Poslovni broj: 15 UsIgr-426/19-12

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Anđeline Livaja kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J.S. iz B., zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B.&P. j.t.d., sa sjedištem u Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, zastupanog po generalnoj opunomoćenici G. K., dipl. iur. i zaposlenici (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika Upravnog suda u Splitu), uz sudjelovanje zainteresirane osobe M.S. iz B., zastupanog po opunomoćenici K.Z., odvjetnici u S., radi izdavanja građevinske dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 20. svibnja 2020. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 28. svibnja 2020. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/19-02/232, URBROJ: 531-09-2-2-19-2 od 2. kolovoza 2019. godine.

 

r i j e š i o   j e

 

Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o trošku isplati zainteresiranoj osobi iznos od 5.000,00 (pet tisuća) kuna na ime naknade troškova upravnog spora, dok se u preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 17. rujna 2019. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/19-02/232, URBROJ: 531-09-2-2-19-2 od 2. kolovoza 2019. godine, u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 10. veljače 2020. te na raspravama održanim pred ovim sudom 23. siječnja 2020. godine i 20. svibnja 2020. godine, tužitelj u bitnom najprije reprodicira izreku osporenog rješenja tuženika, pa potom i izreku građevinske dozvole, nakon čega ističe kako nije sporno da se predmetna nekretnina za koju se izdaje građevinska dozvola nalazi na području guste izgradnje, kao i da je minimalna veličina građevne čestice za građevine u nizu 200 m2, a minimalna udaljenost od međe 1 metar, međutim činjenica da su Prostornim planom uređenja Općine B. propisani uvjeti u odnosu na navedene kriterije, koji su povoljniji od općih uvjeta da ne znači kako se u zoni guste gradnje ne trebaju primjenjivati opći uvjeti Plana propisani za svaki tip građevine, ovisno o tome koja se građevina planira graditi. Naime, sukladno odredbi čl. 37. Prostornog plana uređenja Općine B. unutar građevinskog područja naselja B. da se dozvoljava izgradnja stambenih građevina tipa A, B i C, a građevina tipa A da je građevina stambene namjene čija građevinska bruto površina ne prelazi 400 m2 za koje je dopuštena izgradnja samostojeće i dvojne građevine te građevine u nizu, građevina tipa B da je građevina stambene ili stambeno poslovne namjene čija građevinska bruto površina ne prelazi 600 m2 za koje je dopuštena izgradnja samostojeće i dvojne građevine, a građevina tipa C da je građevina stambene namjene s najviše 6 stanova čija građevinska bruto površina ne prelazi 800 m2 za koje je dopuštena izgradnja isključivo samostojeće građevine, slijedom čega odredbe čl. 46. i 47. Plana da određuju apsolutne maksimume koje treba poštovati prilikom izgradnje u području zone guste izgradnje, s tim da se i u toj zoni primijenjuju kriteriji za svaki pojedini tip građevine. Međutim, prema građevinskoj dozvoli da je građevinska bruto površina predmetnog objekta 498,55 m2, zbog čega da se građevina ne može podvesti pod citirane građevine tipa A i B, već isključivo pod građevinu tipa C, no takav tip građevine da ne poznaje građevinu u nizu kao vrstu koja se unutar tog tipa građevine može graditi na području Općine B. s obzirom da se može graditi isključivo kao samostojeća građevina, pa da je stoga građevinska dozvola u cijelosti protivna Prostornom planu uređenja Općine B.. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 10. veljače 2020. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu zainteresirane osobe, te je između ostalog naveo kako je on nesumnjivo stranka kako u u upravnom postupku, tako i u ovom sporu s obzirom da je rješenjem o nasljeđivanju iza smrti pok. F.S. broj: O-1781/2013 od 6. studenog 2014. utvrđeno da nekretnina oznake č.z. … k.o. B. upisana u zk.ul. … k.o. B. čini njegovu ostavinsku imovinu, te je kao nasljednik prvenstvenog reda na temelju zakona proglašen upravo tužitelj, pa kako u smislu odredbe čl. 4. st. 1. i st. 2. Zakona o nasljeđivanju ostavitelja nasljeđuje onaj koji je smrću ostavitelja stekao nasljedno pravo, odnosno nasljednik, a da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti, to da je potpuno jasno kako je on u smislu odredbe čl. 115. Zakona o gradnji stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole. 

