Poslovni broj: 5 UsInoi-1/20-14

             

 

 

 

Republike Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1. D. V. iz S., I. … i pod 2. E. M. iz S., D. r. …, oboje zastupanih po opunomoćeniku R. V., odvjetniku u S., T. …, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. D. o. R. H., zastupanog po Ž. d. o. u S., G.-u. o., S., G. …a i pod 2. O.P., T. S.. J. …, P., radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 21. svibnja 2020. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresiranih osoba pod 1. i pod 2., objavljene 29. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/16-01/359, Urbroj: 514-05-02-01-02/17-19-02 od 24. listopada 2019. i rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Supetar, Klasa: UP/I-944-07/97-01/00384, Urbroj: 2181-05/08-05-16-0015 od 9. svibnja 2016.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/16-01/359, Urbroj: 514-05-02-01-02/17-19-02 od 24. listopada 2019. odbijena je žalba D. V. i E. M., ovdje tužitelja pod 1. i pod 2., izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Supetar, Klasa: UP/I-944-07/97-01/00384, Urbroj: 2181-05/08-05-16-0015 od 9. svibnja 2016.

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. odbijen je zahtjev D. V., S. L. i Ž.S. u odnosu na nekretnine označene kao čest. zgr. …, čest. zgr. …, čest. zgr. …, čest. zem. …, čest. zgr. … i čest. zem. …, sve K.O. P., kao neosnovan. Pod točkom 2. je riješeno kako svaka stranka snosi svoje troškove.

Pravodobno podnesenom tužbom tužitelji (pravni slijednici iza pok. N. M.) osporavaju rješenje tuženika u cijelosti, u bitnom navodeći kako je prema oporuci koju je sastavio pok. K. O., njegovom nasljednicom trebala biti proglašena njegova udovica M. O., i to za slučaj da ne zaključi drugi brak nakon njegove smrti, a u slučaju da se ipak uda, kako su nasljednici trebali biti njegova braća i sestre. Ističu kako je M. O.zaključila novi brak …, te je ujedno utvrđeno kako je ona priznala oporuku supruga K. O., te je njegovoj rodbini priznala nasljedstvo prema oporuci. Stoga, kako je razvidno da su nasljednici iza pok. K. O., upravo njegova braća i sestre, kako je to i utvrđeno presudom O. s. u S. pod poslovnim brojem … od …. , koja je preinačena presudom Ž. s. u S. i to iz razloga što je taj sud zauzeo stajalište da tijekom konfiskacije nije podnesen izlučni zahtjev. U svezi s potonjim, tužitelji ističu kako su protiv presude Ž. s. u S. podnijeli reviziju, a o kojoj još uvijek nije odlučeno, međutim, kako je izvjesno kako bi taj izvanredni pravni lijek mogao biti usvojen, budući da je sudska praksa zauzela oprečna stajališta u odnosu na izneseni stav Ž. s. u S.. Nadalje, ističu kako je O. s. u S. u presudi pod poslovnim brojem … utvrdio kako se na rješenje o konfiskaciji žalila F. V., a što je razvidno iz rješenja O. s. u S., broj …, u kojoj je navela kako imovina koja se konfiscira, osim jedne ruševine i pola kuće u Splitu, ne pripada K.O., već je u posjedu trećih osoba tj. njegovih nasljednika. Stoga su mišljenja kako navedenu žalbu treba tretirati kako izlučni zahtjev, postavljen u skladu s odredbama članka 20., 21. i 22. Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije („Službeni list DFJ broj 40/45, 74/45, 70/45 i Službeni list FNRJ broj 61/46, dalje Zakon o konfiskaciji), odnosno ističu kako činjenica da je žalba podnesena upućuje kako je izlučni zahtjev već ranije postavljen. Slijedom iznijetog, tužbenim zahtjevom predlažu poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-942-01/16-01/359, Urbroj: 514-05-02-01-02/17-19-02 od 24. listopada 2019. i prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-944-07/97-01/00384, Urbroj: 2181-05/08-05-16-0015 od 9. svibnja 2016.

U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

Na temelju odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 154/12, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) sud je po službenoj dužnosti pozvao D. o. R. H. po Ž. d. o. u S. i O. P., da kao zainteresirane osobe pod 1. i pod 2.  sudjeluju u ovom sporu, te se očituju na navode iz tužbe tužitelja.

U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba pod 1. se poziva na odredbu članka 9. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi), te ističe kako je u provedenom postupku utvrđeno kako je u trenutku otvaranja nasljedstva (smrću K. O. …. K. ….), na temelju oporuke nasljednicom pok. K. O. postala njegova supruga M. O., slijedom  čega je imovina upravo konfiscirana njoj. Nadalje, ističe kako je u postupku također utvrđeno kako su podnositelji zahtjeva nećaci, odnosno pranećaci pok. K. O., slijedom čega tužitelji nisu ovlaštenici naknade prema odredbi članka 9. Zakona o naknadi, pa je njihov zahtjev pravilno odbijen. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Zainteresirana osoba pod 2., premda uredno pozvana, nije dostavila odgovor na tužbu.

Podneskom od 14. svibnja 2020. tužitelji su predložili prekid upravnog spora do donošenja odluke u predmetu koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodi pod poslovnim brojem … (podnesena revizija protiv presude Ž. s. u S. pod poslovnim brojem … od …. t. …), kao i da sud odgodi ročište od …., držeći kako je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske prethodno pitanje u ovoj upravnoj stvari. Naime, tužitelji ističu kako je upravni postupak bio vezan pravomoćnošću odluke parničnog suda, te je njihov zahtjev negativno riješen, upravo radi presude Ž. s. u S. pod poslovnim brojem … od …. , kojom je po žalbi Republike Hrvatske preinačena presuda O. s. u S. pod poslovnim brojem … od ….

              Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja, te je održao raspravu 21. svibnja 2020., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a očituju o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirane osobe, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez njihove prisutnosti.

Tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Ocjenom dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovog spora je u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbijanju zahtjeva za povrat-naknadu nekretnina označenih kao čest. zgr. …, čest. zgr. …, čest. zgr. …, čest. zem. …, čest. zgr. … i čest. zem. …, sve K.O. P., koje nekretnine su oduzete pok. K. O. rješenjem o konfiskaciji K. s. u S. pod poslovnim brojem … od …. R. …. (potvrđeno rješenjem O.s. u S.pod poslovnim brojem … od …. S. ….).

Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, odnosno tko je bio prijašnji vlasnik u trenutku oduzimanja, te je s tim u vezi i sporna primjena materijalnog prava.

Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom N. M. (kćerka E. O.), pravne prednice tužitelja pod 1. i pod 2., I. L. (sin R.L.), Ž. V. (sin F. V.) i Ž. S. (unuk R. L.) za povrat/naknadu predmetnih nekretnina.

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev uz obrazloženje kao prednice podnositelja zahtjeva (E. Or., R. L. i F. V.) nisu bile vlasnice predmetnih nekretnina u trenutku konfiskacije, već su iste konfiscirane njihovom bratu K. O., slijedom čega njihovim nasljednicima (djeci, odnosno unucima) ne pripadaju nikakva prava propisana odredbama Zakona o naknadi, jer nisu nasljednici prvog nasljednog reda prijašnjeg vlasnika.

Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelji su izjavili žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika. Tuženik u obrazloženju u  bitnom navodi kako je za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari nužno utvrditi tko je bio stvarni vlasnik imovine koja je konfiscirana K. O., koji je bio osuđen na smrt streljanjem, te je streljan …., a rješenje o konfiskaciji je doneseno …., slijedom čega je nesporno kako su nekretnine oduzete njegovim nasljednicima. Nadalje, tuženik utvrđuje kako je nasljedstvo iza pok. K. O. otvoreno u trenutku njegove smrti …., kada je njegova imovina prešla na nasljednike, bez obzira što im formalno nije uručena. Nadalje se poziva na odredbu članka 242. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list FNRJ“ broj 20/55, „Službeni list SFRJ“  broj 12/65, „Narodne novine“ 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03, dalje Zakon o nasljeđivanju), prema kojoj se taj Zakon primjenjuje na sva nasljedstva o kojima do dana njegovog objavljenja nije donesena pravomoćna odluka o nasljedstvu ili nasljedstvo nije sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno. Stoga, a kako u konkretnom slučaju iza pok. K. O.nije doneseno rješenje o nasljeđivanju do stupanja na snagu Zakona nasljeđivanju (11. srpnja 1955.), kako su mjerodavne odredbe tog Zakona, kojim je pak u članku 135. propisano kako ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u trenutku njezine smrti. Slijedom iznijetog, tuženik utvrđuje kako je u trenutku kada je nasljedstvo bilo otvoreno (smrću ostavitelja ….), njegova nasljednica na temelju oporuke bila supruga M. O., pa je M. O. zapravo osoba kojoj je imovina konfiscirana, u kojem slučaju podnositelji zahtjeva (nećaci, odnosno pranećak K. O.) nisu zakonski nasljednici M. O. (nisu ni krvni srodnici) u smislu odredbe članka 9. Zakona o naknadi, pa s tim u vezi nisu ni ovlaštenici prava na povrat/naknadu. Zaključno, tuženik ističe kako rješenjem o nasljeđivanju O. s. u S. pod poslovnim brojem … od …. iza pok. K.O. nije, niti može biti raspravljeno pitanje konfiscirane imovine, jer navedena imovina nije bila vlasništvo ostavitelja, već se rješenje odnosi samo na imovinu koja nije bila obuhvaćena konfiskacijom, te se ujedno poziva na presudu i rješenje Ž. s. u S. pod poslovnim brojem … od ….

Sud prihvaća u cijelosti obrazloženje tuženika kao pravilno i zakonito, budućno da je utemeljeno na činjenicama utvrđenim u provedenom upravnom postupku, a iz kojih nesporno proizlazi kako podnositelji zahtjeva za povrat/naknadu predmetnih nekretnina, odnosno tužitelji nisu zakonski nasljednici prvoga nasljednoga reda, pa u skladu s odredbom članka 9. Zakona o naknadi nemaju pravo na povrat/naknadu.

Naime, odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi prava iz ovoga Zakona priznaju se fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda, dok je stavkom 2. istog članka toga Zakona propisano da se u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Odredbom članka 10. Zakona o nasljeđivanju, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog upravnog postupka, propisano je da prvi nasljedni red čine samo potomci i bračni drug umrloga, koji ostavinu umrloga nasljeđuju na jednake dijelove.

Iz spisa upravnog postupka proizlazi kako je rješenjem K. s. u S. pod brojem … od …., koje je pak doneseno u izvršnoj pravnoj stvari provođenja konfiskacije imovine pok. K. O. pok. M., utvrđeno kako je na osnovu presude B. p. o. K.O. pok. M. zbog kolaboracije sa okupatorom osuđen na smrt i strijeljan …., pa mu se na temelju prijedloga K. n.o. u S.od …. broj … oduzimaju predmetne nekretnine, pri čemu je ujedno tim rješenjem riješeno kako će se predmetne nekretnine predati u posjed N. o. O. P., te će se u zemljišnim knjigama izvršiti prijenos prava vlasništva ovih nekretnina sa konfiskata K.O. na općenarodnu imovinu pod upravom N. o. O. P..

Nadalje, iz spisa predmeta, proizlazi kako je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem O. s.u S. pod brojem … od …., kojim je odbijena žalba F. V., koju je ona izjavila u svoje ime i kao starateljica ostalih nasljednika konfiskata K. O., pri čemu je navela kako su od konfisciranih nekretnina vlasništvo konfisakta samo ruševine u P. i polovica kuće u S., dok je ostala imovina u posjedu trećih osoba, međutim, žalba je odbijena.

