- 1 -

Broj:Jž-889/2020

 

 

                      

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe xx, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, sa sjedištem u Zagrebu zbog prekršaja iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj:130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 53/20), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj:25. PpJ-545/2019 od 6. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način, da se okrivljenoj pravnoj osobi xx, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, sa sjedištem u Zagrebu za prekršaj iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj:130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 53/20) izriče novčana kazna u iznosu od 23.000,00 kn (dvadesettritisuće kuna), koju je dužna platiti u roku 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, s tim da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljena pravna osoba xx, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, sa sjedištem u Zagrebu u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba xx, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, sa sjedištem u Zagrebu je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima te je kažnjena uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona novčanom kaznom u iznosu od 9.000,00 kuna, koju kaznu je obvezna platiti u roku jedan mjesec po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba je obvezna platiti trošak prvostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

Protiv te presude ovlašteni tužitelj MUP, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Žalitelj u bitnom ističe da je izrečena kazna neprimjereno niska iz razloga konstantnog ponavljanja identičnog prekršaja od strane okrivljene kompanije xx, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, sa sjedištem u Zagrebu, da je poradi navedenog prekršaja podneseno 19 optužnih prijedloga, te da je više puta okrivljena pravna osoba pravomoćno kažnjena zbog istog prekršaja. U konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne, te da okrivljenu pravnu osobu treba kazniti novčanom kaznom za taj prekršaj.

 

Žalba je osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, te po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona  („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), te ovaj Sud nije našao da bi u provostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljene pravne osobe.

 

Nadalje, ispitujući žalbu tužitelja u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenoj pravnoj osobi xx, Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, sa sjedištem u Zagrebu te primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne ovaj Sud je utvrdio da je u pravu žalitelj, da se nisu ostvarili zakonski uvjeti iz članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona za ublažavanje kazne okrivljenoj pravnoj osobi.

 

Prvostupanjski sud kao razlog za ublažavanje novčane kazne i primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona navodi da na strani okrivljene pravne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su okolnost da okrivljena pravna osoba kao počinitelj prekršaja nije prouzročila štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno prouzročila štetu koju bi trebalo naknaditi, da je imenovanu strankinju kojoj je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku vratila u zemlju iz koje je doputovala, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka ili društvene discipline ili drugih društvenih vrijednosti neznatan, te da se svrha kažnjavanja može postići blažom kaznom od propisane kazne za počinjeni prekršaj.

 

Međutim, iz stanja spisa i žalbe ovlaštenog tužitelja kao i potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela prekršajne evidencije proizlazi da je okrivljena pravna osoba već dosad više puta pravomoćno kažnjavanja zbog istog prekršaja, te se po  ocjeni ovog Suda nisu stekli zakonski uvjeti za primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona za ublažavanje novčane kazne kraj dosadašnjeg višestrukog kažnjavanja okrivljene pravne osobe, te nisu prihvaćeni razlozi prvostupanjskog suda za primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, odnosno prihvaćena je žalba ovlaštenog tužitelja budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti koje je našao kod okrivljene pravne osobe.

 

Slijedom navedenog valjalo je žalbu ovlaštenog tužitelja prihvatit, i preinačiti prvostupanjsku presudu i okrivljenoj pravnoj osobi na temelju odredbe članka 225. stavka 1. Zakona o strancima izreći novčanu kaznu od 23.000,00 kuna, koju je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku jednog mjeseca po primitku ove presude, s tim da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljena pravna osoba u roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

Naime, citiranom odredbom zakona propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna za svakog prevezenog stranca platiti prijevoznik koji je doveo tog stranca koji nije imao valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanju vizu ili odobrenje boravka (članak 43. stavak 1.), te imajući u vidu dosadašnje pravomoćno prekršajno kažnjavanje okrivljene pravne osobe zbog istovrsnog prekršaja, ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, da će se istom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije, pa je iz navedenih razloga odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zbog navedenih razloga odlučeno u smislu odredbe članka 207. Prekršajnog zakona kao u izreci presude.

 

U Zagrebu, 27. svibnja 2020.     

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.