Broj: Rev 1564/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz V., koju zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u V., protiv prvotuženika Grada Vukovara i drugotuženika T. d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1031/10 od 6. ožujka 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-668/09-12 od 18. ožujka 2010., u sjednici održanoj 4. prosinca 2013.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbacuje se revizija drugotuženika u odnosu na slijedeća materijalnopravna i procesnopravna  pitanja:

 

1. "Je li jedinica lokalne uprave i samouprave ovlaštena sukladno čl. 382. i čl. 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za zgrade u kojima suvlasnici nisu osigurali upravljanje imenovati prinudnog upravitelja zgrade?

 

2. Pripada li upravitelju procesna legitimacija i može li upravitelj biti stranka u postupku - u ovom postupku ovdje tuženik?

 

3. Može li se tuženik kao osoba koja održava višestambenu zgradu smatrati stjecateljem bez osnove ako sredstva pričuve nisu ušla u njegovu imovinu niti se imovina povećala?" kao nedopuštena.

 

II. U ostalom dijelu prihvaća se revizija drugotuženika i u odnosu na tuženika T. d.o.o. ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1031/10 od 6. ožujka 2012. te presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-668/09-12 od 18. ožujka 2010. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika T. d.o.o. V. te odlučeno o troškovima postupka i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba drugotuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku T. d.o.o. V. isplatiti tužiteljici određene novčane iznose sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate kako je to precizno navedeno u izreci prvostupanjske presude kao i u odluci o troškovima u odnosu na drugotuženika te je prihvaćena žalba prvotuženika kao osnovana i preinačena prvostupanjska presuda u preostalom dijelu na način da je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Grad Vukovar odbijen u cijelosti te je ukinuta odluka o troškovima postupka u odnosu na I-tuženika.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio drugotuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih pred zakonom i to:

 

1. Je li jedinica lokalne uprave i samouprave ovlaštena sukladno članku 382. i 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za zgrade u kojima suvlasnici nisu osigurali upravljanje imenovati prinudnog upravitelja zgrade?

 

2. Pripada li upravitelju procesna legitimacija i može li upravitelj biti stranka u postupku - u ovom postupku ovdje tuženik?

 

3. Može li se tuženik u ovom postupku neosnovano obogatiti ako sredstva pričuve nisu ušla u njegovu imovinu niti se imovina povećala?

 

4. Može li se na strani tuženika kao pravnoj osobi koja održava višestambenu zgradu i za koje održavanje tužiteljica plaća naknadu kao osoba kojoj je stan dodijeljen u najam, raditi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe čl. 210.  Zakona o obveznim odnosima?".

 

Predložio je reviziju prihvatiti,  preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljicu obvezati na naknadu parničnog troška drugotuženiku ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet  vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija drugotuženika je djelomično nedopuštena, a djelomično osnovana.

 

Tužbenim zahtjevom tužiteljica od tuženih zahtijeva da joj solidarno isplate iznose koje je kao korisnica i nevlasnica uplaćivala u pričuvu, iako nije imala zakonsku obvezu.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tužiteljica korisnica stana u V., …, da je vlasnik stana Republika Hrvatska koja je raspolagala predmetnim stanom davanjem u najam tužiteljici, da je za razdoblje od lipnja 2004. do prosinca  2008. tužiteljica, iako nije vlasnica zgrade, uplaćivala mjesečne iznose od po 137,88 kuna na žiro račun drugotuženika kao upravitelja zgrade po osnovi naknade za održavanje stambenih zgrada (nazvan pričuva) sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika. Pritom su sudovi ocijenili da je plaćanjem pričuve nastao dužničko-vjerovnički odnos između drugotuženika i tužiteljice, da je plaćanjem utuženih sredstava dio imovine tužiteljice prešao u imovinu drugotuženika, čime su u odnosu na drugotuženika ostvarene pretpostavke iz čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96,  112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102.st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13), u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to izričito propisano odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

 

U slučaju da u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP. To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

 

U predmetnoj reviziji drugotuženik je naveo da reviziju podnosi zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

"1. Je li jedinica lokalne uprave i samouprave ovlaštena sukladno čl. 382. i čl. 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za zgrade u kojima suvlasnici nisu osigurali upravljanje imenovati prinudnog upravitelja zgrade?

 

2. Pripada li upravitelju procesna legitimacija i može li upravitelj biti stranka u postupku - u ovom postupku ovdje tuženik?

 

3. Može li se tuženik kao osoba koja održava višestambenu zgradu smatrati stjecateljem bez osnove ako sredstva pričuve nisu ušla u njegovu imovinu niti se imovina povećala?

 

4. Može li se na strani tuženika kao pravne osobe koja održava višestambenu zgradu i za koje održavanje tužiteljica plaća naknadu kao osoba kojoj je stan dodijeljen u najam, raditi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima?".

