- 1 -              Rev 2135/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2135/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. T. Nj. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika D. Nj. iz O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ob-10/2015-2 od 28. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P2-533/13-41 od 30. prosinca 2014., u sjednici održanoj 27. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ob-10/2015-2 od 28. svibnja 2015. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P2-533/13-41 od 30. prosinca 2014. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se tužiteljica I. T. Nj. sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

Utvrđuje se da su tužiteljica i tuženik suvlasnici u pola dijela stana na nekretnini upisanoj u zk.ul. 4, poduložak 16733, k.o. O., sagrađeno na kč.br. 9926/42 u naravi stan broj ... u O., ukupne površine 48,59m2, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u pola idealnog dijela na predmetnoj nekretnini u korist tužiteljice ili će to u suprotnom zamijeniti presuda u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tužiteljici I. T. Nj. platiti tuženiku D. Nj. parnični trošak u iznosu od 45.000,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i presuda suda drugog i prvog stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinače u skladu sa navodima iz revizije, uz obvezu naknade troškova parničnog postupka i troška revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Prema odredbi članka 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno reviziji nije počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja pa se može ispitati.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je osnovom bračne stečevine suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine označene kao kč.br. 9926/42, zk.ul.br. 4, poduložak 16733 k.o. O., u naravi stan broj ... u O., površine 48,59 m2.

 

Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 28. travnja 2001., da je bračna zajednica prestala 29. svibnja 2012. kada je brak razveden,

 

- da je ugovorom o kupoprodaji stana od 13. veljače 2003. tuženik kao prodavatelj prodao svoj stan u O., Lj. V. M. kao kupcu za iznos od 21.000,00 eura,

 

- da je tuženik kao kupac s Z. M. kao prodavateljem sklopio ugovor o kupoprodaji stana od 2. travnja 2003. za stan u O., za iznos od 23.000,00 eura, da je u članku 3. ugovora dogovorena dinamika isplate kupoprodajne cijene,

 

- da im je majka tužiteljice dana 2. travnja 2003. darovala iznos od 2.000,00 eura na ime akontacije za predmetni stan,

 

- da je kupoprodajna cijena za stan u O., isplaćena u cijelosti,

 

- da je predmetna nekretnina upisana u cijelosti kao vlasništvo tuženika u zemljišnim knjigama,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka D. C. d.o.o. proizlazi da je tuženik sa svog računa kod banke - B. P. na dan isplate dijela kupoprodajne cijene (6. svibnja 2003.) podigao iznos od 12.450,00 eura.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužiteljica djelomično sudjelovala u isplati kupoprodajne cijene za stan u O., međutim da je isti stečen većim dijelom od prodaje bivšeg stana tuženika, što predstavlja tuženikovu vlastitu imovinu u smislu odredbe članka 253. Obiteljskog zakona („Narodne novineˮ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11).

 

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova se za sada ne može prihvatiti.

 

Naime, prema odredbi članka 253. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novineˮ broj 162/98 - dalje: ObZ - koji je bio u primjeni od 1. srpnja 1999. do 22. srpnja 2003.), a čije odredbe valja primijeniti s obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine prema ugovoru o kupoprodaji od 2. travnja 2003., bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Ta odredba odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (članak 252. ObZ). Prema odredbi članka 257. ObZ imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita je imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 252. ObZ (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

 

Dakle, neoboriva presumpcija iz članka 253. stavak 1. ObZ o jednakim suvlasničkim udjelima odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice – bračnu stečevinu, a ne i na imovinu koja je kupljena za vrijeme trajanja zajednice vlastitom imovinom bračnog druga, u kojem slučaju bi došlo do miješanja bračne stečevine i vlastite imovine bračnog druga (članak 257. ObZ).

 

Tijekom postupka tuženik je tvrdio da je predmetni stan njegova vlastita imovina za koji je u cijelosti on sam isplatio kupoprodajnu cijenu, na način da je prodao vlastiti stan u O. Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila da je i ona sudjelovala u kupnji predmetnog stana u O., na način da joj je pok. majka darovala iznos od 11.500,00 eura za kupnju predmetnog stana i da isti predstavlja bračnu stečevinu.

 

Sudovi su na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključili da je tuženik na dan isplate kupoprodajne cijene za predmetni stan (koja je nesporno isplaćena u cijelosti) podigao sa svog računa iznos od 12.450,00 eura, koji je utrošio za kupnju predmetnog stana, dok za preostali iznos (do 21.000,00 eura) za koji je kupljen predmetni stan nije dokazao da ga je „imao negdje u kući“.

 

Slijedom takvih utvrđenja potrebno je da sudovi ocijene na koji način je plaćena kupoprodajna cijena za predmetni stan, uzimajući u obzir da je predmetni stan kupljen za iznos od 23.000,00 eura, s time da je pok. majka tužiteljice nesporno tužiteljici i tuženiku poklonila iznos od 2.000,00 eura na ime akontacije za predmetni stan, a tužiteljica tvrdila da joj je pok. majka pored tog iznos darovala i iznos od 11.500,00 eura za kupnju predmetnog stana.

 

Stoga kako nedostaju činjenice za valjanu primjenu materijalnog prava nema uvjeta za preinaku. Valjalo je zato temeljem članka 395. stavak 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka II izreke).

 

Zagreb, 27. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.