1              Broj: Jž-804/2020

 

  

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.J., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I policijske postaje Osijek, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 6. ožujka 2020., broj 83. Pp J-199/2020-7, u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, I policijske postaje Osijek kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 6. ožujka 2020., broj 83. Pp J-199/2020-7, proglašen je krivim okr. I.J, da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 1.500,00 kuna, u koju mu je lišenje slobode 3. i 4. ožujka 2020. uračunato kao 600,00 kuna, tako da mu je preostala novčana kazna u iznosu 900,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka, kako je to specificirano u izreci pobijane presude.

 

Protiv navedene presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o pravnoj sankciji i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se, zapravo, žali zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o kazni.

 

              Žalba nije osnovana.

 

U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, tužitelj ističe da prvostupanjski sud pogrešno navodi da je lišenje slobode okrivljenika trajalo do 4. ožujka 2020. u 12,00 sati, jer je okrivljenik doveden na sud 4. ožujka 2020. u 8,10 sati, nakon čega se daljnje vrijeme više ne može uračunavati u njegovo lišenje slobode.

 

Međutim, po ocjeni ovog suda, nije u pravu tužitelj kada ističe gore navedenu povredu materijalnog prekršajnog prava, jer točan broj sati koliko je uhićenje trajalo nije bitan podatak za primjenu čl. 40. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

Naime, odredbom čl. 40. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je:

„(2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne s jednim danom zatvora.“

 

Citiranom zakonskom odredbom jasno je navedeno da se prilikom uračunavanja izjednačuje „svaki započeti dan“ lišenja slobode, a to znači da uračunavanje treba izvršiti po kalendarskom vremenu, a ne računanjem po satima (svakih 24 sata), kako to smatra tužitelj.

 

U ovom predmetu je nedvojbeno da je okrivljenik bio lišen slobode 3. i 4. ožujka 2020., znači dva dana, a ne jedan, kako to tvrdi tužitelj. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i osnovano, u izrečenu novčanu kaznu, lišenje slobode uračunao kao 600,00 kuna.

 

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

Nadalje, nije osnovana ni žalba zbog odluke o kazni.

 

Naime, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom je u pravu tužitelj kada ističe da činjenica da je prekršaj počinjen u alkoholiziranom stanju, u koje se sam doveo, ne može biti cijenjeno kao olakotna okolnost. Međutim, tužitelj zanemaruje da je okrivljenik tijekom postupka iskazao izrazitu svijest o nedopuštenosti svog ponašanja, izrazio je osjećaj srama i duboko kajanje zbog počinjenog te se nakon ispitivanja svojih roditelja kao svjedoka, svakom ponaosob, ispričao i iskazao želju za promjenom svog ponašanja ubuduće. Osim toga, iz iskaza roditelja okrivljenika nedvojbeno proizlazi da okrivljenik do sada nije bio nasilnog ponašanja. I po ocjeni ovog suda, navedene okolnosti, uz činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi te da protiv okrivljenika nije u tijeku neki drugi postupak, u svojoj ukupnosti, čine one posebno izražene olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne i to upravo do mjere do koje je to učinio i prvostupanjski sud.

 

Slijedom navedenog, izrečena novčana kazna u iznosu 1.500,00 kuna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. 

 

Stoga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 28. svibnja 2020.

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtve nasilja i tužitelja.