- 1 -              Rev 3587/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3587/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća,  dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika W.-H. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-682/2018-2 od 10. srpnja 2018., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13/17-42 od 27. ožujka 2018., u sjednici održanoj 27. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je utvrđeno da nije dopušten otkaz Ugovora o radu te da radni odnos nije prestao (točka I izreke), a odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa (točka II izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju iznos parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn (točka III izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu iz stavka II izreke, a preinačena je u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke i suđeno je da se odbija tužitelj sa tužbenim zahtjevom kojim se traži utvrđenje da nije dopušten otkaz Ugovora o radu tužitelju Odlukom tuženika od 13. srpnja 2012. te da radni odnos tužitelju nije prestao. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud prihvati reviziju tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu iz toč I II izreke, te da preinači prvostupanjsku presudu u dijelu iz toč. I izreke.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika pri čemu presuda nema nedostataka i može se ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

Revizijski prigovori tužitelja da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenice na način predviđen čl. 8. ZPP tj. da izvedene dokaze nije ocijenio ni savjesno ni brižljivo, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

 

Predmet ovog postupka je utvrđenje otkaza nedopuštenim, zatim utvrđenje da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao, te vraćanje tužitelja na posao.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme 30. prosinca 2011. na radnom mjestu asistenta voditelja za ključne kupce,

 

- da je 3. srpnja 2012. tuženik donio Odluku kojom se ukida radno mjesto asistenta voditelja za ključne kupce zbog konstantnog smanjenja obima posla poslodavca te gubitka aktivnih kupaca, te da će se poslovi radnog mjesta asistenta voditelja za ključne kupce preraspodijeliti voditelju službe za ključne kupce,

 

- da je tuženik 13. srpnja 2012. tužitelju otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da je 4. srpnja 2012. tuženik sklopio ugovor o radu na radnom mjestu referenta prodajnog centra D. sa drugim radnikom I. B.

 

Obzirom na takva činjenična utvrđenja, prvostupanjski je sud zaključio da odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena te da radni odnos nije prestao, jer je tuženik propustio postupiti sukladno odredbi čl. 107. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR), odnosno da nije ponudio tužitelju slobodno radno mjesto koje je nesporno bilo upražnjeno budući da je na njemu zaposlio novog radnika. Sud prvog stupnja nije usvojio tužbeni zahtjev u pogledu vraćanja na isto radno mjesto budući da je u tijeku postupka utvrđeno da je radno mjesto tužitelja ukinuto odlukom tuženika od 3. srpnja 2012. slijedom čega sud nije mogao naložiti vraćanje na isto radno mjesto.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju donesena dana 13. srpnja 2012. i da je tuženik sklopio Ugovor o radu na radnom mjestu referenta prodajnog centra D. sa drugim radnikom, ali da je prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo nepravilan zaključak da je u vrijeme donošenja predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, tuženik imao mogućnost tužitelju ponuditi slobodno radno mjesto. Naime, tuženik nije imao tu mogućnost s obzirom da je 4. srpnja 2012. sklopio ugovor o radu s drugim radnikom kojim je to radno mjesto popunjeno.

 

Tužitelj u ovoj fazi postupka navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Revident prigovara da je tuženik sklopio ugovor o radu s I. B. 4. srpnja 2012. dakle neposredno prije nego je otkazao tužitelju ugovor o radu te da bi tužitelj prihvatio ponudu za rad u D. da mu je tuženik istu ponudio, a čime je tuženik propustio postupiti prema odredbi čl. 107. st. 2 ZR. Navodi da je tuženik postupio na taj način s namjerom da se tužitelju nakon toga otkaže ugovor o radu bez mogućnosti da ga zaposli na nekom drugom radnom mjestu. Također prigovara odluci suda kojom je odbio vratiti tužitelja na posao.

 

Ovaj sud je mišljenja da su revizijski prigovori neosnovani. Ocjenjuje da je drugostupanjski sud  pravilno zaključio da iz svega proizlazi da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 107. st. 2. ZR jer je tužitelju zbog smanjenja obima posla i reorganizacije unutarnje službe otkazao ugovor o radu (poslovno uvjetovani otkaz) a nije  imao mogućnost zaposliti ga na nekim drugim poslovima. Naime, navode tužitelja da bi prihvatio ponudu radnog mjesta u D. na koje je zaposlen drugi radnik i da je time tuženik  pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu to mjesto nije ponudio, ovaj sud smatra neosnovanim jer je tužitelju otkazan ugovor o radu 13. srpnja 2012., a ugovor o radu s novim radnikom za radno mjesto u D. je sklopljen 4. srpnja 2012., dakle u vrijeme otkazivanja tužitelju spomenuto radno mjesto je već bilo popunjeno pa mu niti nije moglo biti ponuđeno. Slijedom navedenog ni prigovor tužitelja da je neosnovano odbijanje zahtjeva za vraćanjem na radno mjesto ovaj sud smatra neosnovanim.

 

Dio revizijskih navoda svodi se na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih razloga revizija se prema odredbi čl. 385. ZPP ne može s uspjehom podnijeti.

 

Budući da u ovom slučaju nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava temeljem čl. 393. ZPP, revizija tuženika je odbijena.

 

Zagreb, 27. svibnja 2020.