Pristupanje sadržaju
- 1 - I Kž 168/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. D., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2020. broj K-58/18, u sjednici održanoj 29. svibnja 2020.
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. M. D. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) proglasio krivim opt. M. D. zbog četiri kaznena djela protiv imovine i to jednog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11., opisanog pod točkom 1) izreke pobijane presude, za koje mu je na temelju te odredbe utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dva kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11., opisana pod točkama 2) i 3) izreke pobijane presude, za koja mu je na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11. utvrdio kazne zatvora u trajanju od po tri godine za svako kazneno djelo i jednog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11., opisanog pod točkom 4) izreke pobijane presude, za koje mu je na temelju tih propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te ga je na temelju čl. 230. st. 1. i 2. uz primjenu čl. 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. travnja do 21. prosinca 2018.
Na temelju čl. 69. KZ/11. opt. M. D. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.
Na temelju čl. 557. st. 1. i čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08. u vezi sa čl. 77. st. 1. KZ/11. utvrđeno je da novčani iznos od 10.400,00 kn predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelima opisanim pod točkama 1), 2) i 3) izreke pobijane presude i to 2.000,00 kn ostvareno kaznenim djelom iz točke 1), 8.000,00 kn ostvareno kaznenim djelom iz točke 2) i 400,00 kn ostvareno kaznenim djelom iz točke 3) izreke pobijane presude, da je novčani iznos od 10.400,00 kn imovina Republike Hrvatske te je naloženo opt. M. D. isplatiti novčani iznos od 8.000,00 kn u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok će se na temelju čl. 181. st. 6. ZKP/08. preostali iznos imovinske koristi od 2.400,00 kn naplatiti iz novčanih sredstava privremeno oduzetih od optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 01140275 uplatom u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pobijanu presudu preinačiti na način da opt. M. D. strože kazni.
Žali se i optuženik po braniteljici, odvjetnici L. M. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava“ i odluke o kazni te troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalbe nisu osnovane.
Optuženik, upirući na nezakonitost dokaza, ističe da je prvi put ispitan pred djelatnicima policije u svojstvu osumnjičenika potpisao izjavu kojom se odriče prava na branitelja iako je uhićen zbog postojanja osnova sumnje da je počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. za koje je predviđena obvezna obrana već kod prvog ispitivanja. Stoga tvrdi da je sporna sudbina onih dokaza za koje se saznalo iz tog nezakonitog dokaza i to navodnih priznanja pred djelatnicima policije i državnim odvjetnikom koja su uslijedila naknadno. S tim u vezi navodi da je predmetno priznanje pribavljeno svojevrsnom „ucjenom“ od strane djelatnika ... policijske postaje Z., u vrijeme kada je bio pod utjecajem različitih opijata, a da je indikativno i vrijeme pronalaska predmeta koji su od njega oduzeti (28. travnja 2018. od 22,15 do 23,55 sati).
Međutim protivno takvim žalbenim tvrdnjama, opt. M. D. je, a kako to proizlazi iz izvješća Policijske uprave zagrebačke, ... policijske postaje Z. o njegovom uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu (list 7 do 9 spisa), uhićen 28. travnja 2018. u 20:55 sati zbog postojanja osnova sumnje da je počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11., a prilikom uhićenja mu je, u skladu s odredbom čl. 108. st. 1. ZKP/08., predana pisana pouka o pravima (list 10 spisa) te je, u smislu odredbe čl. 108. st. 7. ZKP/08., poučen o značenju prava na branitelja i posljedicama odricanja od tog prava, nakon čega je potpisao izjavu da se izričito i nedvosmisleno odriče prava na branitelja (list 11 spisa).
Nakon što su od njega potvrdama i zapisnicima Policijske uprave zagrebačke, ... policijske postaje Z. o privremenom oduzimanju predmeta 29. travnja 2018. (list 20 do 24 spisa) od 00:30 do 1:10 sati oduzeti predmeti koje su policijski službenici pronašli pretragom koja se provodila u smjeru bijega počinitelja, vezani uz počinjenje kaznenog djela te oni predmeti koje je dragovoljno predao, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2018. broj: 14-Su-3/18-417 postavljena mu je za braniteljicu po službenoj dužnosti odvjetnica I. K. koja je toga dana nazočila njegovom ispitivanju pred policijskim službenicima provedenom u skladu s odredbom čl. 208.a st. 6. ZKP/08. te ispitivanju pred državnim odvjetnikom 30. travnja 2018., pri čemu je optuženik prilikom oba ispitivanja priznao počinjenje inkriminiranih kaznenih djela.
Stoga nije osnovan prigovor opt. M. D. o počinjenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. na koju očito upire jer se pobijana presuda ne temelji na nezakonitim dokazima.
Prema tome, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalba optuženika, niti je počinio bilo koju drugu postupovnu povredu iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, optuženik u žalbi navodi da decidirano ne priznaje počinjenje kaznenih djela na način kako ga se tereti, da na oduzetim predmetima i mjestima počinjenja kaznenih djela nisu pronađeni biološki tragovi koji bi ga povezivali s inkriminiranim kaznenim djelima te da ga svjedoci ne prepoznaju kao počinitelja, ističući kako snimke video nadzora nisu dovoljno jasne da bi se iz njih moglo zaključiti da je upravo on počinio ta kaznena djela, i to neka i uz uporabu noža, te da je prvostupanjski sud propustio pročitati dostavljenu izjavu svjedokinje D. B. koja potvrđuje njegov alibi jer da se u njoj izrijekom navodi da je optuženik 11. travnja 2018. bio na liječničkom pregledu, ali da se ne zna u koje točno vrijeme.
