- 1 -              Kzz 1/2020-3

Broj: Kzz 1/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 19. veljače 2020. broj KZZ-DO-89/2018, podignutim protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 26. ožujka 2018. broj Kov-56/18-2 i rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2018. broj Kž-166/18-4, u sjednici održanoj 28. svibnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 26. ožujka 2018. broj Kov-56/18-2 i rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2018. broj Kž-166/18-4 povrijeđen zakon u odredbi čl. 344. st. 2. u vezi čl. 341. st. 4. i čl. 208.a st. 3. do 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) u korist okrivljenika.

Obrazloženje

Pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 26. ožujka 2018. broj Kov-56/18-2 i rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2018. broj Kž-166/18-4 odbačena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-62/2018 od 29. siječnja 2018. protiv okr. M. Z. zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. KZ/11.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje u tekstu: zahtjev) protiv navedenog pravomoćnog rješenja zbog povrede zakona u čl. 344. st. 2. u vezi čl. 341. st. 4. i čl. 208.a st. 3. do 7. ZKP/08., s prijedlogom da se zahtjev prihvati i utvrdi povreda zakona u korist okrivljenika.

Zahtjev je osnovan.

Državni odvjetnik kritizira stav suda izražen u pobijanom rješenju da je optužnicu, podignutu zbog kaznenog djela za koje se ne provodi istraga, trebalo odbaciti jer je prije podizanja optužnice okrivljenik bio ispitan samo u svojstvu osumnjičenika prema čl. 208.a ZKP/08., a ne i u svojstvu okrivljenika kako je to predviđeno u čl. 341. st. 4. ZKP/08. Ističe da se na ispitivanje osumnjičenika pred policijom primjenjuju odredbe o ispitivanju okrivljenika od čl. 272. do čl. 282. ZKP/08., ispitivanje se snima audio video uređajem uz upozorenja osumnjičeniku koja su identična  upozorenjima za okrivljenika koje daje državni odvjetnik pri provođenju te radnje, sačinjava se i zapisnik u smislu čl. 275. ZKP/08., na taj način u cijelosti su osigurana sva postupovna prava i prava obrane propisana u ZKP/08., a k tome je izričito zakonom propisano da se snimka i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku. Pored toga navodi da unošenje odredbe čl. 208.a ZKP/08., među ostalim, ima za svrhu i ubrzanje kaznenog postupka za blaža kaznena djela, a svoju argumentaciju državni odvjetnik je potkrijepio pozivom na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi od 22. siječnja 2020. broj Kzz-29/2018.

Budući da se radnja ispitivanja osumnjičenika pred djelatnicima policije prema čl. 208.a ZKP/08. provodi na istovjetan način kao i dokazna radnja ispitivanja okrivljenika, primjenom istih procesnih normi, zbog čega snimka i zapisnik o ispitivanju osumnjičenika u smislu čl. 208.a ZKP/08. predstavlja punovrijedni zakoniti dokaz, te da je svrha unošenja odredbe čl. 208.a ZKP/08. izjednačavanje prava osumnjičenika i okrivljenika neovisno o tome ispituje li ga policija ili državni odvjetnik, nema zapreke da (kod kaznenih djela za koja se ne provodi istraga) radnja ispitivanja osumnjičenika po policiji ima jednakovrijedan procesni značaj kao preduvjet podizanju optužnice kao i dokazna radnja ispitivanja okrivljenika po državnom odvjetniku. Naime, osim odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske naznačene u zahtjevu državnog odvjetnika, ovaj je stav izražen i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. siječnja 2020. broj Kzz-50/2019.

Slijedom navedenog, kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, trebalo je na temelju čl. 513. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14, 70/17. i 126/19.) utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan ne dirajući u pravomoćnu odluku.

Zagreb, 28. svibnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.