- 1 -              I Kž-Us 147/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 147/2019-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. R., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 4. veljače 2019. broj K-Us-6/2018-12, u sjednici održanoj 28. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku „Temeljem čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – nastavno: ZKP/08)“ oslobođen je od optužbe opt. M. R. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 294. st. 1. KZ/11. dok „Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 119. ZKP/08 [numeričke oznake zakonskih odredbi se odnose na ZKP/97] troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je USKOK kada prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. tvrdnjom da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni time što sud prvog stupnja najprije drži nespornim da je T. M. carinski službenik, potom navodi da nije imao ovlasti carinskog službenika u punoj mjeri i konačno zaključuje da isti u inkriminirano vrijeme nije imao svojstvo službene osobe.

 

Naime, optuženik se tereti za kazneno djelo iz čl. 294. st. 1. KZ/11., da je „...zatražio od T. M., carinika III. vrste zaposlenog u Carinskoj upravi, Granični carinski ured S. G. – RGP S. B. i luka S. B. na poslovima nadzora putničkog i teretnog ulaza u europsku uniju, te putničkog i teretnog izlaza iz Europske unije, koji nije bio ovlašten razduživati carinsku deklaraciju, da za točno neutvrđenu novčanu nagradu, razduži carinsku deklaraciju, na način da je kamion sa cigaretama ... kroz granični prijelaz... napustio Republiku Hrvatsku i ušao u Bosnu i Hercegovinu iako bi kamion sa cigaretama ostao u Republici Hrvatskoj, čime bi bilo izbjegnuto plaćanje trošarina, što je carinik odbio učiniti“.

 

U razlozima za oslobađajuću presudu, prvostupanjski sud je nabrojao dokaze provedene na raspravi i prenio sadržaj personalnih dokaza. Potom utvrđuje kako „...nije sporno da se događaj zbio 30. travnja 2016. ...  da su se te zgode upoznali optuženik i carinski službenik T. M. koji je tada kao carinski službenik radio na poslovima nadzora putničkog i teretnog ulaza u Europske unije te putničkog i teretnog izlaza iz Europske unije.“ te nastavlja da je „nesporno utvrđeno“ da „...T. M. nije bio ovlašten razduživati provoznu dokumentaciju...“.  Spornim nalazi je li optuženik znao koja su ovlaštenja „...T. M. kao carinskog službenika i da li je istom obećao mito ukoliko sačini odgovarajuću carinsku deklaraciju...“ da je predmetna roba prešla područje Republike Hrvatske. Prema ovakvom utvrđenju prvostupanjskog suda proizlazi da je dio činjeničnih navoda iz optužnice nesporan, pa tako i svojstvo T. M. kao carinskog službenika.

 

Nakon ovog razgraničenja o nespornim i spornim činjenicama slijedi kratko pozivanje na „...odredbe Zakona o carinskim službenicima (NN br. 68/13 i 30/14)...“ (ispravno: Zakon o carinskoj službi) „...posebice naglasivši da je carinski službenik osoba koja posjeduje službenu iskaznicu.“, nakon čega sud prvog stupnja zaključuje da T. M. nije imao ovlasti carinskog službenika u punoj mjeri „...jer nije posjedovao službenu iskaznicu, dakle ... nije imao svojstvo službene osobe.“ i stoga „...optuženik nije mito nudio službenoj osobi, što je bitno obilježje kaznenog djela iz čl. 294. st. 1. KZ/11.“

 

Nema dvojbe da su ovako izneseni razlozi prvostupanjskog suda glede svojstva T. M. kao službene osobe posve oprečni i samim time nejasni, a k tome se odmah može reći i pogrešni.

 

Naime, prema spomenutim odredbama Zakona o carinskoj službi, ovlašteni carinski službenik je službenik Carinske uprave koji na temelju tog zakona i drugih propisa obavlja poslove carinske službe primjenom carinskih ovlasti, time da se svojstvo službene osobe ne stječe i ne ovisi o posjedovanju službene iskaznice.

 

Pored toga, ovako iznijeta argumentacija prvostupanjskog suda nikako ne odgovara donošenju oslobađajuće presude po osnovi iz čl. 453. toč. 1. ZKP/08., (djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo) jer su opisom djela u optužnici  navedene sve činjenice koje određuju bitne elemente kaznenog djela davanja mita iz čl. 294. st. 1. KZ/11.

 

Kako je obrazloženje prvostupanjskog suda proturječno i stoga nejasno glede odlučne činjenice,  u pravu je žalitelj da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., to je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud iznova provesti raspravu i sve dokaze koje će savjesno i detaljno ocijeniti, vodeći računa o temeljitoj analizi proturječnih dokaza i dokumentaciji u spisu koja je relevantna za utvrđenje svojstva T. M. kao službene osobe, sve imajući na umu oblik kaznenog djela davanja mita za koji se tereti optuženik, potom će donijeti novu zakonitu i pravilnu presudu, koju treba obrazložiti u skladu s čl. 459. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-VIII), te će otkloniti ostvarenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kako je upućen ovom odlukom.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.-VIII, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 28. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.