- 1 -              III Kr 3/2020-3

Broj: III Kr 3/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevima osuđ. M. S. i osuđ. T. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2019. broj K-1004/18-23. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 23. svibnja 2019. broj Kž-275/2019-4., u sjednici održanoj 28. svibnja 2020.,

p r e s u d i o   j e :

Odbijaju se zahtjevi osuđ. M. S. i osuđ. T. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovani.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2019. broj K-1004/18-23. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 23. svibnja 2019. broj Kž-275/2019-4., M. S. i T. M. su proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. KZ/11., te su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, svaki.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđ. M. S., po braniteljici J. G., odvjetnici iz Z., zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, predviđene u čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), koja je mogla utjecati na presudu, te zbog povrede kaznenog zakona, prekoračenjem ovlasti u odnosu na odluku o kazni, iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08. – I. Predlaže preinačiti presudu Županijskog suda u Osijeku od 23. svibnja 2019. broj Kž-275/2019-4., te izrečenu kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci zamijeniti radom za opće dobro.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je i osuđ. T. M., po branitelju B. M., odvjetniku iz Z., zbog povrede kaznenog zakona, prekoračenjem ovlasti u odnosu na odluku o kazni, iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08. – I. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu, odnosno ukinuti presudu Županijskog suda u Osijeku od 23. svibnja 2019. broj Kž-275/2019-4., te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08. – I., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da su zahtjevi neosnovani.

Odgovor na zahtjeve dostavljen je osuđenicima i njihovim braniteljima.

Zahtjevi za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani.

Nije u pravu osuđ. M. S. kada tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, jer drugostupanjski sud nije obavijestio podnositelja zahtjeva o sjednici vijeća.

Protivno tvrdnji tog osuđenika, Županijski sud u Osijeku, kao sud drugog stupnja, nije bio u obvezi postupiti po čl. 475. st. 2. ZKP/08. – I. Naime, podnositelj zahtjeva, u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, nije zahtijevao biti obaviješten o sjednici. Isto tako, prema stanju stvari, nisu postojali uvjeti da se o sjednici vijeća obavijesti osuđenik iako to nije zahtijevao. Drugostupanjski sud, očito, nije smatrao da bi nazočnost osuđenika bila korisna za razjašnjenje stvari. Osuđenik nije podnio žalbu na prvostupanjsku presudu, a iz obrazloženja pobijane presude je razvidno kako je drugostupanjski sud imao u vidu odgovor osuđenika podnesen na žalbu državnog odvjetnika. Sud drugog stupnja je prihvatio okolnosti navedene u prvostupanjskoj presudi u odluci o kazni, kao naročito olakotne okolnosti iz čl. 48. st. 2. KZ/11. Osuđenik je iste okolnosti isticao i u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, te ih sada ponavlja u ovom izvanrednom pravnom lijeku.

Nadalje, nisu osnovane tvrdnje osuđ. M. S. i osuđ. T. M. da je drugostupanjski sud prekoračio ovlasti u odluci o kazni jer izrečenu kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci nije zamijenio radom za opće dobro.

Upirući na odredbu čl. 55. st. 1. KZ/11., osuđ. M. S. ispušta iz vida cjeloviti tekst te zakonske odredbe. Naime, čl. 55. st. 1. KZ/11. propisuje kao pravilo zamjenu kazne zatvora u trajanju do šest mjeseci radom za opće dobro, ali samo ako se time ne može ostvariti svrha kažnjavanja. Naime, ako svrha kažnjavanja ne može biti ispunjena bez izvršavanja kazne zatvora, tada je sud ovlašten počinitelja kaznenog djela osuditi na kaznu zatvora u trajanju do šest mjeseci, ne zamjenjujući je radom za opće dobro.

Ova ovlast, protivno tvrdnjama osuđ. T. M., temelji se i na odredbi čl. 45. st. 1. KZ/11., sukladno kojoj sud može izreći kaznu zatvora do šest mjeseci ako se ne može očekivati da bi se radom za opće dobro mogla postići svrha kažnjavanja. Drugostupanjski sud je u svojoj presudi dao ocjenu okolnosti odlučnih za izbor vrste i visine kazne, kao i razloge iz kojih slijedi zaključak kako radom za opće dobro ne bi bila ostvarena svrha kažnjavanja, odnosno kako takva zamjena kazne zatvora nema opravdanja.

Isto tako, nije u pravu osuđ. T. M. kada tvrdi kako drugostupanjski sud nije imao ovlast preinačiti "... uvjetnu kaznu zatvora ... na bezuvjetnu kaznu zatvora ..." jer je državni odvjetnik žalbom pobijao samo "... visinu izrečene uvjetne kazne zatvora ...".

Nasuprot takvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, državni odvjetnik je u žalbi istaknuo žalbenu osnovu iz čl. 471. st. 1. ZKP/08. – I., koja odredba, među ostalim, sadrži i pobijanje presude zbog odluke o uvjetnoj osudi. Županijski sud u Osijeku, kao sud drugog stupnja, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08. – I., ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbene navode državnog odvjetnika i zaključio kako nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude. Drugostupanjski sud, pri odmjeravanju kazne osuđenicima, time nije prekoračio ovlaštenje koje sud ima po zakonu jer je osuđenicima nakon utvrđenja i ocjene svih okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kaznene sankcije izrečena kazna zatvora u propisanim zakonskim okvirima.

Stoga nije ostvarena niti ta povreda predviđena u čl. 517. st. 1. t. 1. ZKP/08. – I.

S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.) u vezi s čl. 512. ZKP/08. – II., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. svibnja 2020.