- 1 -

Broj:Jž-863/2020

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog V.C., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj: 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenog V.C., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 Pp J-484/2020-8 od 25. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2020.,

      p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog V.C. i pobijana presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni V.C. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

Pobijanom presudom okrivljeni V.C. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena.

Istom presudom okrivljenom V.C. je na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona u svezi sa člankom 64. stavkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, izrečena mjera oduzimanja jednog PVC smotuljka sa sadržajem droge „Cannabis Marihuane“ sveukupne težine 1,7 grama.

Istom presudom okrivljeni V.C. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

Okrivljeni V.C. pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da se ispričava zbog nedolaska na su jer je bio bolestan o čemu je priložio ispričnicu, te da živi sa roditeljima, da je nezaposlen, da se uzdržava od očeve mirovine u iznosu od 1.600,00 kuna, te da ranije nije kažnjavan i da ne žele da mu evidencija o kažnjavanosti upropasti mogućnosti zaposlenja.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je iz stanja spisa utvrdio kako ne postoje povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da su žalbeni razlozi žalitelja osnovani te da je pobijana presuda na zakonu osnovana i da je izrečena novčana kazna primjerena svim utvrđenim okolnostima.

Za prekršaj iz članka 54. stavka 1. točke 1. u svezi stavkom 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga u vrijeme počinjenja prekršaja alternativno je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana.

Prvostupanjski je sud okrivljenom V.C. za počinjeni prekršaj uz primjenu članka 37, Prekršajnog zakona, izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrste kazne i to u ublaženom propisanom iznosu od 1.000,00 kuna, pri čemu je pravilno cijenio kao olakotne okolnosti priznanje, kajanje, raniju nekažnjavanost, te njegove osobne i imovinske prilike, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna koja je izrečena u ublaženom iznosu primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te visini propisane kazne za navedeni prekršaj te da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, dok žalitelj uz žalbu nije priložio odgovarajuću dokumentaciju slijedom čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

U odnosu na žalbene navode okrivljenika potrebno je navesti da je u odredbi članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da se protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj prekršaja smatra neosuđivanim po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak, kao i da rehabilitirani osuđenik ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne može biti pozvan na odgovornost niti može imati bilo kakve pravne posljedice, dok sukladno stavku 3. rehabilitacija nastupa po sili zakona, slijedom čega će se navedeni podaci o ranijoj prekršajnoj kažnjavanosti žalitelja brisati po službenoj dužnosti niti će se moći koristiti prilikom eventualnog zasnivanja radnog odnosa protekom roka od tri godine od pravomoćnosti pobijane odluke.

Također, s obzirom odredbu članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žalitelja na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 27. svibnja 2020.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.