Pr-361/18

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja I. B. iz U., U. 5a, zastupanog po OD L. i
Partneri, odvj. u Splitu, protiv tuženika R. H.-M. unutarnjih poslova,
OIB: ……………., zastupane po O. državnom odvjetništvu Split, radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2020. god. u nazočnosti zamj.
pun. tužitelja I. D., odvj. vjež. u OD L. i Partneri i pun. zz M. P.,
objavljene dana 28. svibnja 2020. god.

p r e s u d i o j e

I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime
uvećanja plaće, za rad koji je za jedan sat bio duži od punog radnog vremena, kojeg je tužitelj
odradio radeći u turnusima u 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. godini, bruto iznos od 6.270,70
kuna, uz zakonske zatezne kamate, i to:

- na iznos od 55,64 kn počev od 15.02.2014.godine
- na iznos od 159,97 kn počev od 15.03.2014.godine
- na iznos od 182,82 kn počev od 15.04.2014.godine
- na iznos od 58,17 kn počev od 15.05.2014.godine
- na iznos od 174,51 kn počev od 15.06.2014.godine
- na iznos od 167,58 kn počev od 15.07.2014.godine
- na iznos od 182,82 kn počev od 15.09.2014.godine
- na iznos od 203,59 kn počev od 15.10.2014.godine
- na iznos od 83,46 kn počev od 15.11.2014.godine
- na iznos od 159,97 kn počev od 15.12.2014.godine
- na iznos od 180,83 kn počev od 15.01.2015.godine
- na iznos od 157,58 kn počev od 15.02.2015.godine
- na iznos od 174,18 kn počev od 15.03.2015.godine
- na iznos od 182.71 kn počev od 15.04.2015.godine
- na iznos od 73,08 kn počev od 15.05.2015.godine
- na iznos od 89,32 kn počev od 15.06.2015.godine
- na iznos od 158,34 kn počev od 15.07.2015.godine
- na iznos od 177,76 kn počev od 15.08.2015.godine

2 Pr-361/18

- na iznos od 170,53 kn počev od 15.10.2015.godine - na iznos od 73,08 kn počev od 15.11.2015.godine - na iznos od 165,88 kn počev od 15.12.2015.godine - na iznos od 151,46 kn počev od 15.01.2016.godine - na iznos od 102,08 kn počev od 15.02.2016.godine - na iznos od 102,58 kn počev od 15.03.2016.godine - na iznos od 175,61 kn počev od 15.04.2016.godine - na iznos od 141,05 kn počev od 15.05.2016.godine - na iznos od 100,94 kn počev od 15.06.2016.godine - na iznos od 164,03 kn počev od 15.07.2016.godine - na iznos od 185,07 kn počev od 15.08.2016.godine - na iznos od 126,18 kn počev od 15.10.2016.godine - na iznos od 158,63 kn počev od 15.11.2016.godine - na iznos od 100,94 kn počev od 15.12.2016.godine - na iznos od 126,18 kn počev od 15.01.2017.godine - na iznos od 141,57 kn počev od 15.02.2017.godine - na iznos od 170,71 kn počev od 15.03.2017.godine - na iznos od 136,07 kn počev od 15.04.2017.godine - na iznos od 14,22 kn počev od 15.05.2017.godine - na iznos od 173,19 kn počev od 15.06.2017.godine - na iznos od 168,12 kn počev od 15.07.2017.godine - na iznos od 176,13 kn počev od 15.08.2017.godine - na iznos od 181,99 kn počev od 15.09.2017.godine - na iznos od 159,46 kn počev od 15.10.2017.godine - na iznos od 190,26 kn počev od 15.11.2017.godine - na iznos od 51,75 kn počev od 15.12.2017.godine - na iznos od 40,66 kn počev od 15.01.2018.godine

i to do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne
stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Za više zatraženi iznos od 6.264,92 kn se odbija, kao i za više zaražene zakonske
zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.270,70 kn.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju troškove
ovog postupka u iznosu od 7.156,25 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama navedenim ad. I tužbenog zahtjeva, počev od donošenja prvostupanjske presude pa
do isplate.