Tuženik je u odgovoru na tužbu te na raspravi održanoj pred ovim sudom 23. siječnja 2020. godine u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporenog rješenja, te je predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu te na raspravama održanim pred ovim sudom 23. siječnja 2020. godine i 20. svibnja 2020. godine, u bitnom je navela kako se pridružuje navodima tuženika, kao i da u cijelosti osporava osnovanost tužbe, pa da predlaže tužbu odbiti, podredno odbaciti. Naime, zainteresirana osoba da tužitelju osporava stranački legitimitet s obzirom da on u smislu odredbi čl. 115. Zakona o gradnji i čl. 4. Zakona o općem upravnom postupku ne može biti stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole, ovo iz razloga što da je tužitelj kao dokaz da je on stranka u upravnom postupku u spis priložio rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. F.S. broj: O-1781/2013 od 6. studenog 2014., no isto da nije opskrbljeno klauzulom pravomoćnosti, zbog čega da to rješenje ne može biti dokaz da je on vlasnik susjedne nekretnine, pa uslijed navedenog predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja budući da se osporenim rješenjem ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja. Također, zainteresirana osoba posebice ističe kako se građevinska dozvola izdaje za nekretninu čije postojanje da je evidentirano prije 15. veljače 1968. i to za objekt koji da je ozakonjen i legalan, a planirana gradnja da je sukladna svim mjerodavnim odredbama Prostornog plana uređenja Općine B., konkretno odredbama čl. 46. i 47. Plana koje da tužitelj netočno tumači s obzirom da odredba čl. 47. propisuje iznimke od uvjeta iz čl. 46. jer se navedenom odredbom propisuju uvjeti za izgradnju stambenih i pomoćnih građevina unutar gusto izgrađenog dijela građevinskog područja naselja (substandardna gradnja), dok da je odredbom čl. 46. propisana izgradnja novih građevina uz poštivanje uvjeta, tj. minimalne površine građevinske parcele koja da je za građevine u nizu propisana u površini od minimalno 200 m2, koji uvjet zainteresirana osoba da ispunjava. Stoga da u konkretnom slučaju ne moraju biti ispunjeni opći uvjeti za gradnju na cijelom podtručju Općine B., s tim da su u cijelosti netočne i tvrdnje tužitelja o tipovima građevina A, B i C budući se u uvjetima substandardne gradnje ne navode tipovi građevina na takav način, pa takvo što da nije od važnosti za konkretnu upravnu stvar, slijedom čega je zainteresirana osoba predložila tužbu tužitelja odbaciti, podredno istu odbiti, ujedno predložila je i da sud naloži tužitelju naknaditi trošak spora zainteresiranoj osobi.

U sporu su održane rasprave 23. siječnja 2020. godine i 20. svibnja 2020. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na raspravu održanu 20. svibnja 2020. godine pristupili su opunomoćenik tužitelja i opunomoćenica zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

              Na održanoj raspravi opunomoćenik tužitelja istaknuo je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe i pri postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i pri navodima iz podneska od 10. veljače 2020. te pri iznijetom na raspravi održanoj 23. siječnja 2020., pa kako tužitelj u ovome sporu nije imao daljnjih dokaznih prijedloga predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno poništava osporeno rješenje tuženika, a pozvan na popis troška izjavio je kako sti neće popisivati.

