-   -              Poslovni broj: 8 UsIcar-19/18-16

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja H. B. T. d.o.o. T., P. b. …, zastupanog po zz i direktoru M. T., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,zastupanog po opunomoćeniku T. G., dipl. iur. i zaposleniku, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednika suda pod brojem 39 Su-293/2014, radi koncesijske naknade na pomorskom dobru, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2020. godine, u prisutnosti opunomoćenika stranaka, 29. svibnja 2020. godine,                    

                                                                                                                                                                             

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,  KLASA: UP/II-042-01/17-02/08, URBROJ: 513-04/18-2 od 30. svibnja 2018. godine.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-042-01/17-02/08, URBROJ: 513-04/18-2 od 30. svibnja 2018. godine tužitelj osporava rješenje te je u bitnom naveo: da kao ovlaštenik koncesije ima pravo gospodarskog korištenja pomorskog dobra, temeljem Ugovora o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene B. B. d.d. od 04. kolovoza 1999. godine, Dodatka navedenog Ugovora od 21. lipnja 2000. godine, Ugovora o prijenosu Ugovora o koncesiji od 21. lipnja 2000. godine, Dodatka br. 2. Ugovora o koncesiji od 15. svibnja 2003. godine, Dodatka br. 3. Ugovora o koncesiji od 11. veljače 2011. godine; da je sukladno Dodatku br. 3. od 11. veljače 2011. godine, kao ovlaštenik koncesije dužan plaćati koncesijsku naknadu koja se sastoji od stalnog dijela naknade u iznosu od 3,00 kuna po metru kvadratnom zauzete površine godišnje, te promjenjivog dijela naknade u iznosu od 1% od godišnjeg prihoda; da je kod donošenja rješenja pogrešno tumačena odredba propisa; da Ugovor o koncesiji i Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (Narodne novine, broj: 23/04 do 83/12) koja je bila na snazi do 23. srpnja 2012. godine pa do 10. veljače 2017. godine pobliže ne definiraju koji sve primici mogu činiti „prihod“  koji ulazi u osnovicu za obračun koncesijske naknade, pa da je prilikom tumačenja odredbi trebalo uzeti u obzir zajedničku namjeru ugovaratelja, tj. uzeti u obzir Program restrukturiranja društva B. d.d., koji je prihvaćen od Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, rješenjem od 27. rujna 2011. godine, te odobren od Europske komisije dana 20. ožujka 2013. godine, kao i Ugovor o prodaji i prijenosu dionica B. d.d. T. od 06. travnja 2013. godine; da je ispravno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je iz osnovice za obračun promjenjivog dijela koncesijske naknade izuzelo isplaćene državne potpore, ali da je prvostupanjsko tijelo propustilo izuzeti i primitke od Nov. 325. i 326., jer je isti prihod također moralo izuzeti iz osnovice, obzirom da su iste novogradnje (brodovi) izgrađeni za vlasti brodarske kompanije sukladno prihvaćenom i odobrenom Programu restrukturiranja društva B. d.d. i na temelju izdanih državnih jamstava za avanse i kredit, koja jamstva također čine oblik državne potpore; da je prihvaćenim i odobrenim Programom restrukturiranja na stranici 57. jasno propisano da se državna potpora sastoji od troškova a) financijske sanacije, b) direktnih subvencija i c) ekvilenta potpore u jamstvima za avanse i kredit za izgradnju brodova. Istakao je da  slučajno nije bilo Programa restrukturiranja prema kojem je provedeno restrukturiranje društva B. d.d. i njegovog povezanog društva H. b. T., da predmetni brodovi … … koji su se gradili za vlastite potrebe, bi se gradili unutar društva B. d.d., odnosno društva H. b. T. d.o.o., te po toj osnovi ne bi bilo iskazivanja prihoda, nego bi isti bili na poziciji dugotrajne imovine kako je propisano Međunarodnim računovodstvenim standardom 16 (NN. br. 136/09) i Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja; da je zbog obveze provođenja Programa restrukturiranja, gradnja navedenih brodova prenijeta na brodarske kompanije K. S. I L.i K. S. II L. koje su u 100% vlasništvu društva B. d.d., s istom upravljačkom strukturom; da  su predmetni brodovi izgrađeni temeljem državnih potpora i državne garancije koja je bila preduvjet za ishođenje kredita za gradnju brodova, a obveza države za davanje potpora i garancija za gradnju istih brodova propisana je člankom 7. Ugovora o prodaji i prijenosu dionica B. d.d. T.. S obzirom na navedeno da  u osnovicu za obračun promjenjivog dijela naknade se nije moglo uzimati primitke (prihode) koji su rezultat državnih potpora. Naveo je da je dana 03. veljače 2017. godine donesena Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (Narodne novine, broj: 10/17) kojom je pobliže propisano da prilikom računanja promjenjivog dijela koncesijske naknade u obzir se može uzeti samo onaj dio prihoda kojim se pokrivaju pozicije iz Računa dobiti i gubitka koncesionara kako slijedi: troškovi osoblja, amortizacija, dobit razdoblja. Ukoliko je poslovni rezultat razdoblja gubitak, osnovica za obračun koncesijske naknade računa se samo zbrajanjem pozicija troškova osoblja i amortizacija; da navedenom izmjenom Uredbe Vlada Republike Hrvatske nije unijela nikakvu novinu, obzirom da i ranije nisu svi prihodi mogli činiti osnovicu za izračun naknade; da je tužitelj izvršio uplatu i podmirio svoje  obveze po osnovi koncesijske naknade za period do 26. rujna 2017. godine tj. i za period za koji mu je obračunata koncesijska naknada. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da se tužba odbije.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja, podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-471-01/16-11/57, URBROJ: 513-02-8005/40-16-1 od 21. prosinca 2016. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. podtočkama a), b), c), d), i  e), izreke rješenja tužitelju je obračunata (u Registru koncesija neevidentirana) i neuplaćena naknada za koncesiju na pomorskom dobru (promjenjivi dio) za I. i II. polugodište 2014. godine, I. i II. polugodište 2015. godine i I. polugodište 2016. godine, u iznosima navedenim u istom rješenju i uz pripadajuće kamate, te je je podtočkom f) obračunata (evidentirana u Registru koncesija) neplaćena naknada za koncesiju na pomorskom dobru u iznosu od 6.258,57 kn uz pripadajuće kamate, sve u ukupnom iznosu od 6.173.766,58 kuna, kako je navedeno u označenim točkama rješenja. Točkama 2., 3., 4. i 5 izreke rješenja tužitelju je naložena uplata utvrđenih novčanih iznosa na ime koncesijske naknade, sve kako je navedeno istim točkama.

