Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-3043/19-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ante Galića, članova vijeća te sudskog savjetnika Tomislava Jukića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. P. d.o.o., V. G. V. M., kojega zastupa opunomoćenik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za inspekcijske poslove, Z., radi inspekcijskog nadzora nad obavljanjem poslova razminiranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-179/17-7 od 14. veljače 2019., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2020.
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za upravne i inspekcijske poslove, Sektora za inspekcijske poslove, broj: 511-01-206-UP/I-10269/2-2016 od 12. prosinca 2016. kojim se, u točki 1. izreke, nalaže tužitelju uklanjanje plave trake na cjelini P1 radilišta ''Poljoprivredne površine uz naselje K. u Gradu N.'', u S.-m. županiji, oznake Izvedbenog plana PR-SMNOV-130-12-15 i obavljanje poslova razminiranja sukladno članku 54. Zakona o protuminskom djelovanju (''Narodne novine'', 110/15. – dalje: Zakon). U točki 2. izreke rješenja određen je rok za provedbu naređene mjere: uklanjanje plave trake – odmah po primitku toga rješenja, a za započeto ponavljanje poslova razminiranja – najkasnije u roku 15 dana po primitku toga rješenja. Točkom 3. izreke rješenja nalaženo je tužitelju da pisanim putem izvijesti tuženika o početku i završetku ponavljanja poslova razminiranja.
Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS). Ističe da je prvostupanjski sud odbio saslušati svjedoka koji je kao voditelj radilišta bio dužan obilježiti trakama površinu koja je iznimno zagađena metalnim predmetima i o tome obavijestiti pirotehničara Hrvatskog centra za razminiranje, čime je prvostupanjski sud povrijedio načelo izjašnjavanja stranke propisano člankom 6. ZUS-a. Navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer su prethodno na trasi izvađena 232 metalna predmeta koja nisu uzeta u obzir prilikom uzorkovanja tla. Tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 26. stavka 5. Pravilnika o načinu obavljanja poslova razminiranja, kontrole kvalitete, općeg i tehničkog izvida i obilježavanja minski sumnjivog područja (''Narodne novine'', 45/16. – dalje: Pravilnik). Smatra da tuženik nije imao ovlast donijeti osporeno rješenje, a osobito jer u uzorkovanim površinama nisu pronađeni MES i NUS, nego samo metalne detekcije i otpadni materijal. Zbog tih razloga tužitelj predlaže poništiti pobijanu prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova upravnog spora, uključujući i sastav žalbe, u ukupnom iznosu od 8.125,00 kn.
U odgovoru na žalbu tuženik, u bitnome, ponavlja navode iznesene tijekom postupka i predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.
Žalba nije osnovana.
Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
Ocjenjujući žalbene navode, Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.
Među strankama je sporno može li se područje na kojem je tužitelj obavljao razminiranje smatrati površinom koja je iznimno zagađena metalnim predmetima.
Člankom 58. stavkom 1. Zakona propisano je da je voditelj radilišta dužan trakama vidljivo obilježiti područje i o tome izvijestiti pirotehničara Ministarstva za kontrolu kvalitete tijekom obavljanja poslova razminiranja ako se na određenom području radilišta naiđe na površinu koja je iznimno zagađena metalnim predmetima i/ili različitim otpadnim materijalom (okućnice, smetlišta). Stavkom 2. istog članka propisano je da je postupak razminiranja i kontrole kvalitete na površinama iz stavka 1. toga članka propisan pravilnikom kojim se uređuje način obavljanja poslova razminiranja, kontrole kvalitete, općeg i tehničkog izvida i obilježavanja MSP-a.
Poseban pravilnik koji u smislu članka 58. stavka 2. Zakona je Pravilnik o načinu obavljanja poslova razminiranja, kontrole kvalitete, općeg i tehničkog izvida i obilježavanja minski sumnjivog područja, koji u članku 26. uređuje postupak i poslove razminiranja na područjima na kojima se utvrdi velika zagađenost metalnim predmetima.
U vrijeme provedbe nadzora Zakon i Pravilnik nisu definirali pojam „iznimne zagađenosti metalnim predmetima“, ali su bili navedeni primjeri (okućnice, smetlišta) iz kojih se može utvrditi standard koje područje bi se moglo smatrati područjem iznimne zagađenosti metalnim predmetima. U ovom postupku tužitelj ni ne tvrdi da je razminirano područje bilo smetlište ili okućnica, ali smatra da je bilo iznimno zagađeno metalnim predmetima.
