- 1 -

Broj: Jž-766/2020

 

 

 

 

                U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

              P R E S U D A

 

 

            Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sudaca, Branke Mašić, predsjednice, Siniše Senjanovića i Renate Popović, članova, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika I.M., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19) i  okrivljenice V.P. zbog prekršaja iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN  5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika I.M., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 13. veljače 2020., broj:31-Pp-J-136/2020, u sjednici održanoj 28. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1.                 Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I.M. i prvostupanjska presuda potvrđuje u odnosu na žalitelja.

 

2.               Okrivljenik I.M. temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) oslobađa se troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom okrivljenik I.M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme lišavanja slobode kao dva dana zatvora tako da je okrivljeniku preostalo za platiti 1.400,00 kuna, s tim ukoliko u roku od 30 dana po primitku ove presude plati dvije trećine navedenog iznosa smatrat će se novčana kazna u cijelosti plaćenom.

 

Istom presudom okrivljenica V.P. proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci te joj je izrečena novčana kazna u iznosu 390,00 kuna.

 

Istom presudom okrivljenicima su određeni troškovi prekršajnog postupka u iznosu 150,00 kuna, svakom.

 

Protiv navedene presude okrivljenik I.M. pravodobno je podnio žalbu ističući da se ne žali na presudu, već na iskaz okrivljenice V.P., u pogledu vremena kada je napadnut od njenih pasa, naglašavajući da je napadnut u 19 sati, a ne u 17 sati.

 

Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

Razmatrajući žalbu okrivljenika I.M. ovaj Sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da na štetu okrivljenika I.M. nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da ni je nastupila zastara progona, a isto tako je utvrđeno da nije došlo do bitnih povrede odredaba prekršajnog postupka, a na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, utvrđeno je da su razlozi o odlučnim činjenicama obrazloženi i pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza zaključio da je žalitelj svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Naime, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano i argumentirano obrazložio odluku o krivnji okrivljenika I.M., a navodi žalbe koji se odnose na vrijeme kada su ga napali psi njegove sestre, okrivljenice V.P., nema značaja za prekršaj za koji se tereti, nema utjecaja na zakonitost presude, jer ne zadire u biće prekršaja, odnosno djelovanje okrivljenika prema sestri V.P..

 

Prvostupanjski sud je slobodno cijenio provedene dokaze u smislu odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, te je donio pravilnu odluku i obrazložio razloge, koji su logični i pravno utemeljeni.

 

Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik ponovio nasilje u obitelji, prema sestri Veri Paun, na način da je vrijeđao pogrdnim riječima te na taj način počinio psihičko nasilje.

 

Razmatrajući odluku o novčanoj kazni utvrđeno je da je odluka pravilna i zakonita, te da su utvrđene sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

 

Za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna od najmanje 6.000,00 kuna ili alternativno kazna zatvora u najmanjem trajanju 30 dana, a prvostupanjski sud je izrekao blažu vrstu kazne i cijeneći okolnosti koje se odnose na počinjenje prekršaja pravilno je postupio i izrekao ublaženu novčanu kaznu. Procijenjeno je da će se izrečenom ublaženom novčanom kaznom ostvariti generalna svrha kažnjavanja te utjecati na žalitelja da ubuduće ne čini prekršaje.

 

Dakle, odluka o kazni okrivljenika pravilno je donesena te valjano argumentirano obrazložena, a što u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.

 

Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je uračunao u kaznu vrijeme lišavanja slobode okrivljenika i kada je u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ukazao na mogućnost plaćanja novčane kazne u visini dvije trećine u roku od 30 dana od primitka ove presude, te će se u tom slučaju smatrati novčana kazna u cjelini plaćenom.

 

Ovaj Sud je temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona žalitelja oslobodio troška žalbenog postupka, jer je vođeno računa o njegovom slabijem financijskom stanju.

 

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 28. svibnja 2020.

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.