Na ročištu od 22. svibnja 2020. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u svemu ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Ostao je kod stava iznesenog u tužbi, da u osnovicu za izračun promjenjivog dijela koncesijske naknade za navedeno razdoblje ne bi trebalo uzimati primitke od novogradnje … i …, koje su izgrađene za vlastitu brodarsku kompaniju i na temelju državnih jamstava, što se smatra državnom potporom. Naveo je da je nad tužiteljem dana 18. travnja 2018. godine otvoren predstečajni postupak koji je okončan pravomoćnom predstečajnom nagodbom, a da u postupku predstečajne nagodbe Ministarstvo financija nije prijavilo predmetno potraživanje, zbog čega je predmetno rješenje nezakonito. U spis je predao rješenje o predstečajnom sporazumu i dodatak ugovora o koncesiji. Opunomoćenik tuženika iskazao je da ostaje kod odgovora na tužbu, odnosno sadržaja osporenog rješenja. U odnosu na navode opunomoćenika tužitelja i dostavljene priloge istakao je da isto ni na koji način ne može biti od utjecaja na utvrđenu obvezu, odnosno na zakonitost rješenja. 

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 30. svibnja 2018. godine, odgovor na tužbu, prilozi predani u spis na ročištu, te se pregledao sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga i nisu popisale trošak upravnog spora.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito utvrđena obveza po osnovu plaćanja koncesijske naknade (promjenjivog dijela).

Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo obavilo nadzor zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračunavanja, prijava i plaćanja naknade za koncesiju, za razdoblje od 01.04.2014. do 28.09.2016. godine kod tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik od dana 20. listopada 2016. godine kojim su utvrđene nepravilnosti, protiv kojeg je tužitelj podnio prigovor koji je odbijen iz razloga navedenih u prvostupanjskom rješenju.

Prema stanju spisa  je vidljivo da je dana 04. kolovoza 1999. godine između Vlade Republike Hrvatske, kao davatelja koncesije i B. B. d.d., kao ovlaštenika koncesije, sklopljen Ugovor o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene-B. B. d.d., kojim su određena međusobna prava i obveze i način plaćanja naknade, te je između ostalog određeno da se koncesija daje na rok do 32 godine računajući od 08. srpnja 1999. godine.

Dana 21. lipnja 2000. godine davatelj koncesije i ovlaštenik koncesije sklopili su Dodatak Ugovori o koncesiji, sadržaja navedenog u obrazloženju prvostupanjskog rješenja.

