- 1 -              Revd 456/2020-2

Broj: Revd 456/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. S. iz R. S., B., OIB: … i 2. D. K. iz K. N., O.,  OIB: …, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J., sa sjedištem u R., protiv tuženika: 1. F. K. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u P. i 2. M. B. iz K., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva A. S. i L. J. iz R., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 840/2018-2 od 11. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno broj P - 1294/2016-48 od 5. ožujka 2018., u sjednici održanoj 27. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 840/2018-2 od 11. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno broj P - 1294/2016-48 od 5. ožujka 2018.

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postupovnopravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima o kojima pravna shvaćanja iznijeta u pobijanoj odluci ne odstupaju od prakse revizijskog suda, niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na pravna shvaćanja iznijeta u pobijanoj odluci nejedinstvena. Isto tako, treba reći da se postavljena pitanja u bitnom odnose na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova. U odnosu na postavljeno materijalnopravno pitanje koje se odnosi na ništetnost prividnog ugovora, treba reći da je pobijanom odlukom odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda na činjeničnom utvrđenju da su Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. svibnja 2014. i Ugovor o zasnivanju založnog prava i prava prvokupa od 14. svibnja 2014. sklopljeni suglasnošću volja ugovornih strana za sklapanje ugovora u navedenom sadržaju. Zbog navedenog se niti pitanje kako su ga u prijedlogu postavili tužitelji ne može cijeniti kao pitanje koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 27. svibnja 2020.