Broj: Rev-x 236/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. K. iz S., koju zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj Gžx - 83/11 od 15. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P - 367/2010 od 30. prosinca 2010. ispravljena rješenjem istog suda br. P - 367/2010 od 5. rujna 2011., u sjednici održanoj 19. veljače 2014.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Sisku, broj Gžx - 83/11 od 15. prosinca 2011. i presuda Općinskog suda u Samoboru broj P - 367/2010 od 30. prosinca 2010. ispravljena rješenjem istog suda br. P - 367/2010 od 5. rujna 2011. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti suvlasnik nekretnine označene kao čk. br. 3232/22 upisane u zk. ul. 9. k.o. S., što u naravi predstavlja kuću i dvorište i to u 12/100 dijela na teret ½ idealnog dijela nekretnine tuženice, čime se nalaže tuženici izdavanje isprave pogodne za upis ovog prava u zemljišne knjige. Odlukom o troškovima postupka određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnijela tuženica zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidentice važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).

Tuženica postavlja pitanje mogućnosti povećanja suvlasničkog udjela na nekretnini ulaganjem – gradnjom bez pristanka ostalih suvlasnika, nakon što su bračni drugovi sporazumno podijelili zajedničku imovinu u smislu odredbe odredbe čl. 284. Zakona o braku i porodičnim odnosima (N.N. br. 11/78, 45/89 51/89 i 59/90 – dalje ZBPO), gdje se kao razlog revizije poziva na zauzeto shvaćanje revizijskog suda, te nepodudarnost pobijane odluke s tim shvaćanjem.

O ovom pravnom pitanju revizijski sud je zauzeo shvaćanje u više svojih odluka (Revx – 615/10 od 14. listopada 2010., Rev- 1216/01-2 od 26. lipnja 2002., Rev 270/1995-2 od 19. siječnja 2000., Rev 1067/08-2 od 21. travnja 2010.), dok je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Zbog navedenog je revizija tuženice dopuštena i osnovana.

Prema odredbi čl. 284. ZBPO-a bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavom ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine.

U konkretnom slučaju predmetna nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo stranaka kao bivših bračnih drugova za ½ dijela, od koje činjenice u primjeni materijalnog prava polazi i pobijana drugostupanjska presuda. Naime, pobijana presuda kao pravilno utvrđenu prihvaća činjenicu da su stranke suvlasnici za ½ dijela imovine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa tako i na u braku stečenoj predmetnoj nekretnini. Kako je navedeno utvrđenje u skladu s upisanim suvlasničkim pravima tuženice nad predmetnom nekretninom u zemljišnim knjigama, a time i sa činjeničnim navodima o sporazumnoj podjeli zajedničke imovine na koje se poziva tuženica, to je u ovom dijelu presuda donesena uz pravilnu primjenu odredbe čl. 284. ZBPO-a.

Međutim, prihvaćajući zahtjev tužitelja na utvrđenje suvlasništva i za daljnja 12/100 dijela na teret ½ idealnog dijela nekretnine tuženice (što je predmet izjavljene revizije), pobijana drugostupanjska presuda polazi od utvrđene činjenice naknadnih ulaganja tužitelja u predmetnu nekretninu, dakle ulaganja do kojih je došlo nakon prestanka bračne zajednice – građenjem na nekretnini na kojoj je tuženica s trenutkom prestanka bračne zajednice suvlasnica za ½ dijela. O ovako postavljenom zahtjevu tužitelja, a kako su ulaganja na koja se poziva tužitelj učinjena do 1. siječnja 1997. (kada je na snagu stupio Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZV), valja odlučiti primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a, tj. u pretpostavkama stjecanja prava vlasništva po samom zakonu – građenjem na tuđem zemljištu u smislu odredbi čl. 24. - 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO).

U smislu navedenih odredbi učinci gradnje (ulaganja) mogu biti stvarnopravni i/ili obveznopravni ovisno o savjesnosti graditelja i vlasnika zemljišta. Pritom je, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, graditelj nesavjestan ako zna, ili je mogao znati da gradi na tuđem, a vlasnik zemljišta nesavjestan ako je znao za izgradnju, a nije se odmah usprotivio gradnji i neovisno o činjenici je li gradnja izvršena prema odobrenim urbanističkim uvjetima građenja, tj. neovisno o činjenici je li graditelj za izvedenu gradnju ishodio građevnu dozvolu. S druge strane, protivljenjem gradnji treba smatrati svako postupanje vlasnika kojim on na jasan i nedvojben način daje graditelju na znanje svoje protivljenje. Dalje, u primjeni navedenih odredbi ZOVO-a na iznijeti činjenični osnov u konkretnom slučaju, valja voditi računa da suvlasnik ulaganjem u nekretninu koja je objekt osnovanog suvlasništva ne može povećati svoj suvlasnički udjel bez pristanka ostalih suvlasnika da se ulaganjem poveća suvlasnički udjel, osim ako bi se radilo o takvim ulaganjima kojima bi se izmijenila istovjetnost suvlasničke stvari (prvobitni objekt u pretežnom dijelu prestaje postojati).

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja u primjeni naprijed navedenih zakonskih odredaba ostale su nepotpuno utvrđene činjenice u smislu naprijed izloženog shvaćanja ovog suda, pa nema uvjeta za preinaku odluke.

Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U ponovnom postupku potrebno je utvrditi sve naprijed iznijete odlučne činjenice: savjesnosti, odnosno nesavjesnosti stranaka prilikom gradnje, okolnosti postojanja eventualne suglasnosti za gradnju između suvlasnika, a zatim ocijeniti značaj svih utvrđenih činjenica, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

U Zagrebu, 19. veljače 2014. god.