 

Ispitujući navode revidenta iznesene u reviziji ovaj sud je ocijenio da drugotuženik u predmetnoj reviziji uopće nije izložio razloge zbog kojih smatra da bi se prva tri postavljena pravna pitanja trebalo smatrati važnim u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Naprotiv, drugotuženik je reviziju u tom dijelu sastavio kao da podnosi redovnu reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, sud u revizijskom postupku u kojem odlučuje o izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP nije ovlašten ispitivati jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo ili nisu, u slučaju kad revident ne ispuni formalne pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopustivost izvanredne revizije, odnosno jasno ne formulira pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena i/ili ne izloži razloge  zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

S obzirom da u predmetnoj reviziji u odnosu na prvopostavljeno, drugopostavljeno i trećepostavljeno pravno pitanje nisu navedeni razlozi u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP revizija drugotuženika u tom dijelu nije dopuštena. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod I.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije drugotuženika u odnosu na četvrtopostavljeno pravno pitanje:  "Može li se na strani tuženika kao pravnoj osobi koja održava višestambenu zgradu i za koje održavanje tužitelj plaća naknadu kao osoba kojoj je stan dodijeljen u najam, raditi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima?"  ovaj sud je ocijenio da je revizija drugotuženika u tom dijelu dopuštena i osnovana.

 

U revizijskom stupnju postupka, kao i tijekom postupka vođenih pred nižestupanjskim sudovima nije sporno da je tužiteljica korisnica stana u V., …, da je vlasnik predmetnog stana Republika Hrvatska, da je tužiteljici predmetni stan dan na korištenje i da je tužiteljica, kao korisnica tog stana u utuženom razdoblju plaćala mjesečne iznose od 137,88 kuna po osnovi naknade za održavanje (kako to proizlazi iz preslika priloženih uplatnica). Također nije sporno da je drugotuženik sa prvotuženikom sklopio ugovor o upravljanju stambenim zgradama u Gradu Vukovaru kojim je obuhvaćena i zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan.

 

Prema pravnom shvaćanju ovog suda za sada se ne može prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica drugotuženiku sporne mjesečne iznose od 137,88 kuna plaćala po osnovi pričuve, čime je došlo do prelaska dijela imovine tužiteljice u imovinu drugotuženika, a taj prijelaz nema osnove u zakonu, odnosno do stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 210. ZOO.

 

Naime, iz preslika priloženih uplatnica proizlazi da je tužiteljica drugotuženiku u spornom razdoblju plaćala mjesečne iznose od 137,88 kuna po osnovi naknade za održavanje, a ne pričuvu u smislu odredbe čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06 i 148/08 – dalje: ZVDSP), kako to pogrešno ocjenjuju nižestupanjski sudovi prihvaćajući navode tužiteljice da je kao korisnica stana plaćala pričuvu iako to nije bila njezina zakonska obveza.

 

Dakle, iz preslika uplatnica koje je tužiteljica dostavila uz tužbu proizlazi da je tužiteljica, kao korisnica stana drugotuženiku plaćala mjesečnu naknadu za održavanje, a ne pričuvu u smislu čl. 90. ZVDSP.

 

Osim toga, iz spisa proizlazi da je drugotuženiku na temelju Ugovora o upravljanju stambenim zgradama u Gradu Vukovaru sklopljenim sa Gradom Vukovarom (dalje: Ugovor) bila predano upravljanje (popisom) određenim obnovljenim zgradama i na temelju tog Ugovora drugotuženik je bio dužan brinuti sa za redovito i pravovremeno održavanje zajedničkih dijelova i uređaja tih zgrada sukladno Ugovoru.

 

Slijedom navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je tužiteljica, kao korisnica stana, drugotuženiku plaćala pričuvu u smislu odredbe čl. 90. ZVDSP.

 

Naime, odredbom čl. 90. st. 1. ZVDSP propisano je da je zajednička pričuvu iz čl. 85. st. 2. ZVDSP namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

 

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova da je tužiteljica plaćala pričuvu u smislu citiranog čl. 90. st. 1. ZVDSP, a ne naknadu za održavanje, kako to proizlazi iz preslika uplatnica koje je sama tužiteljica dostavila u spis, ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

Naime, sudovi tijekom postupka nisu utvrdili po kojem pravnom osnovu je tužiteljica postala korisnicom predmetnog stana u vlasništvu Republike Hrvatske. Nadalje, sudovi nisu ispitivali niti utvrdili je li se tužiteljica, kao korisnica stana, eventualno obvezala plaćati kakvu naknadu za stan koji joj je dat na korištenje.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud ocijenio da nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili odlučne činjenice za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, reviziju drugotuženika je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo prihvatiti i ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika T. d.o.o. V. te odlučeno o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prvenstveno utvrditi kako je i kada tužiteljica postala korisnicom predmetnog stana u vlasništvu Republike Hrvatske, postoji li obveza tužiteljice, kao korisnice stana u vlasništvu Republike Hrvatske, na snošenje troškova u vezi s korištenjem stana ili ne te, ukoliko postoji, kome je tužiteljica dužna plaćati te troškove i potom donijeti novu i zakonitu odluku.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U Zagrebu, 4. prosinca 2013.