Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. K.., O.: …, iz S., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika R.
H., O.: …, zastupan po O.-u u S., radi isplate, nakon održane glavne
i javne rasprave, zaključene dana 10. veljače 2020.g., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zz
tuženika, a po objavi presude dana 28. svibnja 2020.g.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku R. H. , M. financija, O.: …,
da tužitelju I. K. iz S., O.: … na ime razlike plaće
isplati ukupan iznos od 668,11kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
iznos od :
- 401,12 kn od 16.11.2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 55,41 kn od 16.02.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 211,58 kn od 16.06.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim
odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015. godine, a od
01.08.2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno
razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, a sve u roku od 8 dana,
dok se za više zatražen iznos od 7.843,81 kn, te za više zatražene zatezne kamate, tužbeni
zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
U tužbi koja je podnijeta dana 27. kolovoza 2018.g. tužitelj navodi da je zaposlenik
tuženika, djelatnik P. carinskog ureda S., na radnom mjestu carinika, a sve
sukladno R. o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20. ožujka 2013. do 05.
travnja 2018., da je tužitelj prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, mjesečno ostvarivao
prekovremeni rad, koji da mu nije plaćen:
- u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati,
- u smjenama i turnusima ( u smjenama dužim od 8 sati koliko da je trebao raditi u
smjeni) i (turnusu duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu), jer prekovremenim
radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, da
se smatra svaki sat rada duži od smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog
mjesečnog fonda radnih sati,
- u radu na drugi način.
U navedenim oblicima rada, tužitelj da je radio tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću,
subotom i nedjeljom i na dane blagdane i neradne dane koji da se utvrđuju sukladno s
odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u R. H., koji da su u
tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg K. ugovora za državne
službenike i namještenike i ranije važećih K. ugovora za državne službenike i
namještenike te internim aktima tuženika koji da se odnose na tužitelja da je određeno da se
prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od
ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i
nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u
smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki
sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužitelj
ostvarivao na drugačiji način, jer da je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog
radnog vremena i koji da su bili duži od 40 sati tjedno. Isto tako da je određeno, da redovni
mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog
radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem
mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i
neradne dane Uskrsa, koji da su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji da mu nije
plaćen, pošto da su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim
rasporedom tuženika kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
Tužitelj da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da je isti dopisom
odbijen u cijelosti.
Tužitelj je konačno precizirao svoj tužbeni zahtjev predan na ročištu dana 10. veljače
2020., a sve sukladno dopunskom vještvu vještaka za knjigovodstvo i financije J. B. od
13. prosinca 2010.
U odgovoru na tužbu od 17. listopada 2018.g. tužena navodi da se protivi predmetnoj
tužbi te da istu u cijelosti osporava kao neosnovanu. Prvenstveno ističe to kako tužitelj nije
podnio zahtjev za mirno rješenje spora koji sadrži sve što sadrži tužbe već da je podnio
zahtjev za isplatu paušalnog iznosa od 50.000,00 kn na ime prekovremenog rada, pa da ne
postoji objektivni identitet zahtjeva iz postupka mirnog rješenja spora i tužbe. Nadalje se
ističe kako je predmetna tužba preuranjena te da istu treba odbaciti budući da tužena nije
odbila podneseni zahtjev za mirno rješenje spora već upravo suprotno na isti da je odgovorila
na način da priznaje 29 odrađenih, a neplaćenih prekovremenih sati tada podnositelju zahtjeva
sada tužitelju, te da se i obvezala dostaviti odgovarajuću dokumentaciju te izračun nadležnih
službi za odrađene prekovremene sate, a koju dokumentaciju da nisu bilu u mogućnosti
dostaviti uz odgovor obzirom na obujam iste i brojnost istovjetnih zahtjeva. Isto tako da je
tužbeni zahtjev preuranjen ukazuje i činjenica da je tužena, ne znajući da je tužiteljica
podnijela tužbu još 27. srpnja 2018. , a na što da nije niti imala razloga posumnjati budući da
nije odbila predmetni zahtjev za mirno rješenje spora niti da je obaviještena da tužiteljica ne
prihvaća odgovor od 6. srpnja 2018. , uz dopis od 4. rujna 2018. dostavila tužiteljici obračun
nadležnih službi te pripadajuću dokumentaciju.
Napominje se da je odredbom članka 186. a. stavkom 5. Zakona o parničnom
postupku propisano da je podnositelj zahtjeva ovlašten podnijeti tužbu ukoliko njegov zahtjev
bude odbijen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva.
