- 1 -

 

Broj: Jž-879/2020

 

 

  

    Broj: Jž-879/2020

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničarka, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Z.R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog Z.R., podnesenoj po branitelju D.T., odvjetniku iz S., protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Poslovni broj: Pp 10. J-114/20 od 20. ožujka 2020.,  na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2020.

 

 

      p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Z.R. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

 

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljeni Z.R. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni Z.R. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana i na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona primijenjena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku šest mjeseci od pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje bi mu bila izrečena ista ili teža kazna od kazne izrečene pobijanom presudom.

 

Istom presudom okrivljeniku je na temelju odredbe čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona i čl. 13. st. 1. toč. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji D.R. u kuću u kojoj živi na adresi xx, i na svakom drugom mjestu na udaljenosti manjoj od sto metara od nje, u trajanju od 3 mjeseca, s tim da će se vrijeme trajanja mjere opreza određene rješenjem prvostupanjskog suda br. Pp 10. J-114/20 od 14. ožujka 2020. uračunati u vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere.

 

Nadalje, na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 1. i toč. 3. i čl. 139. st. 3. Prekršajnog  zakona okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka obvezan platiti iznos od 100,00 kuna te na ime troškova liječničkog pregleda iznos od 100,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljeni Z.R. je pravodobno podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava. Žalitelj ističe, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno prekršajno pravo jer da djelo za koje je osuđen nije prekršaj, već da je za isti događaj (identičan činjenični opis) već pravomoćno osuđen u kaznenom postupku Presudom Općinskog suda u Virovitici Poslovni broj 6K-72/2020 od 31. ožujka 2020. pa da sukladno načelu „ne bis in idem“ protiv okrivljenika nije moguće voditi ovaj prekršajni postupak.

 

Predlaže da se žalba prihvati i da se pobijana presuda preinači na način da se donese odbijajuća presuda.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, i pritom nije  utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, žalitelj  žalbi ističe da je za isti događaj već pravomoćno osuđen u kaznenom postupku Presudom Općinskog suda u Virovitici Poslovni broj: 6K-72/2020 od 31. ožujka 2020., te da sukladno načelu „ne bis in idem“ se ne može voditi ovaj prekršajni postupak, međutim, po ocjeni ovog Suda ne radi se o identičnim činjeničnim opisima navedenim u izreci pobijane prvostupanjske presude i izreke presude u kaznenom postupku protiv okrivljenika Poslovni broj: 6K-72/2020 od 31. ožujka 2020.

 

Naime, okrivljeniku Z.R. se u izreci pobijane prvostupanjske presude stavlja na teret „što je dana 14. ožujka 2020. u 03,30 sati u xx, nasilnički se ponašao prema supruzi D.R. na način da je u alkoholiziranom stanju s koncentracijom od 2,00 g/kg alkohola u organizmu, neposredno nakon što je došao kući, ušao u spavaću sobu u kojoj je supruga spavala, te je uhvatio rukama za vrat, izvukao iz kreveta i zadao više udaraca po glavi i tijelu govoreći kurvo što spavaš, nakon čega je napustio spavaću sobu. Ovakvo ponašanje okrivljenika je kod supruge prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti, dakle da je kao član obitelji na opisan način počinio tjelesno i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, pravno označeno kao prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Nadalje, presudom Općinskog suda u Virovitici Poslovni broj: 6K-72/2020-2 od 31. ožujka 2020. presudom je izdan kazneni nalog te je okrivljeni proglašen krivim „što je dana 14. ožujka 2020. u 03,00 sati u P. s ciljem da uplaši suprugu D.R., ušao u spavaću sobu i probudio je govoreći „kurvo jedna, ti spavaš, a ja ne mogu“ i zatim „kurvo jedna udavit ću te, do jutra ćeš se ohladiti“, koje riječi su kod D.R. izazvale ozbiljan osjećaj straha za vlastitu sigurnost i život, dakle drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom opisano u čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. istog čl. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

 

Iz izloženih činjeničnih opisa je evidentno da se u konkretnom slučaju ne radi o objektivnom identitetu jer se u pobijanoj presudi opisuje nasilje u obitelji i to primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda i psihičko nasilje, a u odnosu na kazneno djelo radi se o kaznenom djelu prijetnje, odnosno kaznenom djelu protiv osobne slobode – prijetnjom opisano u čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. istog čl. Kaznenog zakona, te dakle objektivni identitet u ovom predmetu ne postoji, odnosno okrivljenik nije dva puta osuđen za isto kazneno djelo pa nije počinjena povreda odredaba prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona kako to žalitelj ističe.

 

Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku glede krivnje žalitelja je u potpunosti i pravilno utvrđeno i to na temelju provedenog dokaznog postupka, ispitivanja okrivljenika i ispitivanja svjedokinje supruge okrivljenika D.R., provedenih dokaza suočenja između okrivljenika i oštećene D.R., i prvostupanjski sud je osnovano prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenice, nedvojbeno je utvrdio da se okrivljenik ponašao na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, te dakle činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je ocjenom i analizom svih provedenih dokaza, cijeneći sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj svezi pravilno zaključio da je žalitelj ponašanjem navedenim u izreci prvostupanjske presude ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Nadalje, ispitujući odluku o kazni, budući da sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog  zakona žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud je zaključio da je okrivljeniku izrečena primjerena prekršajnopravna sankcija koja nije prestroga.

 

Cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanja prekršajnopravne sankcije, a sud je imao u vidu obiteljsko socijalne prilike okrivljenika, intenzitet ispoljene fizičke i verbalne agresivnosti, a imao je također u vidu i raniju prekršajnu nekažnjavanost zbog nasilničkog ponašanja u obitelji, stajalište ovog Suda da je uvjetna osuda tj. sankcija koja čini prijetnju  zatvorom, i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija. Dakle, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere prekršajne sankcije te je ispravno zaključio, da se svrha generalne i specijalne prevencije može postići i uvjetnom osudom, odnosno da će se počinitelju prekršaja uputiti takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravne sankcije izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

 

Jednako tako, po ocjeni ovog Suda pravilno je prema okrivljeniku primijenjena i zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji Dragici Relić u kući u kojoj živi na adresi xx. i na svakom drugom mjestu na udaljenosti manjoj od sto metara od nje u trajanju od tri mjeseca te je ista valjano obrazložena.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota u skladu sa čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog (NN 18/13) u raspona od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.

 

Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude

 

 

U Zagrebu  27. svibnja 2020. 

             

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenicu, branitelja i tužitelja.