              Na istoj raspravi, opunomoćenca zainteresirane osobe istaknula je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu, kao i pri iznijetom na raspravi održanoj 23. siječnja 2020., dok u odnosu na rješenje o nasljeđivanju koje je u spis priložio tužitelj uz podnesak od 10. veljače 2020. navela je kako isto nije opskrbljeno klauzulom pravomoćnosti, slijedom čega da ostaje nepoznato je li to rješenje uopće postalo pravomoćno, zbog čega da je upitno može li tužitelj uopće biti stranka u postupku, a samim time i je li legitimiran na podnošenje tužbe. S obzirom da ni zainteresirana osoba u ovom sporu nije imala daljnjih dokaznih prijedloga predložila je zaključiti raspravu te da sud primarno odbaci tužbu tužitelja, a podredno da odbije njegov tužbeni zahtjev, a konačno u spis je priložila i popis troškova uz prijedlog da sud naloži tužitelju naknaditi troška spora zainteresiranoj osobi prema priloženom troškovniku.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilogom, podnesak tužitelja od 7. listopada 2019. zajedno s prilogom, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe priložen u spis na raspravi održanoj 23. siječnja 2020, podnesak tužitelja od 10. veljače 2020. zajedno sa prilozima, popis troškova zainteresirane osobe priložen u spis na raspravi odražnoj 20. svibnja 2020. godine te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je izdavanje građevinske dozvole kojom se dozvoljava investitoru M.S., zainteresiranoj osobi u ovom sporu gradnja – rekonstrukcija i nadogradnja postojeće građevine – jedinice niza 2. skupine koja će nakon rekonstrukcije imati 5 stambenih jedinica na građevnoj čestici oznake k.č. … k.o. B. u B. u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake ZOP: 1515-2018 (glavnog projektanta St. V., ing. građ.,) koji je sastavni dio građevinske dozvole i koji sadržava tri mape pobliže precizirane točkom I. izreke građevinske dozvole.

Naime, građevinskom dozvolom Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Sjedišta Zadar, KLASA: UP/I-361-03/18-01/000091, URBROJ: 2198/1-07/16-19-0015 od 5. travnja 2019. godine, dozvoljava se investitoru M.S., zainteresiranoj osobi u ovom sporu gradnja – rekonstrukcija i nadogradnja postojeće građevine – jedinice niza 2. skupine koja će nakon rekonstrukcije imati 5 stambenih jedinica na građevnoj čestici oznake k.č. … k.o. B. u B. u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake ZOP: 1515-2018 (glavnog projektanta S.V., ing. građ.,) koji je sastavni dio građevinske dozvole i koji sadržava tri mape pobliže precizirane točkom I. izreke građevinske dozvole, u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo smatralo kako su u konkretnom slučaju za izdavanje građevinske dozvole ispunjeni svi uvjeti propisani mjerodavnim odredbama Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13. i 20/17.), te je predmetna građevinska dozvola izdana pozivom na odredbu čl. 99. st. 1. citiranog Zakona.

Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-03/19-02/232, URBROJ: 531-09-2-2-19-2 od 2. kolovoza 2019. godine, postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora ista je odbijena, te je time potvrđena naprijed citirana građevinska dozvola, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko upravno tijelo u istoj, odnosno iz razloga što je i tuženik smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke propisane mjerodavnim odredbama Zakona o gradnji za izdavanje građevinske dozvole koju je tuženik stoga ocijenio pravilnom i zakonitom.

Među strankama ovog spora ukazuje se spornim je li u konkretnom slučaju planirana gradnja, odnosno rekonstrukcija postojeće građevine sukladna mjerodavnim odredbama Prostornog plana uređenja Općine B. („Službeni glasnik Općine B. broj 3/11, 1/13, 2/14, 5/14 i 4/16), kao i jesu li u predmetnoj upravnoj stvari uopće primijenjene mjerodavne odredbe tog Prostornog plana, a ujedno spornim se ukazuje i je li tužitelj u upravnom postupku uopće mogao biti stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole, pa samim time i je li na njegovoj strani postoji aktivna legitimacija za podnošenje predmetne tužbe, slijedom čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

Odredba članka 108. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13 i 20/17) propisuje:

„(1) Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole podnosi investitor.