Budući da je o predmetnom zahtjevu odlučeno, i to da je isti prihvaćen, očito da je da je
predmetna tužba preuranjena odnosno neosnovana te se prvenstveno predlaže, sukladno
odredbi st. 6. istog članka, tužbu odbaciti. Čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku da je
propisano da je u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe
do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže , a koje da mu je prema
sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za
obje stranke, tužitelj da može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika
osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu , odnosno
istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što
se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik da izbjegava dati.
Tužena predlaže, a na okolnosti organizacije rada i potvrde svojih navoda kao svjedoke
saslušati službenike P. carinskog ureda S., J. U., D. T., I.
R., B. J., L. S. i M. A..
U dokaznom postupku sud je pregledao Zahtjev za mirno rješenje spora ODO-a od 06.
srpnja 2018.g. , Očitovanja B. J., I. R., D. T. , L. Š., J.
U. i M. A., Z. za mirno rješenje spora tužitelja od 05. travnja 2018. , ukupan
bruto iznos za prekovremeni rad, R. M. financija, C. uprava, P.
carinski ured S., Klasa: UP/I-112-02/17-01/926, Ur broj: 513-02-8009/8-17-1 od 01. rujna
2017. , Rješenje R. H., M. financija, C. uprava, P.
carinski ured S., Klasa: UP/I-112-02/15-01/244, Ur broj: 513-02-8009/8-17-6 od 19.
svibnja 2017. , Rješenje R. H., M. financija, C. uprava,
P. carinski ured S., Klasa: UP/I-112-02/15-01/244 , Ur broj: 513-02-8009/16-16-5
od 18. svibnja 2016. , Rješenje R. H., M. financija, C. uprava,
P. carinski ured S., Klasa: UP/I-112-02/15-02/244, Ur broj: 513-02-8009/6-15-2 od
09. prosinca 2015., Rješenje R. H., M. financija, C. uprava,
P. carinski ured S., Klasa: UP/I-112-02/15-01/244, Ur broj: 513-02-8009/6-15-2 od
10. lipnja 2015. , Rješenje R. H. , M. financija, Klasa: UP/I-112-
02/15-01/244 , Ur broj: 513-02-8009/1-15-1 od 12. svibnja 2015. , Rješenje R.
H., M. financija, Klasa: UP/I-112-02/13-01/588, Ur broj: 513-02-5193/001-
13-1 od 08. srpnja 2013. , Rješenje R. H., M. financija, Klasa: UP/I-
112-02/12-01/133, Ur broj: 513-02-5193/001-12-1 od 01. srpnja 2012. , Mjesečni fond sati za
2013.- 2018.,Odluka Vlade R. H. o uspostavi i održavanju usluge
centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave,
Odluka Vlade R. H. o vođenju registra zaposlenih u državnim i javnim
službama , I. iz zapisnika sa 6. sjednice Z. komisije za tumačenje odredaba i
praćenje primjene K. ugovora za državne službenike i namještenike, O. primjer
izračuna za ovlaštenog carinskog službenika koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada
i sa 22 godine ukupnog radnog staža, I. iz zapisnika ( list spisa 77- 93), R.
Vrhovnog suda R. H. br. Revr-1083/13-2 od 25. listopada 2017. , Rješenje
Vrhovnog suda R. H. br. Revr-1274/15- 2 od 12. srpnja 2017. , vještačenje
sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije dipl. oec. Jere B. od 22. svibnja 2019. ,
Tumačenje odredbi K. ugovora za državne službenike i namještenike prema
redoslijedu članaka, evidencija o korištenju radnog vremena, Odluka Vrhovnog suda
R. H. br. Revr-1875/2014-2 , Tumačenje br. 1/8 od 29. svibnja 2013. ,
Očitovanje vještaka na prigovor tužitelja od 04. studenog 2019. , saslušanje vještaka na
ročištu od 02. prosinca 2019. , Dopuna izvješća o vještačenju od dana 13. prosinca 2019. ,
Rješenje Vrhovnog suda R. H. br. Revr-1158/14-2 od 14. ožujka 2017.,
Rješenje Vrhovnog suda R. H. posl. br. Revr-772/14-2 od 8.veljače 2017.
Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Punomoćnici stranka popisali su parnični trošak. Među strankama nije sporno:
- da je tužitelj zaposlen kako djelatnik P. carinskog ureda S. na radno mjesto
carinika, a sve sukladno R. o rasporedu radnog mjesta. Kao sporno ostalo je za raspraviti:
- dopuštenost tužbe i da li tužitelju pripada za razdoblje od 20. ožujka 2013. do 05.
travnja 2018. s osnova prekovremenog rada naknada za sve sate rada kada je tužitelj
radio na blagdane, neradne dane od ponedjeljka do petka, obzirom da je tužitelj radio
u turnusu te da mu se plaća uvećavala zbog rada na blagdan sukladno čl. 44.
K. ugovora odnosno da li blagdan ulazi u mjesečni fond radnih sati ili u
mjesečni fond sati.
Odredbom čl. 186a st. 5. ZPP-a propisano da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne
bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja,
podnositelj zahtjeva da može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Činjenica je da je u odgovoru
na zahtjev tužena istakla da je isti djelomično osnovan ali nije prihvatila zahtjev na način kako
je to tužitelj zatražio, stoga ovaj sud smatra da je tužba tužitelja koja je izjavljena nakon
proteka roka od tri mjeseca sukladno citiranoj odredbi dopuštena.
Nije sporno da se na tužitelja primjenjuje K. ugovor za državne službenike i
namještenike (" NN" broj 93/08, 89/12, 104/13, 150/13 i 153/13- dalje : KU) ,
kojim je propisano da svaki državni službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50 % za
prekovremeni rad ( čl. 44. st. 12. KU) , a da se prekovremenim radom službenika koji rade u
smjenama ili turnusima, kao tužitelj, smatra svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda
radnih sati ( čl. 44. st. 12. KU).
Na okolnost izračuna visine potraživanja tužitelja sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo J. B..
U svom vještvu od 22. svibnja 2019. vještak navodi da iz utvrđenja danih u nalazu
proizlazi da je u razdoblju od 20. ožujka 2013. do kraja ožujka 2018. tužitelj ostvario 190
prekovremenih sati od čega da je 177 sati plaćeno kao prekovremeni rad, dok da je ostalo
neplaćeno 13 prekovremenih sati. Za neplaćene prekovremene sate bruto plaća da bi iznosila
668,11 kuna. Prema podnesku tuženika od 06. srpnja 2018. tuženik navodi da priznaje 29
odrađenih , a neplaćenih prekovremenih sati u utuženom razdoblju.
U svom podnesku od dana 24. lipnja 2019. tužitelj prigovara na nalaz i mišljenje vještaka
od 22. svibnja 2019. na način da je isti nalaz nejasan i nepotpun. Naime tužitelj navodi da je
vještak u redovan mjesečni fond radnih sati uračunavao sate rada koje je tužitelj odradio na
blagdan , neradni dan određen zakonom, a koji da su padali u radne dane od ponedjeljka do
petka , a prema tumačenju Zajedničke komisije i odlukama Vrhovnog suda RH, a da je trebao
iste sate obračunavati na način da se od tužiteljevih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu ,
odbije redovan mjesečni fond radnih sati koji da se dobije na način da se broj radnih dana u
mjesecu pomnoži sa 8 sati, a da u taj fond ne ulaze blagdani , neradni dani određeni zakonom.
Da vještak nije sate rada odrađene na blagdan , neradni dan određen zakonom, obračunavao
kao sate prekovremenog rada, na kraju mjeseca u kojem su blagdani neradni dani padali u
radne dane od ponedjeljka do petka, da je razvidno da je iz obračuna plaće za mjesec svibanj
2013. u kojem da je tužitelj radio na blagdan , i to dana 01. svibnja 2013. odradio 12 sati i
dana 30. svibnja 2013. odradio 4 sata, što da znači da je za isti mjesec odradio 16 sati
prekovremeno. Vještak da nije tužitelju uopće obračunao prekovremeni rad kojeg da je u
pojedinim mjesecima utuženom razdoblju ostvarivao radeći na drugačiji način u kojem da je
obliku rada ostvarivao sate rada duži od redovnog dnevnog radnog vremena, te za sate rada
duži od 40 sati tjedno, iako da je to razvidno iz radno- pravne dokumentacije. Vještak da je
prilikom izračuna sati prekovremenog rada prihvatio da je tužitelj koristio slobodne dane na
ime ostvarenog prekovremenog rada, unatoč činjenici da je iz evidencije o korištenju radnog
vremena razvidno da je tužitelj iste slobodne dane, koristio poslije odrađeno ciklusa 12- 24-
12- 48 rada u turnusu. Vještak da nije pravilno postupao kada je neplaćene prekovremene sate
rada utvrđivao na način da je od ukupnog viška / manjka odrađenih sati odbio plaćeni
prekovremeni sat i sat slobodnih dana i to za cijelo utuženo razdoblje. Vještak da je u svom
nalazu i mišljenju propustio po pojedinim mjesecima obračunati sve odrađene sate rada te kao
prekovremeni rad one sate rada koji su bili duži od dnevne redovne smjene ili turnusa te koji
su bili duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Vještak da je sate rada utvrdio da su
odrađeni i u prekovremenom radu, da nije obračunao s obzirom na faktor vremena i s obzirom
na faktor dana. Stoga da predlaže da vještak nadopuni svoj nalaz i mišljenje.
U svom očitovanju na prigovor tužitelja od 04. studenog 2019. vještak za knjigovodstvo i
financije dipl. oec. J. B. navodi da je vještačenje izvršeno na temelju E. o
korištenju radnog vremena i O. isprava za isplatu plaće za svaki mjesec. Kada je
tužitelj radio u dane blagdana i neradnih dana sati rada da su mu plaćeni kao redovni rad sa
dodatkom od 150 % za rad na blagdan , a ako je blagdan bio u suboti i /ili nedjelju obračunati
da su mu dodaci za rad subotom i / ili nedjeljom , te dodaci za eventualno noćni rad. U
vještačenju da se nije od viška sati odbijao manjak sati koji je eventualno ostvaren u
prethodnom mjesecu, već da je za svaki mjesec izvršeno vještačenje ne osvrćući se na
rezultate prethodnog mjeseca, a sve da je navedeno u tabelarnom prikazu . Prema dnevnim
evidencijama tuženika da su evidentirani slobodni dani sa datumom i mjesecom kada tužitelj
nije radio tj. kada je koristio slobodne dane. Za obračun plaće tužitelj da je svaki mjesec
dobivao Obračunske isprave za isplatu plaće- naknade. U tim Obračunskim ispravama da su
navedeni svi sati pa i sati slobodnih dana. Bez obzira da li postoji pismeni zahtjev tužitelja za
odobrenje slobodnih dana i je li postoji rješenje tuženika o korištenju slobodnih dana,
činjenica da je da tužitelj prema evidenciji tuženika u određene dane nije radio. Ukoliko je
tužitelj radio na dane kada su evidentirani kao slobodni dani da je mogao odmah po primitku
Obračunske isprave to reklamirati, a iz dokumentacije u spisu da proizlazi da tužitelj to nije
napravio iz čega da proizlazi da je koristio slobodne dane.
U svom iskazu na raspravi od 02. prosinca 2019. g. vještak za knjigovodstvo i financije
dipl. oec. J. B. navodi da ostaje u cijelosti kod svog izvješća od 22. svibnja 2019. kao i
na pisano očitovanje na prigovore pun. tužitelja. O tome da li je vještak u svom vještvu
blagdane koji su padali u dane od pon. – pet. obračunavao kao radne dane ili ih je
obračunavao kao prekovremeni rad, vještak je naveo da je s obzirom da je tužitelj radio u
turnusima, onda da je dan državnog blagdana njemu redovni rad s uvećanjem za rad na
blagdan, ukoliko je tužitelj na dane blagdana od pon.- pet. radio i prekovremeno izvan
redovnog fonda sati, onda da mu se priznaje i prekovremeno.
Kako je tužitelj ustajao u svom prigovoru da je vještak izvrši obračun potraživanja
tužitelja sukladno prijedlogu tužitelja to je vještak na nalog suda to i prikazao u svojoj dopuni
izvješća o vještačenju od 13. prosinca 2019. Sukladno prijedlogu tužitelja vještak navodi kada
bi se kao sati prekovremenog rada prihvatili sati rada na dane državnog blagdana od
ponedjeljka do petka, a u koje dane da je tužitelj radio i kada bi se rad po osam sati dnevno u
tjednu koji prelazi 40 sati tjedno platili kao prekovremeni rad, da bi proizlazilo da je tužitelju
manje plaćeno ukupno 151 sati ili 8.551,92 kn. Uvidom u Obračunske isprave za isplatu
plaće-naknade, da je utvrđeno da su sati za dane koji su iznijeti u ovom obračunu
prekovremeni sati, već plaćeni kao rad na blagdan , uvećano za 150 % za rad na blagdan, kao
i svi pripadajući dodaci na te isplate. S obzirom na prije navedeno da u cijelosti ostaje kod
I. o vještačenju od 22. svibnja 2019. i O. na prigovor tužitelja od 24. lipnja
2019. , a koji da je predao ovom sudu 04. studenog 2019. i obrazložio na ročištu održanom
02. prosinca 2019.
