Poslovni broj: 8 UsIpor-19/20-6

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice J.T. M. iz S., I. .., OIB: …., zastupane po opunomoćeniku M.V., odvjetniku u S., F. L. M. .-.., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina-oslobađanja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2020. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i odsutnosti tuženika, 29. svibnja 2020. godine,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/17-01/202, URBROJ: 513-04-19-3 od 07. studenog 2019. godine.

                                              

r i j e š i o  j e

 

Odbija se prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Split, KLASA:UP/I-410-20/2015-001/06206, URBROJ:513-007-29-08-2016-0007 od 10. listopada 2016. godine.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, Klasa: UP/II-410-20/17-01/202, Urbroj: 513-04-19-3 od 07. studenog 2019. godine tužiteljica osporava rješenje, te je u bitnom navela: da osporeno rješenje osporava zbog bitnih povreda odredbi upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i donošenja nepravilnog zaključka iz njih, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede postupovnih odredbi, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava; da je zahtjev tužiteljice za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet nekretnina odbijen iz razloga što suprug tužiteljice s kojim je u trenutku stjecanja nekretnine bila u valjanom braku kao član njezine uže obitelji nije imao prijavljeno prebivalište na adresi novokupljene nekretnine; da tuženik kod donošenja svog rješenja nije uzeo u obzir argumente tužiteljice iznesene u žalbi; da je u žalbi tužiteljica navela da i prije kupnje predmetnog stana duže vrijeme nije živjela sa suprugom i da on nije sudjelovao u kupnji stana; da su njihovi  odnosi bili narušeni do te mjere da suprug nije ni htio mijenjati adresu prebivališta, niti je pristao na razvod braka, čime je onemogućio tužiteljicu da koristi pravo iz članka 11 a. Zakona o porezu na promet nekretnina; da je jasno da ona nije ispunila zakonske pretpostavke za oslobođenjem (vezano za prijavu prebivališta), ali da navedenu pretpostavku nije ni mogla ispuniti obzirom da se isključivo radi o dispoziciji druge osobe (supruga) s kojim je u tom trenutku imala narušene odnose, pa da radi navedenog ona ne bi trebala ispaštati; da je iz priložene izjave bivšeg supruga vidljivo da on nije sudjelovao u kupnji stana i da je njihova bračna zajednica prestala, odnosno da iz dostavljenog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: R1 Ob-330/16 je vidljivo da je brak sa suprugom razveden. Predložila je da se sasluša bivšeg supruga H. T.. Tužbenim zahtjevom zatražila je da se poništi osporeno rješenje tuženika i porezno rješenje od 19. listopada 2016. godine. Navela je da je slabog imovnog stanja i da je samohrana majka te je predložila je da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe tako da se do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora odgodi naplata poreznog duga utvrđenog poreznim rješenjem od 10. listopada 2016. godine.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice podnijeta protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-20/2015-001/06206, Urbroj: 513-007-29-08-2016-0007 od 10. listopada 2016. godine.

Navedenim poreznim rješenjem pod točkom 1. izreke tužiteljici je na poreznu osnovicu u iznosu od 647.565,95 kuna utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 32.378,29 kuna, dok je točkom 2. odbijen zahtjev za oslobađanjem od plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem članka 11 a. Zakona o poreza na promet nekretnina (kupnje prve nekretnine kojom rješava stambeno pitanje).

Na ročištu od  22. svibnja 2020. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužiteljice iskazao je da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva.

Sud je odbio prijedlog da se u upravnom sporu sasluša  H. T., bivši suprug tužiteljice, jer je ocijenjeno da je predloženo saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez provođenja predloženog saslušanja.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 07. studenog 2019. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

          Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je točkom 2. poreznog rješenja od 10. listopada 2016. godine zakonito odbijen zahtjev tužiteljice za oslobođenjem od plaćanja poreza na promet nekretnina.

S obzirom na navedeno i sadržaj tužbe među strankama nije sporna visina porezne osnovice kao i iznos poreza, već je isključivo sporno da li je tužiteljica ispunila uvjete za oslobađanje od plaćanja poreza.

Tužiteljica je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 28. listopada 2015. godine stekla pravo vlasništva stana u S., I. …, površine 52,07 m2 za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 647.565,95 kuna, koji iznos je prihvaćen kao porezna osnovica sukladno članku 9. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 69/97 do 143/14, dalje: ZPPN-a), a čime je ostvaren promet nekretnina u smislu članka 4. ZPPN-a.

Člankom 14. stavak 1. ZPPN-a je propisano da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.

Navedeno znači da se porezna osnovica (porez na promet), te odluka o oslobađanju od plaćanja poreza na promet nekretnina donosi  prema stanju u vrijeme stjecanja nekretnine, što konkretno znači na dan 28. listopada 2015. godine.

Prijava stjecanja nekretnine izvršena je Prijavom prometa nekretnina koju je tužiteljica poreznom tijelu dostavila dana 14. prosinca 2015. godine.

