Poslovni broj:10 Gž-571/2019-2

 

 

Poslovni broj:10 Gž-571/2019-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nade Krnjak kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Ledinšćak-Babić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. (OIB:...) iz Z., zastupanog po punomoćnici D. B. G., odvjetnici iz Z., protiv tužene A. D. (OIB: ...) iz Z., zastupane po punomoćnici Z. Ž., odvjetnici iz Z., radi predaje u posjed i isplate, a po protutužbi tužene radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5580/14-38 od 28. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužene djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5580/14-38 od 28. siječnja 2019. u toč.I-, toč.II- i toč.IV izreke.

 

              r i j e š i o   j e

 

              Žalba tužene djelomično se usvaja i preinačuje navedena presuda u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč.III izreke i odbija tužitelj sa dijelom zahtjeva radi naknade mu parničnog troška u iznosu od 19.555,52 kn, dok se u preostalom dijelu žalba tužene odbija kao neosnovana i potvrđuje toč.III izreke u dijelu kojem je tužena obvezana naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.379,52 kn.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč.I/izreke naloženo je tuženoj da sa nekretnine tužitelja čkbr.  1681/1 oranice sa 1 j 389 čhv upisanoj u zk.ul.br. 1360 k.o. R. ukloni željeznu ogradu koja je u skici mjesta prijepora geodetskog vještaka V. R. od 22. siječnja 2018. označena točkama A-B-C, ukupne dužine 21,57 m te tužitelju preda u posjed prijepor omeđen u citiranoj skici prijepor točkama A-B-C-D ukupne površine 28 m2, slobodan od svojih stvari, u roku od 15 dana. Toč.II izreke tužena je obvezana isplatiti tužitelju naknadu za korištenje prethodno opisanog prijepora u razdoblju od 1. listopada 2009. do 30. rujna 2014. u iznosu od 3.949,68 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja pobijane presude do isplate, a toč.III izreke naloženo joj je da tužitelju naknadi prouzročeni parniči trošak u iznosu od 33.935,04 kn u roku od 15 dana.

              Toč.IV izreke odbijena je protutužba tužene radi utvrđenja da je dosjelošću stekla prijepor i naloga tužitelju da trpi uknjižbu njezinog prava vlasništva.

 

              Pravovremenom žalbom tužena pobija navedenu presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba tužene je osnovana tek u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

              Naime, usvojivši tužbeni zahtjev tužitelja, prvostupanjski sud je – polazeći od nespornih činjenica da je tužitelj vlasnik čkbr.1681/1 k.o. R., a tužena da je vlasnica susjedne čkbr. 1704/5 k.o. R., da se na čkbr.1681/1 k.o. R. nalazi željezna ograda kojom je ograđena čkbr. 1704/5 a kojom je ogradom zahvaćena i tužiteljeva čkbr. 1681/1 u površini od 28 m2, da je tu željeznu ogradu postavio prednik tužene M. M. 1999., po provedenom opširnom dokaznom postupku, detaljno analizirajući iskaze svjedoka N. V., D. E., R. M., M. S., V. M., K. Š.-Đ., S. M. i B. K. te parničnih stranaka, zaključio da je pok. M. M. spornu ogradu postavio bez suglasnosti tužitelja, a da tužena nije dokazala da bi posjed prijepora imao zakonom propisanu kakvoću kvalificirajući njezin posjed nezakonitim i nepoštenim obzirom da je temeljem odredbe čl. 18. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, a u konkretnom slučaju su tužena i njezini pravni prednici stekli pravo vlasništva isključivo čkbr. 2745/2 a ne i prijepornog dijela tužiteljeve nekretnine, a da je njezin pravni prednik M. M. prijepor zauzeo bez odobrenja tužitelja kao što je i tužena nastavila korištenje tako zauzetog dijela nekretnina bez valjanog pravnog temelja i bez suglasnosti tužitelja. Prvostupanjski sud je zaključio da posjedu tužene i njezinih prednika nedostaje i kvaliteta poštenja obzirom da je tužena najkasnije 2004. saznala za vlasništvo tužitelja i to preko svog brata kao punomoćnika V. M., a o čemu je iskazivao svjedok K. Š.-Đ. a potvrdila i sama tužena u svom iskazu kada je iskazala da je svog brata V. M. opunomoćila odmah nakon što joj je ovo zemljište darovano (2004.) da ju zastupa u svemu što se tiče same nekretnine. K. Š.-Đ., saslušan u svojstvu svjedoka iskazao je da je  prvi puta došao s tužiteljem radi košnje na njivu koja graniči s nekretninom tužene još 2004. ili 2005. kada se na dvorištu pojavio V. M. za kojeg je tek kasnije saznao da je njezin brat, a koji je - nakon što ga je tužitelj pitao da kada će srediti među tj. pitanje ograde postavljene između njihovih nekretnina – rekao da će se o tome dogovoriti pod uvjetom da oni kupe još jedan dio tužiteljevog zemljišta kako bi se izravnali na što mu je tužitelj odgovorio da ne želi prodavati to svoje zemljište.