Obrazloženje

U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 23. travnja 2018. g. tužitelj navodi da je
Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko- dalmatinske
raspoređen kao policajac u Ispostavi granične policije Trilj na radno mjesto policijski
službenik za zaštitu granice, a kojim rješenjem da mu je utvrđena i plaća za opisane poslove.
Tužitelj da je od mjeseca studenog 2010.g. obavlja opisane poslove, dolazi na posao pola sata
ranije, a odlazi s posla pola sata kasnije i to sve po nalogu nadređenih osoba, a koji rad da ima

3 Pr-361/18

tretman rada u turnusima, odnosno rada dužeg od punog radnog vremena, koji rad tužitelj po
osnovu rada u smjenama i u turnusima stvarno obavlja, a koji rad tužitelju da nije plaćen , a
što da je protivno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike i
namještenike, posebno odredbi čl. 44 . st. 1. Tužitelj da je stoga bio primoran pokrenuti
postupak pred ovim sudom radi ostvarenja svojih prava. Predmetnim tužbenih zahtjevom da
traži naknadu za razdoblje počevši od 15. prosinca 2013.g. pa do 15. travnja 2018.g. Cijena
jednog sata da iznosi 35,00 kn pa tužitelj s tog osnova da potražuje mjesečno po 750,00 kn
odnosno ukupno 39.750,00 kn uz zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose koje
teku od njihove dospjelosti pa do isplate. Tužitelj da pridržava pravo urediti tužbeni zahtjev
nakon pribave obračunskih lista od strane tužene.

Navodi da se prije pokretanja predmetne tužbe dana 09. siječnja 2018.g. obratio
nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravnom odjelu,
zahtjevom za mirno rješenje spora, čime da je ispunio pretpostavke propisane odredbom čl.
186- a., Zakona o parničnom postupku.

Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 29. studenog 2019. g.
Tužena u odgovoru na tužbu od 20. lipnja 2018. g. navodi kako se protivi tužbenom
zahtjevu te predlaže istog odbiti uz osudu tužitelja na naknadu parničnog troška. Potraživanje
tužitelja da nije osnovano na način kako je zatraženo u tužbenom zahtjevu pa da se
djelomično osporava kako osnov tako i visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe da nisu
točni navodi tužitelja o navodnom radu dužem od punog radnog vremena, jer da policijski
službenici Postaje pogranične policije Trilj nemaju obveze, nakon odrađene smjene na
graničnim prijelazima za pogranični promet, vraćanja u PGP Trilj. Glede rada na
međunarodnim graničnim prijelazima ističe se kako u navedenom razdoblju ne postoji obveza
kako ranijeg dolaska na posao tako ni kasnijeg odlaska s posla. Za te prijelaze da je postojala
samo obveza dolaska pola sata ranije i to za razdoblje do 14. listopada 2013. od kada se
primopredaja službe vrši na samom graničnom prijelazu, zbog čega policijski službenici u
smjenu dolaze točno na njezinom početku, a istu napuštaju po njezinom završetku.
Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom dopisa Nacionalnog sindikata
policije od 13. veljače 2017. god.; zapovijedi PU SD Postaje granične policije Trilj od 06
studenog 2013. god.; Zapisnika br. Pr-21/18 od 05. studenog 2018. god.; Zahtjeva za mirno
rješenje spora od 09. siječnja 2018. god.; pregledom Google karta duljine trajanja vožnje
između PP Trilj i radnog mjesta tužitelja i njegovih kolega; pregledom sati za izradu računa
tužitelja za razdoblje od 2014.-do 2017. god.; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku dipl.
oec. M. T.; izveden je dokaz pregledom ostale dokumentacije koja prileži spisu.
Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

Kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za
rad jedan sat duži od punog radnog vremena, koji da je tužitelj odradio kao policijski
službenik za graničnu kontrolu za vremenski period, 2014,2015,2016 i 2017 god.
U ovom postupku nije bilo sporno da je tužitelj policijski službenik, raspoređen na
radno mjestu za zaštitu granice u Ispostavi granične policije Trilj.

Kao sporno ostalo je za raspraviti da li je tužitelj u utuženom razdoblju imao obvezu
po nalogu nadređenih dolaziti na posao pola sata ranije i s istog odlaziti pola sata kasnije, kao
i da li se rad dulje od propisanog tužitelju treba vrednovati po osnovi rada u turnusima na
način da se osnovna plaća uveća za 5 % dodatka u turnusu ili sukladno čl. 44. Kolektivnog
ugovora za državne službenike i namještenike.

Odredbom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN
93/08, 89/12 i 104/13, dalje: KU) propisano je da će se osnovna plaća službenika i
namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, rad
subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim

4 Pr-361/18

zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi
naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni
rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%.

Iz citirane odredbe proizlazi da rad u turnusu ne isključuje druge oblike uvećanja plaće
(osim naknade za rad u drugoj smjeni) stoga su državni službenicima i namještenicima
sukladno KU priznaju određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju osim
slučaju dodatka u turnusu i rada u drugoj smjeni.