Konačno, spisu predmeta tuženika prileže presuda O. s. u S. pod poslovnim brojem … od …., te presuda i rješenje Ž. s.u S. pod poslovnim brojem … od …. Pregledom navedenih odluka utvrđeno je kako se radi o pravnoj stvari tužitelja 1. D. V., 2. E. M., 3. I. L., 4. M. A., 5. M. Š. i 6. S. Ml., protiv tuženika 1. O.  P. i 2. R. H., radi utvrđenja. Prvostupanjskom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na O. P., a presudom Ž. s. u S. je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na R. H.. Naime, po žalbi R. H. protiv navedene prvostupanjske odluke O. s. u S., preinačena je točka II. izreke prvostupanjske presude, te je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na R. H., a koji glasi: „Utvrđuje se da su u trenutku donošenja rješenja o konfiskaciji imovine K.O. pok. M. iz Pu., O. B.broj … od …. g. vlasnice konfisciranih nekretnina i to: čest. zgr. …, …, čest. zem. …, upisane u Z.U. … K.O. P. bila prednica  prvotužiteljice i drugotužitelja N. M. za cijelo, a da su u trenutku donošenja rješenja o konfiskaciji imovine K. O. pok. M. iz P., O. B.broj … od …. g. vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. …, …, upisanih u Z.U. … k.o. P., čest. zgr. … upisana u Z.U…. K.O. P., čest. zgr. … upisana u Z.U. … K.O. P., bili prednici tužitelja i to: E. O., prednica (baka) tužitelja pod. 1. i 2. za 1/3 dijela cjeline, R. L., prednica ( majka) tužitelja pod 3. za 1/3 dijela cjeline, F. V., prednica (baka) tužiteljica pod 4., 5. i 6. za 1/3 dijela cjeline, a koje su nekretnine u zemljišnim knjigama O. s. u S. u tom trenutku bile još uvijek upisane na tada već pok. prednika  tužitelja K. O. pok. M. iz P., umrlog …. g."

Spisu predmeta prileži i oporuka pok. K. O. iz koje proizlazi kako je imenovani svojoj supruzi M. O. rođ. J. ostavio svoju cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu („..to ju ostavljam jedinom baštinicom…“), slijedom čega pravilno zaključuje tuženik kako su u konkretnom slučaju predmetne nekretnine upravo konfiscirane M.O..

Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju O. s. u S. pod poslovnim brojem … od …. proizlazi kako su tužitelji pranećaci K.O., odnosno unuci njegove sestre E.O., pa je pravilno i utvrđenje tuženika kako tužitelji nisu nasljednici prvog nasljednog reda, te uopće nisu niti u krvnoj vezi s M. O..

Slijedom navedenog, sud je ocijenio kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda. Naime, eventualna nezakonitost rješenja o konfiskaciji imovine osobi koja nije vlasnik te imovine koja se konfiscira je bez utjecaja na odluku o stvari jer ne može biti predmet ocjene u ovom postupku. Treće osobe su u skladu s odredbom članka 20. i 21. Zakona o konfiskaciji mogle stavljati izlučne zahtjeve u pogledu konfiscirane imovine, i to kako za vrijeme samog postupka konfiskacije, tako i u roku od godine dana od provedene konfiskacije, koji rokovi su prekluzivni. Pri tome je za navesti, a imajući u vidu tužbene navode tužitelja u pogledu izjavljene žalbe F. V., kako je i O. s. u S. u obrazloženju rješenja broj … od …., kojim je odbio žalbu F. V. protiv rješenja K.s. u S. broj … od …., u tom smjeru dao uputu.

Zaključno, a u pogledu zahtjeva tužitelja da sud prekine spor do okončanja postupka po reviziji pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, sud je ocijenio kako podnošenje revizije, kao izvanrednog pravnog lijeka protiv pravomoćne sudske presude, nije razlog (obligatorni i fakultativni) za prekid upravnog spora u smislu odredbe članka 45. stavak 1. i 2. ZUS-a. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 21. svibnja 2020. odbio zahtjev tužitelja.

Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje zakonitima. Stoga je sud, pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, odnosno presudio kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 29. svibnja 2020.

 

                               S U T K I NJ A

 

                                Anđela Becka, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a)

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Tamara Taraš