Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I Kž-Us 30/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 30/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12. i 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. A. D. protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. studenog 2019. broj K-Us-1/2018-11, u sjednici održanoj 28. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba opt. A. D. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 481. st. 2. u vezi s čl. 472. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) odbačena je kao nedopuštena žalba opt. A. D., podnesena putem branitelja E. S., odvjetnika u S.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio opt. A. D. po branitelju E. S., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Sukladno čl. 495. i vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.-VIII), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

Žalbe nije osnovana.

 

Suprotno žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud odbacio kao nedopuštenu optuženikovu žalbu podnesenu protiv rješenja optužnog vijeća kojim je potvrđena optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.

 

Žalitelj tvrdi da se pobijano rješenje ne može ispitati, odnosno da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer u izreci tog rješenja nije naznačeno koja se njegova žalba odbacuje. Međutim, premda prvostupanjski sud nije u izreci precizirao koju okrivljenikovu žalbu odbacuje, u obrazloženju tog rješenja navodi se jedino rješenje od 15. siječnja 2018. broj Kov-Us-24/2016 kojim je potvrđena optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta protiv opt. D. K. i dr., protiv kojeg je rješenja opt. A. D. podnio žalbu (l. 1204 spisa). Stoga je jasno koju je okrivljenikovu žalbu prvostupanjski sud odbacio pa nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer se pobijano rješenje može ispitati.

 

Žalitelj prigovara prvostupanjskom sudu da je donio rješenje kojim je potvrđena optužnica, a da prethodno nije odlučio o njegovom prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza. Smatra da je "…okolnost izostanka pouke o pravu na žalbu….beznačajna" jer se sudskim odlukama ne mogu derogirati prava koja u postupku pripadaju okrivljenicima. Ističe da je čl. 351. st. 3. ZKP/08. zajamčeno pravo na posebnu žalbu protiv odluke optužnog vijeća o zakonitosti dokaza o kojoj odlučuje viši sud.

 

Pogrešan je stav žalitelja da mu je prvostupanjski sud uskratio pravo na žalbu i time povrijedio njegovo pravo obrane. Naime, nedopuštenost žalbe u postupku ispitivanja optužnice, odnosno nakon što je optužno vijeće utvrdilo njezinu osnovanost, propisana je zakonom i to u čl. 491. st. 2. u vezi s čl. 354. ZKP/08. pa se stoga, suprotno prigovorima žalitelja, ne radi o arbitrarnom postupanju suda.

 

Iako je točno da je prvostupanjski sud trebao prije donošenja rješenja o potvrđivanju optužnice odlučiti o prijedlogu opt. A. D. za izdvajanje nezakonitih dokaza i o tome donijeti posebno rješenje na koje bi isti u skladu s čl. 351. st. 3. ZKP/08. imao pravo žalbe, zbog tog se propusta suda optuženikova žalba ne može uzeti kao dopuštena. Naime, izričitom zakonskom odredbom iz čl. 491. st. 2. ZKP/08. propisana je nedopuštenost žalbe protiv rješenja o potvrđivanju optužnice pa bi dopuštanje takve žalbe značilo postupanje contra legem. Osim toga, optuženik može i u raspravnoj fazi postupka predlagati da se iz spisa izdvoje dokazi za koje smatra da su nezakoniti, o čemu će odlučivati raspravno vijeće.

 

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08.-VIII, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.-VIII odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 28. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu