- 1 -                                           Broj:  Jž-891/20.

 

  

 

 

                    

                       REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

                                Z A G R E B                                                                              Broj: Jž-891/2020

 

                                                   U  IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

                                                                 P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić              i Mirjane Margetić kao  članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.T., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i dr. („Narodne novine“, broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), rješavajući o žalbi okr. A.T., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu broj: 6 Pp J-663/2020-6 od 20. veljače 2020. , na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2020.

 

                                                             p r e s u d i o   j e  :

 

1.                 Odbija se kao neosnovana žalba okr. A.T. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

 

2.               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona okr. A.T. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna u roku 30 dana od primitka ove presude. 

                                                                          Obrazloženje  

 

              Prvostupanjskom presudom okr. A.T. je proglašen krivim i kažnjen ukupnom kaznom zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, zbog djela prekršaja iz članka 6. i 17. Zakona o  prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično pobliže opisanih u izreci te presude. Temeljem članka 44. Prekršajnog zakona okrivljeniku je primijenjena uvjetna osuda,s rokom kušnje od šest mjeseci.

 

             Temeljem čl. 40. st.1. i 3. Prekršajnog zakona okr. se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme za koje je bio zadržan po izvješću o uhićenju i dovođenju PU splitsko-dalmatinske,  PP Kaštela,  od 19. veljače 2020. u 21,55 sati do 20. veljače 2020. u 21,55 sati, kao dva dana zatvora, tako da je okrivljeniku preostalo za izdržati još 28 (dvadesetosam) dana zatvora.

 

              Na temelju čl. 138. st. 1. i st. 2. toč. 3.a i čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona okr. je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka s naslova paušala u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

 

              Protiv te presude okr. A.T. je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove,a iz sadržaja žalbe se razaznaje kako se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

              Žalitelj u bitnom u navodi da je njegova obrana pogrešno reproducirana. Kaže kako nije točan navod kako je remetio javni red i mir. Smatra kako djelatnici policije imaju averziju prema njemu pa je moguće da su njegove izjave pogrešno protumačili. Bio je isprovociran postupanjem djelatnika policije. Lošeg je zdravstvenog stanja, to je poznato djelatnicima policije no međutim oni to ne žele tolerirati.

 

              Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Rješavajući sukladno odredbi čl. 202. st.1 Prekršajnog zakona, ovaj Sud ispitivao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

           Jednako tako činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno. Suprotno tvrdnjama žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju,ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijenio kako je iskaz okr. dan  na Zapisnik o ispitivanju okr. u potpunosti priznanje prekršajnog dijela koji mu se stavlja na teret. Okr. je iskazao kako se osjeća krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Naveo je da su točni svi navodi iz optužnog prijedloga, te je izrazio žaljenje zbog vike i ružnih riječi upućenih djelatnicima policije. Uzrok takvom ponašanju je što je uz psihoterapiju koju pije konzumirao i alkohol.

                 

            S obzirom na navedeno,po ocjeni ovog Suda,nema osnove za daljnjim izvođenjem dokaza koji se predlažu u žalbi,budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjene i utvrđene.

 

            Iz navedenih razloga ,po ocjeni ovog Suda,nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okr. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

              Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj  kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka.

 

Za počinjeni prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u rasponu od 50 do 350 DEM odnosno odgovarajući iznos u EUR-ima u protuvrijednosti domaće valute ili kazna zatvora do 30 dana, a za prekršaj iz čl. 13. stog Zakona  novčana kazna u iznosu od 50,00 do 200,00 DEM ili kazna zatvora do 30 dana, te kako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri prekršajne sankcije odlučio za kaznu zatvora u sredini propisanog trajanja,po ocjeni ovog Suda izrečene pojedinačne kazne, kao i ukupna  kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja,stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne i ovaj Sud zaključuje da će tako primijenjenom uvjetnom kaznom zatvora na žalitelja odgojno djelovati tako da ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje,odnosno da je uvjetna kazna zatvora dovoljno individualizirana osobi žalitelja. Prvostupanjski sud je dao valjane razloge pri izricanju kazne,tako da je i ovaj žalbeni navod koji se odnosi na odluku o kazni, neosnovan.

 

              Nadalje, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100 do 5.000,00 kuna, troškovi žalbenog postupka od 200,00 kuna o mišljenju ovog Sud su primjereni s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka. 

 

Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 27. svibnja 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, i tužitelja.