Člankom 58. Zakona službenoj je osobi dana mogućnost da, nakon što izvrši kontrolu uzoraka, diskrecijskom ocjenom utvrdi je li neko područje iznimno zagađeno metalnim predmetima. U konkretnom slučaju je, u skladu s člankom 58. Zakona, utvrđeno da se razminirano područje nije moglo smatrati područjem iznimne zagađenosti metalnim predmetima.
S obzirom da odluka o zagađenosti područja metalnim predmetima podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni službene osobe, upravnosudski nadzor zakonitosti te odluke ograničen je na zakonitost odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a).
Iz podatka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, proizlazi da je 2. prosinca 2016. proveden inspekcijski nadzor po ovlaštenom inspektoru Ministarstva unutarnjih poslova nad obavljanjem poslova razminiranja na radilištu ''Poljoprivredne površine uz naselje K. u Gradu N.'', u S.-m. županiji (oznake Izvedbenog plana PR-SMNOV-130-12-15), na kojem je poslove razminiranja obavljao tužitelj kao ovlaštena pravna osoba.
O inspekcijskom nadzoru sastavljen je zapisnik iz kojega proizlazi da su, prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora nad obavljanjem poslova razminiravanja, uzeta dva uzorka tla u svrhu utvrđivanja zagađenosti tla metalnim predmetima. Na kontrolnom uzorku 1 (KU 1) utvrđena je 21 metalna detekcija na 50 m2 te prosjek iznosi 1 metalna detekcija na 2,38 m2, dok je na kontrolnom uzorku 2 (KU 2) utvrđeno 35 metalnih detekcija na 50 m2 te prosjek iznosi 1 metalna detekcija na 1,42 m2. Na temelju tih podataka utvrđeno je da posao razminiranja na cjelini P6 nije obavljen sukladno članku 56. stavcima 2. i 3. Zakona, a da na spomenutoj površini nije utvrđena iznimna zagađenost metalnim predmetima i/ili različitim otpadnim materijalom koja bi opravdala obilježavanje radilišta plavom trakom i stavljanje područja pod poseban režim razminiravanja (kako je to učinio tužitelj), u skladu s člankom 58. Zakona i člankom 26. Pravilnika.
Ovaj Sud ne nalazi da bi ocjena službene osobe da konkretno područje nije iznimno zagađeno metalnim predmetima bila nezakonita ili suprotna svrsi radi koje joj je ta ovlast dana, a to je sigurnost ljudi, imovine i okoliša.
U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pravilno je tuženik, u skladu s ovlaštenjima iz članka 132. i članka 133. Zakona, tužitelju naložio uklanjanje plave trake na predmetnom radilištu i obavljanje poslova razminiranja na način propisan člankom 56. Zakona.
Naime, odredba članka 56. Zakona utvrđuje način rada pirotehničara u redovnim okolnostima pa tako propisuje da su pirotehničari dužni obavljati svoje poslove tako da područje i/ili građevina budu potpuno očišćeni od MES-a, NUS-a ili njihovih dijelova do dubine određene Izvedbenim planom (stavak 1.). Pirotehničari svoje poslove obavljaju u radnim stazama koje su dužni propisno obilježavati. Prilikom ispitivanja tla ručnim detektorima metala i pipalicama dužni su ispitati sve detekcije tako da prilikom rada nakon detektiranja iskopavanjem, u skladu s pravilima struke, utvrde vrstu detekcije (stavak 2.).
Budući da je tijekom postupka utvrđeno da nije riječ o području na kojem je utvrđena velika zagađenost metalnim predmetima, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 26. Pravilnika i režima razminiranja propisanog tom odredbom te je pravilno tužitelju naloženo uklanjanje plave trake na predmetnom radilištu i obavljanje poslova razminiranja na način propisan člankom 56. Zakona.
Kraj takvog stanja stvari neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni žalbeni navodi koje se temelje na pogrešnom pravnom shvaćanju navedenih zakonskih i podzakonskih odredbi.
Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), to je valjalo na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.
Budući da je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a) te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 28. svibnja 2020.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.