- 1 -              II Kž 215/2020-4

Broj: II Kž 215/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog G. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. listopada 2019. broj Kv I-Us-131/19-4 (K-Us-16/19.), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

              Odbija se žalba optuženog G. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog G. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. i drugih KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. u vezi s člankom 98. stavcima 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), optuženom G. M. produljena je primjena mjere opreza obveze redovitog Policijskoj upravi ..., načelniku Policijske postaje na čijem području optuženik ima prijavljeno stanovanje, odnosno osobi koju on odredi, jednom mjesečno, o čemu će se voditi pisana evidencije. Optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere ona zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi G. M. po branitelju, odvjetniku I. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje te ukinuti mjeru opreza protiv optuženika.

Žalba nije osnovana.

Protivno istaknutim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud, nakon što je prethodno utvrdio da u konkretnoj situaciji postoji osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, te posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.-I, s pravom zaključio da se svrha mjere istražnog zatvora može uspješno osigurati i mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.-I. Za takve svoje zaključke prvostupanjski je sud dao valjane i dovoljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski. Stoga nije u pravu optuženik kada upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, niti konkretno argumentira u čemu bi se ta povreda sastojala.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od počinjenja novog kaznenog djela. Ocjenjujući postojanje takve opasnosti na strani optuženika, prvostupanjski sud ima u vidu okolnosti produljenog kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, značaj njegove uloge u okviru zločinačkog udruženja, visok stupanj organiziranosti optuženika i koordinaciju njihova postupanja te preciznu podjelu uloga, kao i količinu inkriminirane droge te visinu pribavljene protupravne imovinske koristi. Sve te okolnosti, unatoč optuženikovoj dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti, ukazuju na upornost i odlučnost te na postojanje veće kriminalne količine u protupravnom postupanju optuženika, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika.

Isto tako, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost utvrđenih okolnosti razboritom predvidivošću upućuje na bojazan optuženikovog ponavljanja kaznenog djela pa je zato prema optuženom G. M. za sada i nadalje nužna primjena određene mu mjere opreza, kao mjerom blažom od istražnog zatvora, koja je istodobno jednako djelotvorna u smislu otklanjanja mogućnosti optuženikovog ponavljanja djela.

Nadalje, uzevši u obzir sve utvrđene okolnosti, sud prvog stupnja pravilno je vodio računa o proteku vremena od inkriminiranog postupanja, a tako i o činjenici da optuženik od tada, pa niti u razdoblju od kada mu je rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 28. rujna 2017. broj Kv-I-Us-65/17 (K-Us-11/16.) ukinuto jamstvo kojim je zamijenjen istražni zatvor i određena mjera opreza, nije počinio niti bio prijavljen zbog počinjenja bilo kojeg kaznenog djela.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi kako je mjera protekom vremena izgubila svoj smisao nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Pritom, okolnost da je optuženik određenu mu mjeru opreza do sada poštivao, potvrđuje da ona ostvaruje svoju svrhu.

              Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke izložio je valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda nužna daljnja primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.-I.

Zakonitost i pravilnost pobijane odluke nije dovedena u pitanje niti žalbenim tvrdnjama da se optuženik redovito odaziva "zakazanim raspravama" te da ima "prijavljeno stanovanje u P." jer se time ne umanjuje utvrđena iteracijska opasnost na strani optuženika. Osim toga, odazivanje na pozive suda i primanje pismena na prijavljenoj adresi stanovanja dužnost je svakog optuženika, neovisno o postojanju okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-I.

Paušalno žalbeno isticanje optuženikove zaposlenosti u ovom stadiju postupka nema odlučujući značaj. To tim više kada se ima na umu da je na raspravi 30. rujna 2019., u osobnim podacima optuženika, prema njegovom kazivanju, utvrđeno kako je nezaposlen, te da radi tek povremeno "privatno".

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.), pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. – II. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. svibnja 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.