Baza je ažurirana 15.04.2025.
zaključno sa NN 66/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj Gž-2120/2019-4
Republika Hrvatska Županijski sud u Osijeku Osijek, Europska avenija 7
|
||
|
Poslovni broj Gž-2120/2019-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović kao predsjednika vijeća, te sudaca Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Dubravke Vučetić, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari 1.tužiteljice A. L. OIB:... i 2 tužitelja N. L., OIB:... oboje iz S., ..., koje zastupa punomoćnik I. R. odvjetnik iz Z. o. u. iz S., protiv tuženice R. H., koju zastupa O. d. o. u S., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženice, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, broj Pn-168/16 od 25. veljače 2019. u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2020.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
Žalba se uvažava, te se preinačuje presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pr-168/16 od 25. veljače 2019. u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tužiteljicu, tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici A. L. štetu u iznosu od 506.478,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 3. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. prema stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena",
Preinačuje se odluka o parničnom trošku tako da se nalaže 1. tužiteljici da nadoknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 55.325,00 kn, a 2. tužitelju da nadoknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 48.605,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
'' Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljicu pod 1 A. L. u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici A. L. štetu u iznosu od 506.478,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 3. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. prema stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena",
dok se u dijelu koji se odnosi na tužitelja N. L., kao i u dijelu koji se odnosi na više zatraženi tijek kamate od 26. siječnja do 2. prosinca 2007., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.''
Rješenjem suda prvog stupnja određeno je:
'' I Utvrđuje se kako je tužba povučena u dijelu kojim se tuženoj nalaže naknaditi tužiteljima neimovinsku štetu s osnova duševnih boli u iznosu od po 100.000,00 kn za svakog sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
II Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 156.520,75 kn sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.
Ovu presudu i rješenje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev prema 1. tužiteljici pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica iz razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08., 57/11., 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), kao i u odluci o parničnom trošku (toč. III), s prijedlogom da se preinači ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U odgovoru na žalbu tužitelji su porekli osnovanost žalbenih navoda i predložili da se žalba kao neosnovana odbije.
Žalba je osnovana.
U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što u uvodnom dijelu presude nije naveden OIB tužitelja i tuženika jer navedena okolnost nije bila niti je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 354. st. 1. ZPP-a).
U provedenom postupku utvrđeno je, te je razvidno iz priloženog spisa da je 24. veljače 2003. između M. M. kao prodavatelja i 1. tužiteljice A. L. kao kupca zaključen Ugovor o kupoprodaji stana kojim je M. M. prodala 1. tužiteljici stan u S., ..., površne 54,20 m2, a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. br. ..., ZU ... k.o. S. za cijenu u iznosu od 66. 467,00 EUR-a protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju na dan isplate, da je prodavateljica jamčila ugovorom da je predmetni stan njezino isključivo vlasništvo, da je uz ugovor priložila izvadak iz zemljišne knjige od 17. veljače 2003. iz kojeg je vidljivo da je M. M. upisana kao vlasnica posebnog dijela zgrade sagrađene na kč.br. ..., dvosobnog stana na drugom katu ukupne površine 54,20 m2 i to bez tereta i oznake postojanja plombe, da je 1. tužiteljica kod Zagrebačke banke d.d. ishodila kredit u iznosu od 53.500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti kako bi isplatila dio cijene, da je rješenjem Odjela za zemljišne knjige Općinskog suda u S. broj Z-... od 26. veljače 2003. dozvoljena uknjižba prava zaloga na predmetnom stanu u iznosu od 53. 500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti u korist Zagrebačke banke d.d., da je 1. tužiteljica stupila u posjed stana nakon isplate kupoprodajne cijene, da je 1. tužiteljica 25. veljače 2005. pod poslovnim brojem Z-... podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu, da je prvostupanjski sud rješenjem broj Z-... od 26. siječnja 2007. odbio prijedlog 1. tužiteljice iz razloga što je pregledom zemljišne knjige utvrđeno da opisani stan nije uknjižen na ime M. M., već na ime Z. B. u cijelosti radi osiguranja tražbine u iznosu od 300.000, 00 DEM i nuzgredica pod poslovnim brojem Z-..., te da je rješenjem Županijskog suda u S. broj Gž-... od 3. prosinca 2007. odbijena žalba 1. tužiteljice i potvrđeno rješenje Općinskog suda u S. broj Z-... od 26. siječnja 2007.
