- 1 -              U-zpz 2/2015-6

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 2/2015-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća te Željka Pajalića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja I. d.o.o. V., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P. i Š. d.o.o. u V., protiv rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-05/11-01/357, Urbroj: 513-04/11-02 od 9. svibnja 2011., radi naplate uvoznog duga, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-139/2014 od 8. siječnja 2015., podnesenog protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-7281/2011-4 od 17. srpnja 2014., u sjednici održanoj 27. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude se odbacuje.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-7281/2011-4 od 17. srpnja 2014. odbijena je tužba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak poslovni broj Klasa: UP/II-415-05/11-01/357, Urbroj: 513-04/11-02 od 9. svibnja 2011. kojim je odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnice Varaždin, Klasa: UP/I-415-02/11-01/16, Urbroj: 513-02-4690/1-11-2 od 2. veljače 2011., a kojim rješenjem je utvrđeno da se roba od 18.400 komada DVD, medija s pripadajućom knjižicom – vodičem pričvršćenom na kutiju DVD vrijednosti 15.917,20 USD puštena u slobodan promet primatelju I. d.o.o. V. po J. 46027/640/2913 od 9. veljače 2010. ispravno razvrstava u tarifnu oznaku 85234051 C. kao optički medij za reprodukciju programa, podataka, zvuka i slike snimljenih u binarnom obliku što ih stroj može čitati, a kojima se može upravljati ili omogućuje interaktivni rad korisniku uz pomoć stroja za automatsku obradu podataka, ostali: DVD diskovi. Istim rješenjem utvrđen je i preostali carinski dug po navedenoj deklaraciji na ime razlike u obračunu u ukupnom iznosu od 16.508,30 kn.

 

Protiv navedene presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je 8. siječnja 2015. podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pozivom na odredbu članka 78. Zakona o upravnim sporovima, smatrajući da je osporenom presudom došlo do povrede načela pravne sigurnosti kao jednog od vidova vladavine prava, obrazlažući to činjenicom da je u šest upravnih sporova, činjenično i pravno istovjetnih ovom, Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvojio tužbu tužitelja i poništio rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, dok je pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju tužba odbijena. Takvo postupanje suda stvara pravnu nesigurnost, zbog čega postoji potreba intervencije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predloženo je prihvatiti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te ukinuti pobijanu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i predmet vratiti tom sudu na ponovno rješavanje.

 

Pobijana presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-7281/2011-4 od 17. srpnja 2014. donesena je na temelju odredbi Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZUS/91) koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe članka 90. Zakona o upravnim sporovima Narodne novine", broj 20/10 – dalje: ZUS/10), a koji zakon je stupio na snagu 1. prosinca 2012.

 

Tom odredbom propisano je da sudski predmeti koji su zaprimljeni u Upravnom sudu Republike Hrvatske, a neće biti dovršeni do 31. prosinca 2011. će se dovršiti po odredbama ZUS/91.

 

U konkretnom slučaju tužba kojom je pokrenut ovaj upravni spor podnesena je 29. lipnja 2011., dakle prije stupanja na snagu ZUS/10, pa kako taj predmet nije dovršen do 31. prosinca 2011., isti se treba dovršiti prema odredbama ZUS/91.

 

Polazeći od prethodno navedenog, proizlazi da je protiv pobijane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske moglo podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti (članak 21. ZUS/91) u roku od tri mjeseca od dana dostave presude strankama (članak 47. ZUS/91), a ne zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke, koji se prema odredbi članka 78. ZUS/10 može podnijeti u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne odluke, a koji izvanredni pravni lijek ZUS/91 ne poznaje.

 

Sve i da se ovako izjavljeni zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pobijane presude sadržajno može izjednačiti sa zahtjevom za zaštitu zakonitosti, isti je podnesen izvan tromjesečnog roka propisanog za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, pa je riječ o nepravovremeno podnesenom zahtjevu za zaštitu zakonitosti (tako i ovaj sud u odluci broj U-zpz-1/15-4 od 12. prosinca 2017.).

 

Slijedom navedenoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 48. stavak 1. ZUS/91, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 27. svibnja 2020.