- 1 -

Broj:Jž-803/2020

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.H. kojeg brani odvjetnik D.G., zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 7., zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. i zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj: 94/18, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenog D.H., podnijete protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pp J-953/2019-5 od 4. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2020.,

      p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenog D.H. te se preinačava pobijana presuda u dijelu koji se odnosi na plaćanje novčane kazne, na način da se okrivljenom D.H. na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) dopušta plaćanje izrečene ukupne novčane kazne u preostalom iznosu od 12.400,00 (dvanaesttisućačetiristo) kuna u 5 (pet) mjesečna obroka i to svaki u iznosu od po 2.480,00 (dvijetisućečetiristoosamdeset) kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana.

II Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u rokovima određenim za obročno plaćanje novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljeni D.H. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

Pobijanom presudom okrivljeni D.H. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 7., zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. i zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana te mu je utvrđena zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, zatim zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna te zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna slijedom čega mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 13.000,00 kuna, a kojem je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu ukupnu novčanu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u preostalom iznosu od 12.400,00 kuna da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena, dok su na temelju 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona u svezi sa člankom 70. stavaka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana trajno oduzeti predmeti prekršaja i to jedna puška marke „Crvana zastava“, tvorničkog broja 4530 sa crnom futrolom i jedan komad puščanog metka cal. 7,90 mm sukladno potvrdama serijskog broja 01210562 i 01210563 od 2. rujna 2019.

Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

Okrivljeni D.H. pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je priznao prekršaj, da se iskreno pokajao, da nije ranije kažnjavan, da je nezaposlen i slabog imovnog stanja, a koje olakotne okolnosti prvostupanjski sud nije cijenio u dovoljnoj mjeri i da je trebalo ublažiti kazne primjenom članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona odnosno izreći uvjetnu osudu sukladno članku 44. Prekršajnog zakona jer se izrečenom kaznom ugrozila egzistencija okrivljenika.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

Žalba je osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

Za prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 7. i za prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana alternativno su propisane novčane kazne od 5.000,00 do 40.000,00 kuna ili kazne zatvora do 60 dana, dok je za prekršaj iz članka 71. stavka 1. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana alternativno propisana novčana kazna od 3.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora do 30 dana.

Prvostupanjski je sud okrivljenom D.H. za počinjene prekršaje utvrdio novčane kazne kao blaže vrste propisnih kazni i to u minimalno propisanim iznosima, pri čemu je pravilno cijenio priznanje, žaljenje, raniju nekažnjavanost, te utvrđene osobne i imovinske prilike okrivljenika kao olakotne okolnosti, dok otegotne okolnosti nije utvrdio, pa stoga ovaj Sud smatra da su tako utvrđene novčane kazne primjerene krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja te visini propisane kazne za navedeni prekršaj te da će se ovako izrečenom ukupnom novčanom kaznom u koju na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunato vrijeme oduzimanja slobode ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, dok je odluka o oduzimanju predmeta na zakonu osnovana budući da se radi o predmetima prekršaja koje je trebalo oduzeti radi zaštite opće sigurnosti i javnog poretka sukladno članku 76.a stavku 1. Prekršajnog zakona kako je to pravilno i osnovano obrazložio prvostupanjski sud. Stoga bi u konkretnom slučaju izricanje ukupne kazne zatvora sa primjenom uvjetne osude za počinjene prekršaje, a što predlaže žalitelj u žalbi, bilo na štetu okrivljenika koji je podnio žalbu i time bi se takvim preinačavanjem povrijedilo načelo zabrane reformatio in peius, budući je kazna zatvora teža sankcija u odnosu na novčanu kaznu bez obzira na primjenu uvjetnu osude, a koja se može primijeniti samo kada je izrečena kazna zatvora, ali ne i u odnosu na novčanu kaznu.

Međutim, razmatrajući odluku o kazni povodom žalbe okrivljenika, ovaj je Sud našao da u konkretnom slučaju postoji osnova da se okrivljeniku omogući obročno plaćanje izrečene ukupne novčane kazne kako je to predviđeno odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika odnosno okolnost da je nezaposlen i da je lošeg imovnog stanja na način kako je to navedeno u toči I izreke ove presude.

Okrivljenik je sukladno članku članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, upozoren da će se ukupna novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako plati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne u preostalom iznosu u određenim rokovima.

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 27. svibnja 2020. godine

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.