              Posebno je prvostupanjski sud analizirao iskaz svjedoka M. S. koji je po nalogu i kazivanju M. M. 1999. postavljao spornu ogradu i koji je iskazao da mu je upravo M. postavio kolce gdje će postaviti ogradu i to bez nazočnosti mjernika, a da je viđao tužitelja u obilasku njegove livade no da o predmetnoj ogradi uopće nisu razgovarali, već su razmijenili nekoliko kurtoaznih rečenica.

              Utemeljivši na prednje navedenim činjeničnim utvrđenjima svoje stajalište o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva tužene prvostupanjski sud je isti odbio, naloživši joj istodobno da tužitelju u smislu odredbe čl. 165.stav.1. ZV-a prijepor preda u posjed te je nastavno dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva radi isplate tužitelju koristi koje je tužena imala posjedujući prijepor u periodu od 1.10.2009. do 30.9.2014. rukovodeći se pri tom utvrđenjima stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina D. Š., dipl. ing. građ. koje parnične stranke nisu osporavale a koji je visinu naknade za korištenje prijeporne površine tužiteljeve nekretnine utvrdio tzv. poredbenim postupkom kao najprikladnijim postupkom za utvrđivanje tržišne vrijednosti zakupnine odnosno naknade za korištenje prema Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina, a što znači da je ista utvrđena usporedbom nekretnina koje su međusobno slične, iz istoga ili usporedivoga cjenovnog bloka i realizirane unazad četiri godine pri čemu su podaci o ostvarenim zakupninama, naknadama za korištenje za usporediva zemljišta pribavljeni od Grada Z., Gradskog ureda ..., Službe za ..., pa mu je za utuženi vremenski period dosudio ukupan iznos od 3.949,68 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.117.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 70/19) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice.

 

              Naime, pobijajući opisanu presudu zbog žalbenog razloga iz odredbe čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a, navodeći da pobijana presuda nema valjano obrazloženje, tužena tvrdi da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih nije prihvatio iskaze nezainteresiranih svjedoka V. M. i M. S. niti iz kojeg je razloga, citira se : – „tužitelj čekao punih 15 godina od 1999. do 2014.  i to tužitelj koji sam priznaje da se sastao sa pok. M. M. i koji priznaje da nikada nije vidio tuženu“ a niti razloge zbog kojih je prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka Š.-Đ. koji su vrlo zainteresirani za ishod predmetnog postupka, a nije prihvatio iskaze po tuženoj predloženih svjedoka koji su realni, uvjerljivi, međusobno sukladni i nadopunjujući te potkrepljeni objektivnim (?) dokazima, čime upućuje na žalbeni razlog tzv. relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1 u vezi sa čl.8. ZPP-a.

              No suprotno iznesenom žalbenom sadržaju, prvostupanjska presuda po ocjeni ovoga suda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužena, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a. Prvostupanjski sud je ocjenu provedenih dokaza obavio potpuno sukladno odredbi čl.8. ZPP-a, ocjenivši svaki provedeni dokaz zasebno te ga povezao sa ostalim tijekom postupka provedenim personalnim i materijalnim dokazima, uspoređujući ih u sadržajnom i vremenskom kontekstu, detaljno navodeći zbog čega i u kojem dijelu je iskaz odnosnog svjedoka i parnične stranke prihvatio, a iz kojeg razloga je iskaz određenog svjedoka ocijenio neuvjerljivim.

