- 1 -              II Kž 152/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 152/2020-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 24. veljače 2020. broj Kv I-12/2020. (K-8/20.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog A. M. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. M. po branitelju, odvjetniku R. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor i optuženika odmah putiti na slobodu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog A. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama. Stoga, budući da je pobijano rješenje sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., nije u pravu optuženik kada upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, niti konkretno argumentira u čemu bi se ta povreda sastojala.

 

Nije u pravu optuženik niti kada, osporavajući postojanje osnovane sumnje, tvrdi kako "nije točno da je djela koja mu se stavljaju na teret počinio na način kako je to navedeno u rješenju o provođenju istrage". Napominje se žalitelju kako se radi o stadiju postupka u kojem je istraga završena 17. listopada 2019., te je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo optužnicu od 21. listopada 2019. broj K-DO-38/2019., koja je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu od 12. veljače 2020. broj Kov-22/19.

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi A. M. počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice, odnosno dokaza pribavljenih tijekom provedene istrage, na kojima se optužnica i temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga nije u pravu optuženik kada, osporavajući postojanje osnovane sumnje, polemizira s pravnom kvalifikacijom kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, smatrajući kako se radi o jednom produljenom kaznenom djelu. No, osim što su takva razmatranja žalitelja u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, ističe se žalitelju da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

 

Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u podacima koje proizlaze iz izvatka iz kaznene evidencije. Prema toj evidenciji, optuženik je u razdoblju od 2012. do 2018. u 11 navrata pravomoćno osuđivan i to u većini zbog kaznenih djela teških krađa i krađa, kao i razbojništva. Osim što je tim kaznenim djelima jednako svojstveno obilježje pribavljanja imovinske koristi, što je značajka i kaznenih djela koja se optuženiku aktualno inkriminiraju, pravilno uočava prvostupanjski sud da je  optuženik osnovano sumnjiv da je počinio čak četiri kaznena djela razbojništava i jedno kazneno djelo razbojništva u pokušaju u svega dva dana. Pored toga, razvidno je da su terećena kaznena djela počinjenja za vrijeme trajanja uvjetne osude koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-150/10., koja je pravomoćna 12. travnja 2018., kojom je zbog kaznenog djela teške krađe osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, uvjetno na dvije godine. Imajući u vidu podatak o optuženikovoj nezaposlenosti te činjenicu da optuženik nema redovitih izvora prihoda niti imovine u vlasništvu, sve navedeno posve izvjesno upućuje na zaključak da je optuženiku činjenje tih i takvih kaznenih djela modalitet pribavljanja sredstava za život, a sukladno tomu i na zaključak o postojanju faktične i stvarne opasnosti od njegova ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti paušalnim žaliteljevim tvrdnjama kako bi optuženik želio raditi i tako pomoći trudnoj izvanbračnoj supruzi.

 

Stoga je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže optuženik.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 28. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.