Angažirana vještakinja dipl. oec. M. T. u vještvu sačinjenom temeljem
dokumentacije koju je dostavio tuženik, zaključila je da je izračun naknade za utuženo
razdoblje od prosinca 2013. g. do travnja 2018. g. za rad u smjeni odrađen više od sati
redovnog rada, sačinila prema broju smjena koje je tužitelj odradio, uzimajući da je sve
smjene radio po 1 sat duže. Nadalje, vrijednost sata da je utvrdila prema mjesečnoj bruto
satnici za redovan rad uvećanoj za postotak s osnova minulog rada i 5% dodatka za rad u
turnusu, sve prema podacima koje je dostavio tuženik. Dakle, u utuženom razdoblju izračun
bruto satnice za redovan rad uvećan za dodatak s osnova minulog rada i 5% dodatka za rad u
smjeni, da ukupno iznosi 477 sati rada povrh formalno propisanog radnog vremena, pa da bi
tužitelju s tog osnova pripadao bruto iznos od 12.535,62 kn.

U suglasnim iskazima svjedoka J. V., A. R., P. L. i
S. B., saslušanih u predmetu posl. posl. br. Pr-21/18, koji su uz suglasnost stranaka,
radi ekonomičnosti postupka pročitani u ovom postupku, u dokazne svrhe, nedvojbeno je
utvrđeno da su u utuženom razdoblju djelatnici pogranične policije PG Trilj trebali doći u
policijsku postaju pola sata ranije, odakle su organizirano, službenim vozilima odlazili na
granične prijelaze.

Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom s
osnova razlike plaće za navedenih pola sata, i to prije početka smjene, baš u iznosu od

6.270,70 kn.

Međutim, za dio zahtjeva koji se odnosi na razliku plaće s osnova pola sata duže od
punog radnog vremena, koji je uslijedio nakon završetka smjene, tj. po povratku tužitelja u
postaju GP Trilj. Ovaj dio zahtjeva tužitelja nije osnovan, jer tužitelj po povratku u GP Trilj
nije obavljao nikakav radni zadatak po nalogu poslodavca nego je odlazio kući.
Ovaj sud smatra da se vrijeme provedeno u vožnji od graničnog prijelaza do postaje ne
može smatrati radom koji bi bio u funkciji obavljanja određenog radnog zadatka, pa je ovaj
dio tužbenog zahtjeva (za drugih pola sata) trebalo odbiti, kao i za više zatraže zakonske
kamate.

Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku
od 15-tog dana u mjesecu na svaki pojedinačni mjesečni iznos za protekli mjesec do isplate, a
temeljem odredbe članka 84. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) i odredbe
članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) s time da je
stopa kamata usklađena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim
odnosima (NN 78/15), dok je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti za zatezne kamate na
iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 6.270,70 kn.
Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne
novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13.,
83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava,
obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni
obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine"
broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i
157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog

5 Pr-361/18

primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za
obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i
umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te
umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica).

Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom
primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika).
S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne
dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do
trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se
na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev
tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

Odluka o parničnim troškovima temelji se na članku 154. stavak 2. i 155. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19) te troškovima zastupanja
tužitelja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(NN 142/12, 103/14 i 118/14), te popisu troška punomoćnika tužitelja.

Tužitelju je priznat trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenja spora 1.000,00 kn, za
sastav tužbe 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 03. srpnja 2018. god. i 29. studenog 2019.
god. po 1.000,00 kn, za sastav podneska od 14. veljače 2019. god. 250,00 kn, za ročišta
održana 29. rujna 2018. god., 08. studenog 2018. god., 15. siječnja 2019. god. i 10. veljače

2020. god. po 1.000,00 kn, ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 2.062,00 kn na ime
pripadajućeg PDV-a. Tako bi pun. tužitelja pripadao parnični trošak u iznosu od 10.312,50
kn.

Cijeneći osnov i visinu tuženog zahtjeva ovaj sud smatra da je tužitelj da je tužitelj
uspio sa 75%, a tužena sa 25%, kad se postotak kojim je tužena uspjela u parnici odbija od
postotka kojim je tužitelj uspio u parnici dobije se postotak od 50%,u kojem je omjeru tužitelj
uspio u ovoj parnici što iznosi 5.156,25 kn, kojem iznosu treba pridodati i iznos od 2.000,00
kn za troškove vještačenja, pa se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u iznosu od

7.156,25 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom, u smislu odredbe čl. 29. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 28. svibnja 2020. god.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste.

DNA: -pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis

6 Pr-361/18