 

              U preostalom dijelu opširne žalbe tužena preocjenjuje iskaze svih saslušanih svjedoka - N. V., D. E., R. M., M. S., V. M., K. Š.-Đ., S. M. i B. K. te parničnih stranaka nastojeći osporiti utvrđenje prvostupanjskog suda o vremenskom kontekstu saznanja tužene za činjenicu da je njezin prednik ogradom zauzeo dio tužiteljeve nekretnine, no pri tom način na koji osporava po prvostupanjskom sudu provedenu ocjenu dokaza i iz nje proizašle zaključke - ne sadrži ni argumentirane niti vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju jer su ti navodi svedeni na osobnu ocjenu vjerodostojnosti i značaja provedenih personalnih – i materijalnih dokaza zbog čega tuženu valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a kojim zahtjevima je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljio utvrdivši da je tužitelj još od njezinog prednika M. M. tražio da ukloni predmetnu ogradu, a i da je brat tužene za kojeg je sama iskazala da ga je opunomoćila da obavlja sve radnje vezane uz darovanu joj nekretninu, iz neposredne komunikacije sa tužiteljem imao jasna i nedvosmislena saznanja da je ograda na dijelu tužiteljeve nekretnine zbog čega se smatra da je takvo saznanje imala i sama tužena pa je evidentno da joj od 2004/2005 kada je darovanjem stekla svoju, prijeporu susjednu nekretninu, nedostaje kvaliteta poštenog posjeda, a time i .

              U odnosu na osporavanje naknade za korištenje prijepora u odnosu na koju tužena smatra da nema osnove jer je površina (28 m2) i oblik prijepora (špičast) nepodoban za zakup valja tek kratko navesti da je osnovano prvostupanjski sud taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja zasnovao na odredbi čl. 165. ZV-a koja uređuje pravni položaj nepoštenog posjednika i kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku ili osobi koju vlasnik odredi, te naknaditi (….) i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, što znači da se od trenutka kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednik – a sve to u vezi s odredbom čl. 18. stav. 3. ZV-a prema kojem je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada pa obzirom da je tužena u  periodu od 1.10.2009. do 30.9.2014. prijepor posjedovala bez ovlaštenja i osnove koja bi joj davala pravo na posjed, to je pravilno shvaćanje da je tužena za to vrijeme od prijepora stekla korist bar za iznos zakupnine koju bi inače za tu površine zemljišta trebala plaćati, pa je ta korist ujedno i ono što u smislu navedenih odredaba dužna platiti tužitelju.

 

              Osnovano međutim tužena osporava odluku o troškovima ističući da je pogrešno zasnovana na potpunom uspjehu tužitelja u predmetnom sporu, iako je u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu naknade za koristi koje je tužena imala posjedom prijepora uspio tek sa cca 9 % pa je usvajanjem žalbe tužene valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka te istu utemeljiti na odredbi čl.154.stav.2. ZPP-a obzirom da je ukupan uspjeh tužitelja u provedenom postupku iskaziv sa cca 70%, a uspjeh tužene sa 30%, imajući u vidu da je tužiteljev uspjeh u odnosu na zatraženu predaju u posjed 100%, u odnosu na protutužbu tužene -100%, a u odnosu na zahtjev radi naknade za korištenje cca 9%.

              Stoga je tuženoj također valjalo odmjeriti trošak zastupanja po odvjetnici sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) koji obuhvaća nagradu za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/3 Tarife u iznosu od 3.125,00 kn, zastupanje na osam ročišta za glavnu raspravu (21.1.2015., 18.12.2015., 1.4.2016., 15.9.2016., 25.1.2017., 6.4.2017., 24.5.2017. i 22.9.2017.) po Tbr. 9/1 Tarife u iznosima od po 3.125,00 kn te zastupanje na provedenom očevidu održanom 22.9.2017. po Tbr. 9/7 Tarife u iznosu od 3.125,00 kn – sve sa uključenom naknadom po Tbr. 42 Tarife.

              Prihvativši tužitelju po prvostupanjskom sudu priznati trošak zastupanja u iznosu od 33.935,04 kn valjalo mu je srazmjerno uspjehu u sporu, iskazivom sa 70% dosuditi iznos od 23.754,52 kn, a tuženoj od priznatog troška u visini od 31.250,00 kn, srazmjerno uspjehu u sporu iskazivom sa 30% dosuditi iznos od 9.375,00 kn.

              Prijebojem parničnim strankama dosuđenih troškova zastupanja preostaje u korist tužitelja iznos od 14.379,52 kn pa je djelomičnim odbijanjem žalbe tužene pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a valjalo  potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III izreke u odnosu na tužitelju dosuđeni trošak u iznosu od 14.379,52 kn, a usvajanjem žalbe tužene, pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP-a odluku o troškovima postupka u toč.III izreke preinačiti i odbiti tužitelja sa dijelom zahtjeva u visini od 19.555,52 kn.

 

U Varaždinu 27. svibnja 2020.