  (2) Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola investitor prilaže: 1. tri primjerka glavnog projekta, 2. izjavu projektanta da je glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i drugim propisima u skladu s kojima mora biti izrađen, 3. pisano izvješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana, 4. potvrdu o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema stranim propisima, 5. potvrde javnopravnih tijela da je glavni projekt izrađen u skladu s posebnim propisima, odnosno posebnim uvjetima i/ili dokaz da je podnio zahtjev za izdavanje tih potvrda, odnosno utvrđivanje tih uvjeta ako iste nisu izdane u roku propisanom ovim Zakonom, 6. potvrdu javnopravnog tijela da je glavni projekt izrađen u skladu s rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš ako se radi o zahvatu u prostoru za koji se prema posebnim propisima provodi postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš i/ili ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, 7. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole, 8. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom) ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor i 9. dokaz da je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost prijenosa dijela zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno dužnosti sklapanja ugovora o osnivanju služnosti provoza i/ili prolaza, propisane posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje, ako takva dužnost postoji

(3) Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za građevinu za koju se prema posebnom zakonu izdaje lokacijska dozvola, investitor uz dokumente iz stavka 2. podstavaka 1., 3., 4., 6., 7. i 8. ovoga članka, prilaže: 1. lokacijsku dozvolu, 2. izjavu projektanta da je glavni projekt izrađen u skladu s lokacijskom dozvolom i drugim propisima u skladu s kojima mora biti izrađen i 3. potvrde javnopravnih tijela da je glavni projekt izrađen u skladu posebnim propisima i/ili posebnim uvjetima određenim lokacijskom dozvolom i/ili dokaz da je podnio zahtjev za izdavanje tih potvrda ako iste nisu izdane u roku propisanom ovim Zakonom i 4. parcelacijski elaborat koji je ovjerilo tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina i potvrdilo Ministarstvo, odnosno upravno tijelo koje je izdalo lokacijsku dozvolu za građevinu za koju se lokacijskom dozvolom određuje obuhvat zahvata u prostoru, a unutar kojeg se formira građevna čestica u skladu s lokacijskom dozvolom.

(4) Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za zgradu koja mora ispuniti zahtjeve energetske učinkovitosti prilaže se elaborat alternativnih sustava opskrbe energijom.“

Odredba članka 109. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13 i 20/17) propisuje:

„(1) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole smatra se: 1. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi, 2. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom, na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo vlasništva ili pravo građenja, 3. odluka nadležne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva ili pravo građenja, 4. ugovor o ortaštvu sklopljen s vlasnikom nekretnine čiji je cilj zajedničko građenje, 5. pisana suglasnost vlasnika zemljišta, odnosno vlasnika postojeće građevine i 6. pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investitor.

(2) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu obuhvata zahvata u prostoru smatra se: 1. izvadak, ugovor, odluka ili suglasnost iz stavka 1. ovoga članka, 2. izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor nositelj prava služnosti, 3. predugovor, ugovor ili ugovor sklopljen pod uvjetom na temelju kojeg je investitor stekao ili će steći pravo služnosti, zakupa ili korištenja i 4. odluka nadležne državne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo služnosti.

(3) Potpis vlasnika nekretnine, odnosno nositelja prava građenja na predugovoru, ugovoru, odnosno suglasnost iz stavaka 1. i 2. ovoga članka mora biti ovjeren od javnog bilježnika.

(4) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u pogledu nekretnine na kojoj stjecanje stvarnih prava nije moguće ili se prema posebnom zakonu pravo građenja stječe koncesijom smatra se ugovor o koncesiji kojim se stječe pravo građenja.