U dostavljenoj  prijavi tužiteljica je kao člana obitelji navela kćerku, uz  napomenu da su ona i suprug podnijeli zahtjev za sporazumni razvod braka i da je njihova bračna zajednica faktički prekinuta i prije kupnje predmetnog stana.  Prijavi su priloženi dokazi u smislu članka 11a. ZPPN-a, a među ostalim potvrda o prijavi prebivališta za tužiteljicu i  kćerku A. T. na adresu kupljenog stana u S., I. …, dok nije priložena prijava prebivališta za supruga  H. T., s kojim je imala brak u vrijeme kupnje navedene nekretnine  dana 28. listopada 2015. godine.

Iz rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1 Ob-330/16 od 24. siječnja 2017. godine je vidljivo da je po prijedlogu supružnika razveden brak tužiteljice i H. T., koje je pravomoćno danom donošenja, obzirom da  pravni lijekovi nisu dopušteni.

Člankom 11. a. ZPPN-a propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu (stan ili kuću) kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje ako kumulativno ispunjavaju slijedeće uvjete: da imaju hrvatsko državljanstvo, da građanin i članovi njegove uže obitelji prijave prebivalište i borave u mjestu i na adresi gdje se nekretnina koju stječe nalazi, da u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu nemaju stan i/ili kuću  čija je ukupna (zbrojena) površina svih građevina jednaka, veća ili do najviše 10m2 manja od površine građevine iz članka 11.a. stavak 1. točka 3.Zakona ili nekretnine (osim poljoprivrednog zemljišta i poslovnog prostora u kojem građanin ili član njegove uže obitelji obavlja registriranu djelatnost) čija je ukupna (zbrojena) vrijednost svih nekretnina u trenutku nastanka porezne obveze jednaka ili veća od tržišne vrijednosti nekretnine koju građanin stječe pri čemu se u izračun uzimaju i vrijednosti građevina iz članka 11. a stavak 1. točka 4. podtočke 4.1.Zakona.

Člankom 11. a. stavak 5. ZPPN-a propisano je da se članovima uže obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju bračni drug i djeca.

Sukladno navedenom porezni obveznik uz prijavu poreza na promet nekretnina treba Poreznoj upravi dostaviti isprave kojima dokazuje da kumulativno ispunjava navedene uvjete.

Prema stanju spisa nesporno je da je u vrijeme stjecanja nekretnine tužiteljica bila u braku sa H. T., budući da je isti brak razveden tek rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1 Ob-330/16 od 24. siječnja 2017. godine.

Također je nesporno da suprug tužiteljice (u to navedeno vrijeme), nije prijavio prebivalište na adresi kupljenog stana u S., I. … a što je bio jedan od kumulativno propisanih uvjeta kojima je tužiteljica trebala udovoljiti, da  bi sukladno članku 11.a ZPPN-a mogla ostvariti pravo na oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem kupnje prve nekretnine kojom rješava stambeno pitanje, kojem uvjetu nije udovoljeno.

Stoga, kako tužiteljica nije u potpunosti udovoljila svim kumulativno propisanim uvjetima iz članka 11a. ZPPN-a, nije bilo osnove da bude oslobođena od plaćanja poreza. Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

Prijedlog  za odgodu izvršenja poreznog rješenja nije osnovan.

Člankom  26. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, u daljnjem tekstu  ZUS-a) propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim  kad je to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Dakle, tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju bila nanesena kakva teško popravljiva šteta, da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, te da takva odgoda nije protivna javnom interesu.

U svom prijedlogu za odgodu izvršenja poreznog rješenja tužiteljica nije ničim dokazala (na određenom stupnju vjerojatnosti) da bi joj se izvršenjem navedenih rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, obzirom da takvo što nije ničim potkrijepila i Sudu o istom dostavila dokaze.

Smisao traženja odgode izvršenja poreznih rješenja je da se tužitelju prije donošenja odluke o meritumu  spora (a što može potrajati neko vrijeme), omogući odgoda izvršenja rješenja ukoliko isti na određenom stupnju vjerojatnosti dokaže, odnosno učini vjerojatnim da bi mu izvršenjem konkretnog poreznog rješenja nastala šteta koja bi se kasnije  teško mogla otkloniti i popraviti.

              U konkretnom slučaju da bi se moglo cijeniti osnovanost prijedloga za odgodni učinak tužbe, tužiteljica je prijedlog trebala potkrijepiti dokazima-podacima o svom financijskom stanju-financijskom stanju svoje obitelji (podatke o svojim prihodima ili prihodima drugih  članova obitelji, podatke o članovima, te podatke o rashodima obitelji i sl.), a iz kojih podataka bi bilo vidljivo financijsko stanje tužiteljice, te proizlazilo da je isto složeno i da bi izvršenjem navedenog rješenja i naplatom poreznog duga tužiteljici nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Tužiteljica u vezi sa navedenim nije dostavila nikakve podatke.

           Stoga je ovaj sud odbio prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja poreznog rješenja, jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 26. st. 2. ZUS-a, te iz tog razloga odlučio kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu, 29. svibnja 2020. godine

 

                                                                                                               S U D A C

 

                                                                                              Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

   Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske  (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužiteljice, M. V., S., F. L. M. …, uz zapisnik o objavi.,

-          tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 22. i 29. 5. 2020.,

-          u spis.

 

 

Kalendar 30 dana