vlasništvo tužitelja, c) namještaj, uređaji i ostala pokretna imovina kojim je opremljen predmetni stan. Nadalje je utvrđeno da je na stanu upisano založno pravo u iznosu od 99.802,08 kuna u korist Republike Hrvatske, te zalog u iznosu 290.177,00 kuna, u korist M. B., a koji u naravi predstavlja osobni dug tužitelja i ne predstavlja bračnu stečevinu.

Člankom 2. Ugovora je utvrđeno da  tužitelju pripadne predmetni stan, označeni osobni automobil i namještaj, uređaji i ostala pokretna imovina u predmetnom stanu, koji nije pripao M. S. B.. M. S. B. od bračne stečevine pripao je dio pokretnina koje se nalaze u predmetnom stanu i to TV marke Philips, sjedeća kutna garnitura, šarena stolica.

Tužitelj se obvezao da na ime suvlasničkog dijela M. S. B. od ½ koji je ona ima na predmetnom stanu i osobnom automobilu, a koji po ugovoru njemu pripada, istoj isplatiti 77.500,00 Eura na način utvrđen ugovorom.

S aspekta oporezivanja svaka isprava ne promatra se po nazivu već po svom sadržaju, odnosno po onome što su ugovorne stranke  predmetnom ispravom htjele regulirati.

Prema članku 4. stavak 1. toč. 1. promet nekretnina je svako stjecanje nekretnine u Republici Hrvatskoj, dok se prema točki 2. stjecanjem nekretnina smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

Člankom 5. stavak 1. ZPPN-a je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina a stavkom 2. istog članka da iznimno od stavka 1., prometom nekretnina, u smislu ovog Zakona, ne smatra se stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost.

Prema odredbama Obiteljskog zakona presumira se da su bračni drugovi suvlasnici imovine stečene u braku. S obzirom na navedeno bez obzira što je tužitelj na predmetnom stanu bio uknjižen kao vlasnik za cijelo, isti stan je kao dio bračne stečevine u stvari bio u suvlasništvu supružnika svaki po ½ dijela stana, što među supružnicima i nije sporno budući da su isto utvrdili u predmetnom ugovoru.

Člankom 13. ZPPN-a propisana su opća oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina, te je stavkom 8. istog članka određeno da su od plaćanja poreza na promet nekretnina oslobođene i osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili pri diobi zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.

Sukladno odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98,137/99,22/00,73/00,129/00, 114/01,79/06,141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12. i 152/14, dalje: ZOV-u) razvrgnuće suvlasništva moguće je i isplatom novčanog iznosa drugom suvlasniku.

Prema članku 52. ZOV-u ako kod razvrgnuća suvlasništva stvari koje pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkog dijela, taj suvlasnik je dužan nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima.

Dakle, razvrgnuće suvlasništva na nekretnini je moguće na način da jedna osoba stječe dijelove nekretnine a druga osoba  dobiva isplatu u novcu.

Sukladno članku 13. stavak 8. ZPPN-a ne plaća se porez na promet nekretnina kod razvrgnuća suvlasništva.

Prema sadržaju predmetnog Bračnog ugovora nesporno je da su ugovorne stranke istim ugovorom željele riješiti imovinske odnose na imovini koju su zajedno stekli u braku, pa su tako istim ugovorom dogovorili način razvrgnuća suvlasništva na predmetnom stanu na način naveden u istom ugovoru.

Navedeno je razumljivo, obzirom da razvrgnuće suvlasništva na predmetnom stanu fizičkom diobom stana bi bilo teže  realizirati tj. bilo bi teže provesti fizičku diobu stana.

U konkretnom slučaju predmetnim ugovorom razvrgava se suvlasništvo na nekretnini (označenom stanu), sukladno članku 51. ZOV-u, tako da je tužitelj temeljem istog ugovora stekao ½ dijela označenog stana kojeg je suvlasnica bila njegova supruga, a  koja je za svoj suvlasnički dio na stanu  kojeg je prepustila u vlasništvo tužitelju bila isplaćena, tako što joj je tužitelj isplatio utvrđeni novčani iznos.

Slijedom navedenog, kako se ne radi o prometu nekretnina u smislu članka 4. ZPPN-a nije bilo osnove da se tužitelju po predmetnom Bračnom ugovoru utvrđuje porez na promet nekretnina.

Slijedom navedenog osporeno rješenje nije zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), poništiti osporeno rješenje tuženika i porezno rješenje tj. odlučiti kao u izreci.

U postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo će s obzirom na izloženo stanje spisa donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o tužiteljevoj poreznoj obvezi po navedenom ugovoru, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 81. stavka 2. ZUS-a, vezan  iznijetim  pravnim shvaćanjem te primjedbama Suda.

Kako je presudom tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen  tj. tužitelj je uspio u ovom upravnom sporu, to je osnovano temeljem članka 79. st. 4. ZUS-a, tužitelju priznat trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna koji se odnosi na sastav tužbe i pristup na ročište uvećano za PDV od 25%, jer su isti troškovi opravdani, a sve sukladno stavu 2. članka 79. ZUS-a i Tarifi, obzirom da je vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, pa je odlučeno kao u točki 3. izreke presude.

 

 

U Splitu 29. svibnja 2020. godine

                                                                                                                    S U D A C

 

                                                                                                  Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

   Protiv  točke 1. i 2. presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 66.a ZUS-a.

   Protiv točke 3. presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćenici tužitelja .

-          tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 29.05.2020., te spis upravnog tijela Klasa: UP/II410-20/19-01/951,

-          u spis.

 

 

Kalendar 30 dana