(5) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka smatra se i odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske ili poziv na odredbu posebnog zakona kojom je utvrđen interes Republike Hrvatske za građenje građevine za koju je zatražena građevinska dozvola, ako je investitor podnio zahtjev za izvlaštenje, odnosno ako je investitor podnio zahtjev za rješavanje imovinskopravnih odnosa na zemljištu, građevinama ili drugim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave.

(6) Dokazom pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole za građenje građevine čije je građenje u interesu Republike Hrvatske na javnoj cesti, nerazvrstanoj cesti, željezničkoj infrastrukturi i javnom vodnom dobru smatra se suglasnost osobe, odnosno tijela koje upravlja tom cestom, infrastrukturom, odnosno javnim vodnim dobrom.“

Odredba članka 110. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13 i 20/17) propisuje:

„(1) Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, 2. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, 3. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, 4. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, 5. je glavni projekt propisno označen, 6. je glavni projekt izrađen tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova i 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

(2) Stavak 1. podstavak 7. ovoga članka ne odnosi se na izdavanje građevinske dozvole za građenje zamjenskih građevina i za rekonstrukciju postojećih građevina.

(3) Zamjenska građevina u smislu stavka 2. ovoga članka je nova građevina izgrađena na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta prethodno uklonjene postojeće građevine unutar iste građevne čestice, odnosno obuhvata u prostoru kojom se bitno ne mijenja namjena, izgled, veličina i utjecaj na okoliš dotadašnje građevine.

(4) Tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, 2. postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine, 3. postoji mogućnost priključenja zgrade na javni sustav odvodnje otpadnih voda, ako prostornim planom nije omogućeno priključenje na vlastiti sustav odvodnje i 4. postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu ili da ima autonomni sustav opskrbom električnom energijom ako se radi o zgradi u kojoj je projektirano korištenje iste.

(5) Stavak 4. podstavci 2., 3. i 4. ovoga članka ne odnosi se na rekonstrukciju postojeće zgrade.“

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja istu odbio, te na taj način potvrdio građevinsku dozvolu izdanu od strane prvostupanjskog upravnog tijela kojom se dozvoljava investitoru M.S., zainteresiranoj osobi u ovom sporu gradnja – rekonstrukcija i nadogradnja postojeće građevine – jedinice niza 2. skupine koja će nakon rekonstrukcije imati 5 stambenih jedinica na građevnoj čestici oznake k.č. … k.o. B. u B. u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake ZOP: 1515-2018 (glavnog projektanta S.V., ing. građ.) koji je sastavni dio građevinske dozvole i koji sadržava tri mape pobliže precizirane točkom I. izreke građevinske dozvole, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke propisane prethodno citiranom odredbom čl. 110. Zakona o gradnji za izdavanje građevinske dozvole, zbog čega je trebalo zainteresiranoj osobi iz ovog spora istu izdati, slijedom čega je tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv navedene građevinske dozvole, pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora tužitelja u kojima on ističe kako planirana gradnja, odnosno rekonstrukcija postojeće građevine nije sukladna mjerodavnim odredbama Prostornog plana uređenja Općine B. („Službeni glasnik Općine B. broj 3/11, 1/13, 2/14, 5/14 i 4/16), pri čemu posebice apostrofira kako se u predmetnoj upravnoj stvari i u zoni guste gradnje trebaju primjenjivati opći uvjeti Plana propisani za svaki tip građevine, ovisno o tome koja se građevina planira graditi sukladno odredbi čl. 37. Plana (A, B ili C), slijedom čega odredbe čl. 46. i 47. Plana da određuju apsolutne maksimume koje treba poštovati prilikom izgradnje u području zone guste izgradnje, ali da se i u toj zoni primijenjuju kriteriji za svaki pojedini tip građevine, pa kako se prema građevinskoj dozvoli sporna građevina može podvesti pod građevinu tipa C, koja da ne poznaje građevinu u nizu kao vrstu koja se unutar tog tipa građevine može graditi na području Općine B. s obzirom da se ista može graditi isključivo kao samostojeća građevina, time da je građevinska dozvola u cijelosti protivna Prostornom planu uređenja Općine B., za navesti je kako sud ovakve prigovre smatra u cijelosti neosnovanima.