Na tužitelja se kao državnog službenika primjenjuje Zakon o državnim službenicima ( NN
49/12 – pročišćeni tekst , 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, u daljnjem tekstu ZDS) koji plaću i
druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni
službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti
materijalna i druga prava državnih službenika. Nastavno, obveza plaćanja prekovremenog
rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR) .
U utuženom razdoblju primjenjivali su se : K. ugovor za državne službenike i
namještenike ( NN 93/08, 23/09, 39/09, 90/10 ) i K. ugovor za državne službenike i
namještenike ( NN 89/12 , 104 /13):
K. ugovorom za državne službenike i namještenike ( NN 93/08, 23 /09, 39/09,
90/10 ) i to u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 40
% za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad nedjeljom , 10
% za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dana
utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150 % . Nadalje, za rad u
drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna
dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10 % za dvokratni rad sa
prekidom dužinom od 90 minuta uvećanje iznosi 10 % i za rad u turnusu uvećanje osnovne
plaće iznosi 5 % . Prema st. 2. tog čl. navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, osim
dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni . Prema st. 9. tog čl. prekovremenim radom,
kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka,
smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.
Nadalje se prema st. 10. tog čl. prekovremenim radom, kada je rad službenika i
namještenika organiziran u smjenama ili u turnus, smatra svaki sat rada duži od redovnog
mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. tog čl. redovni mjesečni fond radnih sati su sati
koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj
radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati.
Prema st. 13. tog čl. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana.
Iz čl 44. K. ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 89/12, 104/13 )
proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednaki način kako to sadrži i čl. 44.
Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 23/09, 39/09 i 90/10. )
Prema ocjeni ovog suda valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz
odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada
tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni
fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Kako je blagdan
neradni dan ( koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj
sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati. Tuženik
je u konkretnom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a
ne mjesečnog fonda radnih sati što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU.
Dakle, za državne službenike i namještenike koji rad u smjenama ili u turnusu,
prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih
sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca. Dakle, ne i one
sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome redovni mjesečni fond
radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati , a koji fond
sati uračunava u sebe i sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti
neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg proizlazi da je kod tužitelja vršena
pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani
prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki
sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati. To znači da ukoliko u jednom mjesecu pada
jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni
mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ) ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada
plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati.
Dakle, tužena nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod državnih službenika
kakav je tužitelj ( radi u smjenama) na ispravan način, jer se prekovremeni sati kod takvih
državnih službenika evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu
radnih sati tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca. Znači
takvim službenicima nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbama
navedenih K. ugovora. U prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za
tumačenje odredaba i praćenje primjene K. ugovora za državne službenike i
namještenike od 16. svibnja 2012. g. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika
koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu
odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način
da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati . Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i
neradni dani određeni zakonom. Identično tumačenje ova K. je dala dana 29. travnja
2013. g. u odnosu na rad u smjenama. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća Izvješće o
vještačenju vještaka B. od 22. svibnja 2019. Iz kojeg proizlazi da je u razdoblju od 20.
ožujka 2013. do kraja ožujka 2018. tužitelj ostvario 190 prekovremenih sati od čega da mu je
177 sati plaćeno kao prekovremeni rad od strane tuženika, dok da je ostalo neplaćeno 13
prekovremenih sati, koji iznose 668,11 kuna bruto, dok je za više zatraženo za iznos od
7.843,81 kn, te više zatražene zatezne kamate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
Tužitelju su na dosuđeni iznos priznate i zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni
iznos ( utvrđen u T. vještaka priložene uz I. o vještačenju vještaka B. od 22.
svibnja 2019.), koja teče od 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, po stopi
uređenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za
petpostotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 01. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. temelji 154. st. 4 ZPP-a.
Zakona o parničnom postupku („NN“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., 70/19, drugdje u tekstu ZPP-a).
Kako je tuženik tužitelju u mirnom postupku djelomično priznao osnov i visinu
potraživanja, te obračunao potraživanje, ali ga tužitelju nije do okončanja ovog postupka
isplatio, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Slijednom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 28. svibnja 2020..g.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu
u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka
pismenog otpravka iste.