Utvrđeno je zatim da je Z. B. 19. veljače 2002. pod brojem Z-... podnio prijedlog protiv M. M. za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest zgr. ... upisanoj u ZU ... i čest zgr. ... upisanoj u ZU ... sve k.o.o S., u naravi stan u S., ..., te protiv B. B. radi upisa prava vlasništva na čest. zem, ... upisanoj u ZU ... k.o.o S., u naravi stan u S., ..., u površini od 36,63 m2 sve uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 300.000,00 DEM temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 11. siječnja 1999. koji je potvrđen kod javnog bilježnika I. R. iz S. pod brojem OU-... 22. siječnja 1999., da je 7. listopada 2002. zaprimljen prijedlog Z. B. pod brojem Z-... kojim je on povukao dio prijedloga zaprimljen pod brojem Z-... za uknjižbu i to dio koji se odnosi na čest. zgr. ... k.o.o S., precizirajući da je to u naravi stan u S., ..., u vlasništvu predloženika M. M., te da ustraje u dijelu prijedloga za uknjižbu koji se odnosi na čest. zem. ... k.o. S., u naravi stan u S., ..., u vlasništvu B. B., da je rješenjem broj Z-... od 21. prosinca 2005. izvršena uknjižba prava vlasništva posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. zgr. ... tijelo 1 ZU ... i to na stanu na drugom katu u površini od 54,20 m2 na ime Z. B. radi osiguranja tražbine u iznosu od 300.000,00 DEM, da je 31. siječnja 2003. zaprimljen prijedlog M. M. pod brojem Z-... u kojem je na temelju Ugovora o kupoprodaji od 2. srpnja 1997., Ugovora o suvlasničkoj diobi od 4. srpnja 1997. i Aneksa ugovora o suvlasničkoj diobi od 22. rujna 1997., Izjave o etažiranju i Potvrde ureda državne uprave zatražila uknjižbu prava vlasništva na nekretnini upisanoj u ZU ... i ... k.o.o S. i to čest. zgr. ... i to na dvosobnom stanu na drugom katu, te da je rješenjem broj Z-... od 8. veljače 2003. izvršena uknjižba prava vlasništva posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. zgr. ... ZU ... k.o.o S. i to stana na drugom katu u površini od 54,20 m2 na ime M. M..
Iz priloženog spisa predmeta razvidno je da je presudom Županijskog suda u S. broj Gžst-..., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u S. broj P1-... od 28. prosinca 2012, odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi prema 1. tuženiku Z. B. i 2. tuženici M. M. da je isključiva vlasnica stana u S., ..., te da se naloži brisanje upisanog fiducijarnog prava vlasništva i uspostava prijašnjeg stanja, te da tužiteljica pred Općinskim sudom u S. pod brojem P-... protiv M. M. vodi postupak za naknadu štete.
Polazeći od izloženog i ovaj sud smatra da je 1. tužiteljica u konkretnom slučaju postupala s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da je ono što je u njih bilo upisano bilo nepotpuno ili neistinito, s obzirom da je prije zaključenja Ugovora o kupoprodaji stana od 24. veljače 2003. pribavila izvadak iz zemljišne knjige za zk.ul. ... k.o. S. od 17. veljače 2003. u kojem je upisano vlasništvo M. M. i sadržana naznaka bez tereta, a iz kojeg nije bilo vidljivo da je ranije stigao određeni prijedlog za upis, a niti podnesak kojim se povlači dio prijedloga.
Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je postojao i nezakoniti rad Odjela za zemljišne knjige koji se ogledao u tome što su prijedlozi koji su kasnije zaprimljeni ( Z-... i Z-...) riješeni prije ranije zaprimljenih prijedloga ( Z-... i Z-...) tako da je prihvaćen zahtjev Z. B. za upis prava vlasništva podnesen protiv M. M., a koja u vrijeme podnošenja prijedloga 19. veljače 2002. još nije bila ni upisana kao vlasnica i to unatoč tome što je Z. B. prije toga 7. listopada 2002. pod brojem Z-... povukao prijedlog za uknjižbu za stan u S., ..., u vlasništvu M. M., te što je tužiteljica 25. veljače 2005., dakle, prije donošenja rješenja o upisu Z. B. podnijela prijedlog za upis prava vlasništva na predmetnom stanu, a što je suprotno odredbama članka 40. 45. st. 1. i 98. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ( ''Narodne novine'' broj: 91/96, 114/01).
Republika Hrvatska odgovara za štetu trećima sukladno odredbi članka 13. Zakona o sustavu državne uprave ( ''Narodne novine'' broj: 75/93, 48/99 i 15/00) kojom je propisano da štetu koja građaninu nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska.
Međutim, da bi postojala odgovornost Republike Hrvatske po tom osnovu potrebno je da se kumulativno ispune određene pretpostavke i to postojanje nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, postojanje štete koja je zbog toga nastala tužiteljici i uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete.
Postojanje uzročne veze kao nužne pretpostavke odštetne odgovornosti proizlazi i iz odredbe članka 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( ''Narodne novine'' broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).
Za istaći je da pri tome ako djeluje više uzroka koji potječu od ljudske radnje, a što je u ovom predmetu slučaj, da se kao uzrok uzima ona radnja koja je najbliža štetnoj posljedici.
