- 1 -              Revt 167/2015-2

Broj: Revt 167/2015-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. - K. a. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T. u Z., protiv tužene Š. d.d., Z., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-189/14-5 od 4. veljače 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1293/13 od 22. studenoga 2013., u sjednici održanoj 27. svibnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužiteljev zahtjev da se nalaže tuženiku platiti tužitelju 6.961.350,36 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno o troškovima postupka.

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda o glavnoj stvari dok je djelomično preinačena glede troškova parničnog postupka.

Protiv presude suda drugog stupnja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, reviziju je podnio tužitelj, u dijelu presude s kojim nije uspio u postupku, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, pobijanu presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda i u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U svojem odgovoru na reviziju tuženik predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske odbiti reviziju kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je nastala tužitelju u ispunjavanju „Ugovora o obavljanju poslova u ime i za račun“ od 29. veljače 2000.-dalje: Ugovor, zbog toga što je prema tvrdnjama tužitelja, tuženik propustio ispuniti svoju obvezu iz čl. 2. Ugovora koja je tuženiku kao komisionaru nalagala da kao instrument osiguranja povrata kredita zasnuje fiducijarno pravo vlasništva na nekretninama korisnika kredita, a tuženik je unatoč tome i unatoč svojoj obvezi da povjereni mu novac čuva s pažnjom dobrog privrednika, plasirao novac korisniku  kredita, a da prethodno nije upisao fiducijarno vlasništvo na nekretninama korisnika kredita.

Na temelju utvrđenja da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 25. srpnja 2002. (list 67 spisa) prijedlog za upis prijenosa prava vlasništva na spornoj nekretnini odbijen, jer sporna nekretnina nije u vlasništvu korisnika kredita M. ... d.o.o., nego je pravo vlasništva bilo upisano u korist I. d.o.o., a korisnik kredita, kako je bilo ugovoreno po čl. 2. Ugovora, nije mogao tu nekretninu prenijeti u fiducijarno vlasništvo tuženika, jer nije bio vlasnik nekretnine, te da bi s obzirom na to, kako su pravilno zaključili nižestupanjski sudovi, prijenos za upis prava vlasništva bio odbijen i da je sporazum solemniziran istog dana kada je i sklopljen, 29. veljače 2000., sudovi su odbili tužbeni zahtjev.

Također, pravilno su sudovi nižeg stupnja zaključili pozivom na odredbu čl. 274. st. 1. u vezi s odredbom čl. 279. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00 i 73/03 - dalje: OZ) da nije bilo moguće zasnovati osiguranje tražbine sporazumom radi prijenosa vlasništva navedene nekretnine u postupku osiguranja, pozivom na odredbu čl. 125. st. 3. OZ, koja se odnosi na pljenidbeni popis nekretnina koje nisu upisane u zemljišnim knjigama, jer je nekretnina koja je trebala biti predmet osiguranja, k.č.br. 4870/2 k.o. G. Z. upisana u z.k.ul. br. 2317 k.o. G. Z., upisana u zemljišne knjige, pa nije bilo moguće na njoj provesti osiguranje tražbine pljenidbenim popisom.

Dakle, i ovaj sud smatra da je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i to ne samo zbog razloga koje su naveli nižestupanjski sudovi, već i zbog toga što bi se takvo osiguranje koje ističe tužitelj u reviziji, obzirom da je nekretnina upisana u zemljišne knjige, protivilo načelu jedinstva nekretnine iz čl. 366. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96).

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizijski sud može se, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, time da je tada dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koje se poziva.

Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, to se radi nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, s time da će se na internetskim stranicama ovog suda objaviti razlozi te presude.

Slijedom iznesenog, kako revizija nije osnovana, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

Zagreb, 27. svibnja 2020.