S prethodnim u vezi najprije je za kazati kako se predmetna čestica u odnosu na koju je izdana građevinska dozvola prema Prostornom planu uređenja Općine B. („Službeni glasnik Općine B. broj 3/11, 1/13, 2/14, 5/14 i 4/16) nalazi unutar građevinskog područja naselja – zoni guste izgradnje, substandardna izgradnja (smeđa oznaka), S., te su spisu priložene izjava glavnog projektanta S.V., ing. građ. da je glavni projekt izrađen u skladu s navedenim Prostornim planom i drugim propisima, kao i izjave ostalih projektanata i to M. V.-Č., dipl. ing. arh. za arhitektonski projekt, S.V., ing. građ. za građevinski projekt, I. A., dipl. ing. elek. za elektrotehnički projekt i K.J., dipl. ing. geod. za geodetski projket, a isto tako u građevinskoj dozvoli na stranici 3. i 4. razrađeni su svi parametri odobrenog zahvata i to same gradnje-rekonstrukcije, minimalne veličine čestice, koeficijenta izgrađenosti, koeficijenta iskoristivosti, maksimalne visine vijenca, minimalne širine čestice, oblikovanja građevine, maksimalne katnosti, parkirnih mjesta, pristupa, broja stambenih jedinica, minimalne udaljenosti od k.č. … k.o. B., regulacijskog pravca, nagiba krova i visine vijenca građevine, koji parametri su dovedeni u vezu sa konkretnim mjerodavnim odredbama Plana (čl. 22., čl. 40., čl. 46., čl. 48., čl. 49., čl. 51. i čl. 119.) pa se u tom smislu tužitelja upućuje na obrazloženje građevinske dozvole (stranice 3 i 4).

Stoga, suprotno navodima tužitelja, ovaj sud nalazi kako je planirana gradnja u cijelosti sukladna svim mjerodavnim odredbama Prostornog plana uređenja Općine B. („Službeni glasnik Općine B. broj 3/11, 1/13, 2/14, 5/14 i 4/16), uslijed čega su u tom pogledu bile ispunjene pretpostavke da se zainteresiranoj osobi iz ovog spora izda zatražena građevinska dozvola. Također, vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je i u konkretnom slučaju trebalo primijeniti opće odredbe Plana, za kazati je kako posebne odredbe dokumenta prostornog uređenja imaju prednost, odnosno jaču pravnu snagu od općih odredbi, ovo iz razloga što upravo posebne odredbe propisuju parametre uzgradnje za točno određenu zonu (u konkretnom slučaju zonu guste izgradnje, substandardna izgradnja), zbog čega je za predmetnu upravnu stvar i mjerodavna odredba čl. 46. Plana, koja pak propisuje izuzetak od općih uvjeta za naznačenu zonu, pa je potpuno jasno da se ima primijeniti ova odredba, te je ujedno za nadodati kako predmetni dokument prostornog uređenja ne bi ni propisivao posebne odredbe, kada bi se u svakoj situaciji beziznimno trebale primijeniti opće odredbe s obzirom da bi u takvom slučaju posebne odredbe bile bespotrebne i bespredmetne, ali kako isti sadrži posebne odredbe uparvo za zonu u kojoj se i planira gradnja, to je nedvojbeno da se imaju primijeniti odredbe koje se na tu zonu odnose, koje su pravilno primjenjene od strane nadležnih upravnih tijela.