U konkretnom slučaju pak pravnorelevantni uzrok štete koju trpi tužiteljica zbog toga što nije stekla pravo vlasništva na stanu koji je kupila Ugovorom o kupoprodaji stana od 24. veljače 2003. i za koji je s ciljem stjecanja prava vlasništva isplatila iznos od 66.467,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti ( 506.478,54) , je postupanje M. M. koja je dvostruko otuđila nekretninu i nije poduzela odgovarajuće pravne radnje da tužiteljici omogući stjecanje prava vlasništva.
Naime, M. M. je prodala tužiteljici stan u S., ... i primila isplatu kupoprodajne cijene, a da prethodno nije raskinula Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva koji je prije toga sklopila sa Z. B., niti ishodila brisovno očitovanje za predmetni stan, već nakon što je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu vratila dio duga Z. B. i ishodila brisovno očitovanje za stan svoje mame u P. ulici koji je namjeravala ostaviti svojoj kćerki.
S pravom se pri tome u žalbi tuženika ukazuje da M. M. nije nikada zaprimila rješenje Općinskog suda u S. broj Z-... od 21. prosinca 2005. kojim je provedena uknjižba prava vlasništva s njezinog imena na ime Z. B. radi osiguranja novčane tražbine, te da nije zatražila dostavu navedenog rješenja protiv kojeg je mogla izjaviti žalbu.
Naime, iz priloženog spisa Z-... razvidno je da rješenje kojim je provedena uknjižba prava vlasništva na ime Z. B. od 21. prosinca 2005. nije dostavljeno M. M., te da na dostavnici iz 2006. piše ''nepoznat 22. veljače '', a što je potvrdila i M. M. u svom iskazu, odgovarajući pri tome na upit suda da nije tražila da joj se naknadno dostavi navedeno rješenje kad je saznala da je proveden upis Z. B., iako je tako mogla otkloniti pogrešan upis Z. B. i omogućiti tužiteljici stjecanje prava vlasništva na stanu koji joj je prodala i predala u posjed.
Stoga je uvažavanjem izjavljene žalbe preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženici da joj isplati štetu u iznosu od 506.478,54 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom odbijen.
Osnovano se u izjavljenoj žalbi osporava i donesena odluka u parničnom trošku i ističe da tuženica ima pravo na naknadu troškova od 2. tužitelja koji je također u cijelosti izgubio spor.
Naime, uzimajući u obzir da je vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe 31. ožujka 2009. do podneska zaprimljenog 26. rujna 2016. kad su tužitelji djelomično povukli tužbu iznosila 1.329.250,00 kn, od tada pa do podneska od 22. siječnja 2018. 1.229.250,00 kn a nakon toga 506.478,54 kn, tuženici bi pripao trošak na ime sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu od 13. travnja 2016., 7. rujna 2016. u zatraženom iznosu od po 13.000,00 kn, na ime zastupanja na ročištu 19. listopada 2011. 6.500,00 kn ( 50 %) na ime zastupanja na ročištu održanom 26. listopada 2016. i 9. ožujka 2017. zatraženi iznos od po 6.000,00 kn 50 %), na ime zastupanja na ročištu održanom 25. kolovoza 2017. i 4. prosinca 2017. iznos od po 12.000,00 kn, na ime zastupanja na ročištu održanom 23. siječnja 2018., 6. studenog 2018. i 16. siječnja 2019. a nakon što je tužbeni zahtjev snižen na iznos od 506.478,54 kn pripada iznos od po 5.070,00 kn, te na ime zastupanja na ročištu održanom 13. travnja 2018. iznos od 500,00 kn odnosno ukupan iznos od 97. 210,00 kn sukladno odredbama Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8., toč. 1. Tbr. 9. toč. 1., 2. i 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( ''Narodne novine'' broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).
S obzirom da suparničari sukladno odredbi članka 161. st. 1. ZPP-a snose troškove na jednake dijelove, to su 1. tužiteljica, kao i 2. tužitelj dužni nadoknaditi tuženici troškove prvostupanjskog postupka svaki u iznosu od po 48.605,00 kn, s tim što je 1. tužiteljica dužna nadoknaditi tuženici još i trošak sastava žalbe u iznosu od 6.337,00 kn.
Stoga je naloženo 1. tužiteljici da nadoknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 55.325,00 kn, a 2. tužitelju da nadoknadi tuženici troškove u iznosu od 48.605,00 kn ( članak 154. st. 1. i 166. st. 2. ZPP-a).
Tuženici nije priznat trošak sastava podneska od 1. travnja 2016. s obzirom da je navode iz toga podneska mogla istaći i na ročištu održanom 13. travnja 2016. ( članak 155. st. 1. ZPP-a).
Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ( članak 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a).
Osijek, 28. svibnja 2020.
Predsjednik vijeća
Katica Krajnović
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.