1              Broj: Jž-1586/2017

 

  

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.K., zbog prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 27. travnja 2017., broj: 84. Pp J-806/17, u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. D.K. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 27. travnja 2017., broj: 84. Pp J-806/17, proglašen je krivim okr. D.K. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 5. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.131,00 kuna (protuvrijednost 300 DEM, revalorizirano po srednjem tečaju HNB na dan 31. prosinca 2001.), u koju mu se lišenje slobode 26. veljače 2017. uračunava kao 200,00 kuna, tako da mu je preostala novčana kazna u iznosu 831,00 kunu, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna.

 

              Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da ga se oslobodi od optužbe.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik u žalbi, citirajući odredbu čl. 5. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, navodi da ništa od navedenog nije počinio, ističe da je njegov kolega Krešimir Mihajlović, za identično ponašanje oslobođen od optužbe, s time da je u privitku žalbe dostavio predmetnu prvostupanjsku odluku, siguran je da je osuđen po političkom dekretu, ističe da je i Predsjednik Vlade osnovao povjerenstvo oko pozdrava „Za dom spremni“, da ploča u Jasenovcu s tim pozdravom nije uklonjena, a da bi bila uklonjena da se radi o prekršaju, postavlja retoričko pitanje gdje u Zakonu piše da je pozdrav „Za dom spremni“ zabranjen, ističe da je dragovoljac Domovinskog rata, da je bio spreman dati svoj život za Hrvatsku, da je na ratište išao s tim pozdravom i branio svoj dom i svoju Domovinu te da se on bavi politikom i da zna da je verbalni delikt ukinut.

 

Međutim, pogrešno smatra okrivljenik da iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude, a jednako je i u optužbi, ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Naime, prekršaj iz čl. 5. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira čini onaj tko na javnom mjestu, remeti javni red i mir, izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža. Po stanovištu ovog suda, a koje je bez iznimke izraženo u svim dosadašnjim odlukama, inkriminirano ponašanje okr. D.K., koji je na javnom mjestu, tijekom govora, koristeći megafon, uzvikivao „Za dom“, na što su okupljeni prosvjednici odzdravili sa „Spremni“, predstavlja izvođenje teksta kojim se remeti javni red i mir u smislu u navedene zakonske odredbe.

 

Ovo stoga što je nesporno da se, unatoč tome što se radi o starom hrvatskom uzviku odnosno izrazu, koji je, gledajući s povijesne dimenzije, bio vrlo rasprostranjen u svim slojevima društva te se koristio i u vidovima društva kao što su pjesništvo ili umjetnost, radi o uzviku odnosno izrazu koji se, zbog svog tradicijski utjecajnog značenja, koristio i kao službeni pozdrav Ustaškog pokreta i totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske te se kao takav nalazio i na svim službenim dokumentima te koristio i na javnim manifestacijama za vrijeme ustaškog režima, bilo u izvornom obliku „Za dom i poglavnika spremni“ ili u njegovim skraćenim oblicima „Za dom spremni“ ili „Za dom“. S obzirom da se radi o pokretu koji je iznikao iz fašizma, utemeljenog, između ostalog, i na rasizmu, isti simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti. Upravo zbog navedenog, predmetnim uzvikom odnosno izrazom nedvojbeno se remeti javni red i mir. Time je ujedno odgovoreno i na ostale žalbene navode okrivljenika.

 

Iz navedenih razloga, stanovište je ovog suda da su se u ponašanju okr. D.K., koji je na javnom mjestu, tijekom govora, koristeći megafon, uzvikivao „Za dom“, na što su okupljeni prosvjednici odzdravili sa „Spremni“, ispunila sva bitna obilježja prekršaja za koji je pobijanom presudom i proglašen krivim.

 

Nadalje, neosnovano se žalitelj poziva na odluku Prekršajnog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2017., broj 47. PpJ-160/17, kojom je okr. K.M., kojeg se teretilo za identično ponašanje kao i okr. D.K.u ovom postupku, oslobođen od optužbe. Naime, navedena presuda nije postala pravomoćna, budući da je, prihvaćanjem žalbe tužitelja, ukinuta odlukom ovog suda broj Jž-536/2017 od 26. listopada 2017.

 

Slijedom navedenog, žalba okrivljenika nije osnovana.

 

Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

             

Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje prekršajnopravne sankcije, a naročito značaj počinjenog prekršaja, intenzitet i upornost u okrivljenikovom ponašanju (okrivljenik je predmetni izraz uzvikivao koristeći megafon, zbog čega je uznemirenje javnosti bilo pojačano, te je to činio nekoliko puta), stanovište je ovog suda da je visina izrečene novčane kazne primjerena i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik zaposlen, da ima redovna mjesečna primanja te nema podataka da bi bio lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 28. svibnja 2020.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.