B. B. d.d. T., kao prijenosnik ugovora, H. b. T. d.o.o. (tužitelj), kao primatelj ugovora o koncesiji, te Vlada Republike Hrvatske, kao davatelj koncesije, sklopili su dana 21. lipnja 2000. godine Ugovor o prijenosu Ugovora o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene-B. B. d.d.

Dana 11. svibnja 2003. godine između Vlade Republike Hrvatske, kao davatelja koncesije, B. B. d.d. T., i društva H. b. T. d.o.o., kao ovlaštenika koncesije, sklopljen je Dodatak br. 2. Ugovoru o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene B. B. d.d. T..

Dana 11. veljače 2011. godine između davatelja koncesije i ovlaštenika koncesije sklopljen je Dodatak broj 3. Ugovoru o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene-.B B., kojima se Ugovor o koncesiji mijenja na način pobliže naveden u obrazloženju prvostupanjskog rješenja.

Među strankama je sporno da li je pravilno utvrđena osnovica za obračun promjenjivog dijela koncesijske naknade koju  je tužitelj kao ovlaštenik koncesije trebao platiti  temeljem korištenja pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene B. B. d.d. za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 28. rujna 2016. godine u ukupnom iznosu od 6.173.766,58 kuna (glavnica-promjenjivi dio naknade + kamate).

Nije sporan sam izračun visine promjenjivog dijela naknade za navedeno razdoblje, obzirom da je Dodatkom br. 3 od 11. veljače 2011. godine određeno da je ovlaštenik koncesije na ime promjenjivog dijela koncesijske naknade dužan plaćati naknadu u iznosu od 1% godišnjeg prihoda.

Dakle, sukladno navedenom, nakon što se utvrdi godišnji prihod tužitelja za predmetno razdoblje jednostavno se matematički iz godišnjeg prihoda (osnovice) utvrdi iznos promjenjivog dijela naknade.

Sporno je među strankama da li je u godišnji prihod tužitelja (osnovicu za izračun promjenjivog dijela) trebalo uvrstiti prihode od izgradnje brodova Nov. … i …, koji su po navodima tužitelja građeni uz potporu i jamstva Republike Hrvatske, zbog čega isti prihodi se ne bi trebali uračunati u godišnji prihod.

Iz spisa proizlazi da je  tužitelj izvršio uplatu i podmirio  obveze po osnovi koncesijske naknade za navedeni period.

Prema stanju spisa proizlazi: da je brodove-novogradnje Nov. … i …izgradio tužitelj za potrebe povezanih društava K. S.I L. i K. S. II L. koja su zasebna društva, bez obzira što su ista društva povezana po osnovi upravljanja i vlasništva, budući da je tim društvima osnivač i vlasnik ista osoba-poduzetnik.

Nakon izgradnje navedenih brodova (Nov. … i …), tužitelj je iste brodove isporučio  društvima K. S. I L. i K. S. II L. koji su kao zasebna društva postali njihovi vlasnici, te zaračunao cijenu izgradnje brodova, koji iznos je tužitelj u svojoj financijskoj dokumentaciji prikazao kao prihod.

Slijedom navedenog, pravilno je po ocjeni suda  postupilo prvostupanjsko tijelo kada je iskazane prihode tužitelja od izgradnje novogradnji-brodova Nov …. i … cijenilo kao dio godišnjeg prihoda tužitelja, iz kojeg je izračunat promjenjivi dio naknade. Nisu osnovani navodi tužitelja koji se odnose na pravni učinak otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad tužiteljem, obzirom da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj 11 St-144/2019-10 od 18. travnja 2019. godine otvoren predstečajni postupak nad tužiteljem a rješenjem istog suda broj: 11St-144/2019-85 od 16. prosinca 2019. godine prihvaćen je plan restrukturiranja i potvrđen predstečajni sporazum zaključen između tužitelja i njegovih vjerovnika, dakle nakon što je obveza plaćanja naknade utvrđena.

Isto tako Sud u potpunosti prihvata obrazloženje tuženika iznijeto u osporenog rješenja u vezi tužiteljevih navoda koji se odnose na postupak restrukturiranja predmetne brodogradnje i dobivanja potpora i jamstva Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1.Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10. 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

 

U Splitu, 29. svibnja 2020. godine

                                                                                                                           SUDAC

                                                                                                                                                                                             

        Studenko Vuleta, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

   Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

 

DNA:

-          tužitelju H. B. T. d.o.o., T., P. b. …, uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnik o objavi,

-          u spis.

 

 

Kalendar 30 dana