- 1 -              Revr 518/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 518/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. K. iz V., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. L. i H. L. H., odvjetnici u V., protiv tuženika E. d.o.o. za proizvodnju i trgovinu V., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici S. Z. i N. B., odvjetnici u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž - 820/2015-4 od 15. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pr - 71/15-41 od 29. travnja 2015., u sjednici održanoj 27. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž - 820/2015-4 od 15. ožujka 2017. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pr - 71/15-41 od 29. travnja 2015. i predmet u vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 154.500,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom. Odlukom o troškovima postupka tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku 32.900,25 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog pravnih pitanja koja su prema ocjeni revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se ista preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno ukine prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382, st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Tužitelj, u relevantnom, pozivom na zauzeta pravna shvaćanja revizijskog suda, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, postavlja pitanje odgovornosti i razloga za oslobođenje od odgovornosti poslodavca za štetu koju trpi njegov radnik posljedicom ozljede na radu koja se dogodila 10. srpnja 2009.

 

Sagledavajući postavljeno pitanje i razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prema činjeničnoj i pravnoj osnovi na kojoj su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev tužitelja, valja reći da su navedenim ispunjene pretpostavke dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

 

Isto tako revizija je osnovana.

 

Naime, iako je u provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužitelj kao radnik tuženika (poslovi pomoćnog radnika na pilani) 10. srpnja 2009. ozlijeđen na radu („cirkularom“ /kružnom pilom/ povrijedio desnu šaku na način da su mu odsječena tri prsta, a preostala dva su ostala ukočena i bez funkcije), nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete cijeneći (primjenom odredbi čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/) da su ispunjene pretpostavke oslobođenja tuženika kao vlasnika opasne stvari od objektivne odgovornosti, jer je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika. Pritom nižestupanjski sudovi posebno cijene činjenice: - da je tužitelj primljen i osposobljen za rad na radno mjesto pomoćnog radnika u pilani, - koje radno mjesto ne uključuje rad na stroju kojim je ozlijeđen, – da je tužitelj samoinicijativno pristupio radu na kružnoj pili režući elemente za palete po zamolbi radne kolegice, - koja je prethodno od poslovođe upućena da se za pomoć i izvršavanju radnih zadataka javi tužitelju, dok - pod tim nalogom, prema daljnjem utvrđenju nižestupanjskih sudova, poslovođa nije smatrao rad na kružnoj pili već pomoć (rad) na drugim poslovima izrade palete.

 

Međutim, kako tužitelj pravilno ističe u reviziji, riječ je o ozljedi na radu koja se dogodila 10. srpnja 2009., pa se odgovornost tuženika sagledava prema posebnom pravnom uređenju Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09 - dalje: ZZR). Prema odredbi čl. 15. ZZR-a, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu (stavak 1.), a iznimno poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati (stavak 2.). Prema shvaćanju ovog suda (Revr – 794/16 – 2 od 30. svibnja 2017.), navedenim zakonskim odredbama, koje su u odnosu na opće obveznopravne propise specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067. ZOO-a. Međutim, do odgovarajuće primjene općih propisa obveznog prava o odgovornosti za štetu dolazi samo u dijelu kojim to nije drukčije regulirano posebnim pravnim uređenjem ZZR-a. Kako je to prethodno navedeno, odredbom čl. 15. st. 2. ZZR-a posebno je uređeno da se poslodavac iznimno može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

 

Tako, s obzirom na pitanje koje u ovoj izvanrednoj reviziji postavlja tužitelj, treba reći da se odgovornost kao i razlozi za oslobođenje tuženika kao poslodavca od odgovornosti za štetu koju njegov radnik trpi posljedicom ozljede na radu koja se dogodila 10. srpnja 2009. sagledava u smislu ovog posebnog pravnog uređenja (dakle, u smislu odredbe čl. 15. st. 1. i 2. ZZR-a), uz odgovarajuću primjenu općih propisa obveznog prava o odgovornosti za štetu u dijelu kojim to nije drukčije regulirano posebnim pravnim uređenjem ZZR-a. Upravo u smislu navedenog pravnog uređenja treba cijeniti okolnosti na koje se stranke pozivaju u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu, a tiču se okolnosti u kojima je tužitelj ozlijeđen na radu, a koje okolnosti su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili cijeniti.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava navedene odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari ostale su nepotpuno utvrđene pa ne postoje uvjeti za preinačenje nižestupanjskih presuda (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Zbog navedenog je reviziju tužitelja trebalo prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu će se odlučiti i o troškovima parničnog postupka. U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sva sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu. Pritom, tek ukoliko se utvrdi odgovornost tuženika za štetu koju trpi tužitelj iz štetnog događaja od10. srpnja 2009., treba raspraviti i pitanje je li obveznopravni odnos odgovornosti za štetu nastao (konkretno, je li došlo do nastupa štete kao jedne od općih pretpostavki odgovornosti za štetu koje kumulativno trebaju biti ispunjene za nastanak obveznopravnog odnosa po ovom osnovu) između tužitelja kao oštećenog i tuženika kao odgovorne osobe do trenutka kada je tužitelj potpisao sporazume na koje se u postupku poziva tuženik.

 

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude, o troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 27. svibnja 2020.