Uslijed izloženog, u cijelosti su bespredmetni i tužbeni navodi o pojedinim tipovima građevina kakve u vidu ima Prostorni plan uređenja Općine B., s čim u vezi je za kazati da se u konkretnom slučaju radi o gradnji – rekonstrukciji i nadogradnji postojećih građevina koje su ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju od 26. listopada 2015., pravomoćnim 20. studenog 2015. (južni dio građevine) i uporabnom dozvolom od 10. srpnja 2018., pravomoćnom 30. srpnja 2018. (sjeverni dio građevine), a koje su već građene kao jedinica niza na međama i to u gusto izgrađenom dijelu naselja u kojem je nasljeđena situacija gradnje na međama, pa je savim jasno da se planiranom rekonstrukcijom i nadogradnjom postojećih građevina stanje na terenu u tom smislu ne mijenja, a koja je moguće sukladno naprijed citiranim odredbama Prostornog plana.

Nadalje, za ukazati je tužitelju kako protivljenje bilo koje stranke, pa tako i tužitelja u postupku izdavanju akta za građenje nije od utjecaja na zakonitost takvog akta, odnosno ne predstavlja smetnju njegovom izdavanju, te je za nadodati kako za izdavanje građevinske dozvole nije potrebna suglasnost susjeda međašnika, već se ista izdaje ukoliko nadležno tijelo utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti propisani prethodno citiranom odredbom članka 110. Zakona o gradnji, kao što je to i bilo u konkretnom slučaju.

Zaključno, u svezi navoda zainteresirane osobe u kojima ističe kako tužitelj nije mogao biti stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole, zbog čega da nije ni legitimiran za podnošenje predmetne tužbe, pa da bi njegovu tužbu trebalo primarno odbaciti, za navesti je kako je tužitelj u spis tuženika dostavio rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. F.S. broj: O-1781/2013 od 6. studenog 2014. prema kojem nekretnina oznake č.z. … k.o. B. upisana u zk.ul. … k.o. B. čini njegovu ostavinsku imovinu i kojim je kao nasljednik prvenstvenog reda na temelju zakona proglašen upravo tužitelj, te naznačeno rješenje doista nije opskrbljeno klauzulom pravomoćnosti, međutim s obzirom da je prvostupanjsko tijelo njemu priznalo status stranke u postupku uzimajući u obzir citirano rješenje i okolnost da je u B. u tijeku nova katastarska izmjera zbog čega je to tijelo raspolagalo podacima sadašnjeg stanja koje nije usklađeno s novim, kod stanja stvari da je i tuženik tužitelja prihvatio kao stranku u postupku jer je meritorno odlučivao o njegovoj žalbi, cijeneći da u smislu odredbe čl. 4. st. 1. i st. 2. Zakona o nasljeđivanju ostavitelja nasljeđuje onaj koji je smrću ostavitelja stekao nasljedno pravo, odnosno nasljednik, a da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti, to niti ovaj sud nije našao da bi tužiteljeva tužba bila nedopuštena, iz kojeg razloga ista nije odbačena, već je sud predmetnom presudom meritorno odlučio o tužbi tužitelja.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na njegovu štetu.

              Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je djelomično priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za pristupe na ročišta 23. siječnja 2020. godine i 20. svibnja 2020. godine u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 5.000,00 kn, koji iznos je sud našao opravdanim, pa je trošak za citirane poduzete radnje obistinjen, međutim sud nije našao opravdanim zahtjev za naknadu troškova koji se odnosi za sastav odgovora na tužbu i pristup na ročište za objavu, ovo iz razloga što je opunomoćenica zainteresirane osobe odgovor na tužbu u spis priložila na raspravi održanoj 23. siječnja 2020. godine, za koju radnju joj je trošak priznat, pa kako je ona navode iz odgovora na tužbu mogla iznijeti na istoj raspravi, sud ne nalazi opravdanim obistinit joj trošak za obje radnje, dok isto tako dotična nije ni pristupila na ročište za objavu presude za koju radnju je zatražila trošak, pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 28. svibnja 2020. godine

 

S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

                                               Za točnost otpravka- ovlašteni službenik

              Anđelina Livaja