Međutim, prvostupanjski sud opravdano nalazi dokazanim da je optuženik počinio terećena kaznena djela povezujući njegovo priznanje pred policijom i državnim odvjetnikom u prisutnosti branitelja s iskazima svjedoka očevidaca, koje je pravilno cijenio uvjerljivima za razliku od njegove obrane na raspravi kada je na neuvjerljiv način osporio počinjenje kaznenih djela, te sa snimkama video nadzora u odnosu na kaznena djela iz točaka 2) i 3) izreke pobijane presude iz kojih, protivno žalbenim navodima, jasno proizlazi da je počinitelj tih djela upravo optuženik i da se prilikom počinjenja tih kaznenih djela služio nožem. Ujedno, prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3) izreke pobijane presude pravilno otklanja optuženikov alibi, imajući u vidu da iz podataka ambulantnog liječenja D. B. s Klinike ... K. S. m. proizlazi da je opt. M. D. 11. travnja 2017. bio na kontroli od 8:41:34 do 10:19:48 sati (list 438-441 spisa), a da je kazneno djelo počinjeno toga dana u 14,00 sati.
Nadalje je prvostupanjski sud snimku video nadzora u odnosu na kazneno djelo iz točke 1) izreke pobijane presude, na kojoj je vidljiv maskirani počinitelj, pravilno doveo u vezu s potvrdama i zapisnicima Policijske uprave zagrebačke, ... policijske postaje Z. o privremenom oduzimanju predmeta od 29. travnja 2018., kojima su od optuženika, neposredno nakon počinjenja tog kaznenog djela oduzeti, između ostalog, otuđeni novac te odjeća, plastični pištolj i čarapa koji se dovode u vezu s počinjenjem toga kaznenog djela.
Stoga, unatoč tome što je optuženik na raspravi „povukao“ priznanje i što ga svjedoci nisu prepoznali, a jer ovaj drugostupanjski sud prihvaća logične i razborite razloge prvostupanjskog suda koje je u obrazloženju pobijane presude iznio u odnosu na inkriminirana kaznena djela, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni koji tvrdi da je jedinstvena kazna zatvora od četiri godine i šest mjeseci na koju je optuženik osuđen preblaga jer da mu je prvostupanjski sud u zbroju gotovo prepolovio pojedinačno utvrđene kazne zatvora, a to da nikako ne izražava zakonom predviđenu društvenu osudu, moralni prijekor za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio žrtvama i društvu u cjelini i da se njome neće polučiti svrhu specijalne niti generalne prevencije, kao što nije osnovana zbog odluke o kazni niti žalba opt. M. D. koji tu osnovu posebno ne obrazlaže.
Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti koje, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., utječu na izbor vrste i mjere kazne. Tako je prvostupanjski sud opt. M. D. pravilno cijenio olakotnim neosuđivanost, smanjenu ubrojivost, iako u manjoj mjeri, činjenicu što je kazneno djelo opisano u točki 4) izreke pobijane presude ostalo u pokušaju, da je otac jednog maloljetnog djeteta te da unatoč tome što formalno nije zaposlen, egzistenciju osigurava neprijavljenim radom kao konobar, da je bio sudionikom Domovinskog rata te da je svjestan svojeg problema ovisnosti i potrebe liječenja u kojem želi ustrajati. Ujedno mu je ispravno otegotnim cijenio jačinu ugrožavanja, odnosno povrede kaznenim djelima zaštićenog dobra te način počinjenja djela, izraženi stupanj kriminalne volje koji se ogleda u tome da se tijekom jedne godine i četiri mjeseca odlučuje na počinjenje čak četiri teška kaznena djela pri čemu su dva kaznena djela počinjena oružjem uz silu i ozbiljnu prijetnju, dok je prilikom počinjenja preostala dva djela bio maskiran. Nakon što je prvostupanjski sud za svako od predmetnih kaznenih djela za koja je opt. M. D. proglasio krivim utvrdio kazne zatvora, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osudio ga je na primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, koja nije prestroga niti je preblaga kako to smatra državni odvjetnik i njom će se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. u smislu individualne i generalne prevencije.
Iz navedenih razloga nisu prihvaćene žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.
Budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži, u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08., u sebi i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri i oduzimanju imovinske koristi, Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu i u tim dijelovima te našao da su te odluke pravilno donesene na temelju propisa citiranih u izreci prvostupanjske presude.
Iako se optuženik žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koju osnovu posebno ne obrazlaže, njegova je žalba u tom dijelu bespredmetna imajući u vidu da je na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08. oslobođen obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice, zbog lošeg imovinskog stanja.
Slijedom navedenog, s obzirom na to da žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane, a pri ispitivanju pobijane presude nisu utvrđene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na čije postojanje drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Vesna Vrbetić, v.r.