Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                                                        Gž-108/2020-2

                                              

 

 

              U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                     R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja: Grad O., OIB:…, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD „K.“ iz R., protiv tuženika: B. M., OIB:…, koga zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u R., radi smetanja posjeda, rješavajući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Psp-47/2019 od 24. prosinca 2019. godine, dana 27. svibnja 2020. godine

 

                            r i j e š i o   j e

 

 

I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Psp-47/2019 od 24. prosinca 2019. godine na način da se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana nadoknadi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.650,00 kuna, pod prijetnjom ovrhe.

 

             

                Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženik dana 3. srpnja 2019. godine smetao tužitelja u posljednjem posrednom suposjedu dijela terase koja se nalazi u okviru okućnice zgrade u O., označene kao grč… zk. ul. … k.o. …, u naravi zgrada, skladište i dvorište površine 877 m2, na način da je parkiranim osobnim vozilom marke „R.“ reg. oznake … spriječio prilaz nekretnini u vlasništvu tužitelja oznake grč. …, kuća stanovanja površine 107 m2, upisane u zk. ul. … k.o. …., pa mu je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni postavljenu prepreku, odnosno da tužitelju omogući nesmetani suposjed dijela terase predmetne nekretnine, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće (točka 1. izreke). Ujedno je obvezan tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kuna (točka 2. izreke).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

 

              -2-                  Gž-108/2020-2             

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Osnovano tuženik u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.               

Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu posrednog suposjeda dijela terase koja predstavlja okućnicu zgrade na nekretnini oznake grč. … zk. ul. … k.o. …, utemeljen na tvrdnjama tužitelja da je tuženik, time što je dana 3. srpnja 2019. godine parkirao osobno vozilo na dijelu navedene terase, spriječio prilaz njegovoj nekretnini oznake grč. … k.o. …, koju je kao poslovni prostor dao u zakup T. M., koji u njemu obavlja ugostiteljsku djelatnost. Nadalje, kako  njegova  nekretnina nema izravan pristup javnom putu, već da joj se pristupa preko sjeveroistočnog dijela terase na grč. … k.o. …, čiji je suvlasnik i tuženik, da sporni dio terase koristi i zakupnik T. M. kao neposredni posjednik, na kojem dijelu terase je postavio nekoliko stolova sa stolicama za goste restorana.

Prema razlozima pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer je utvrdio da je tužitelj kao vlasnik zgrade oznake grč. … k.o. …, ugovorom o zakupu sklopljenim sa zakupcima T. i R. M. dana 22. ožujka 2010. godine dao u zakup poslovni prostor u toj zgradi na adresi u O., površine 47,89 m2, da predmet ugovora o zakupu nije terasa ni (sporni) dio terase, da je sporni – sjeveroistočni dio terase sastavni dio okućnice zgrade oznake grč. … k.o. … u suposjedu vlasnika susjedne zgrade u O., da je u ovršnom predmetu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama broj Ovr-5585/17, temeljem pravomoćne sudske odluke tužiteljevom zakupcu T. M. kao ovršeniku naloženo ukloniti stolove i stolice s spornog dijela terase i predati ovrhovoditeljima (suvlasnicima zgrade oznake grč. … k.o. …, među kojim je i tuženik) terasu slobodnu od njegovih stvari u suposjed, što je ovaj i učinio, međutim, da zakupniku tužitelja nije zabranjeno prolaziti do poslovnog prostora po terasi, stoga da je i tužitelj kao posredni posjednik ovlašten osnovano zahtijevati posjedovnu zaštitu na dijelu terase po kojem je nesmetano, kako on tako i njegov zakupac, do čina smetanja – prolazio, a tuženik da je postavljanjem vozila na terasu ispred ulaza u poslovni prostor tužitelja, ovome „bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja posrednog suposjeda terase u djelu po kojem je tužitelj prolazio do poslovnog prostora, a postavljanjem vozila onemogućio je i prilaz ugostiteljskom objektu zakupcu tužitelja kao neposrednom posjedniku“.

Međutim, u pravu je žalitelj kada ističe da je izloženi činjenični zaključak prvostupanjskog suda – da je tužitelj, prije parkiranja vozila tuženika na dijelu terase položene na grč…. k.o. …, bio u posljednjem mirnom posrednom suposjedu spornog dijela terase - pogrešan.

Naime, prije svega valja navesti da zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u ovom sporu nije usmjeren na zaštitu njegovog posrednog posjeda poslovnog prostora u zgradi oznake grč. … k.o. …, nego se tužbom zahtjeva zaštita posrednog suposjeda dijela terase na susjednoj nekretnini oznake grč…. k.o. … (koja je u suposjedu suvlasnika te zgrade, pa i tuženika).

Prema članku 10. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.; dalje: ZV) posredan posjed ima osoba koja faktičnu vlast na stvari izvršava preko druge osobe, kojoj je po osnovi plodouživanja, zakupa, čuvanja, posudbe ili drugog pravnog posla dala stvar u neposredan posjed.

U konkretnom slučaju tužitelj je kao zakupodavac posredni posjednik poslovnog prostora u zgradi oznake grč. … k.o. …, koji prostor je ugovorom o zakupu dao zakupcima T. i R. M. u neposredni posjed. Međutim, kako odnos posrednog i neposrednog posjeda mora biti određen nekim pravnim poslom među njima, a budući da predmet tog pravnog posla - ugovora o zakupu nije sporni dio terase na drugoj nekretnini - grč…. k.o. …, koja je u suposjedu suvlasnika te zgrade,   tužitelj, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, nije u posrednom suposjedu sporne nekretnine.

 

 

 

              -3-                     Gž-108/2020-2

 

Dakle, kako zakupnici poslovnog prostora tužitelja na korištenje dijela terase u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti nisu ovlašteni ugovorom o zakupu, tužitelj u ovom sporu neutemeljeno zahtijeva zaštitu posrednog suposjeda dijela terase na grč…. k.o. …, jer ni onemogućavanjem prolaza do poslovnog prostora na grč. … k.o. … preko spornog dijela terase radnjom tuženika (parkiranjem vozila) nije počinjeno smetanje posrednog suposjeda tužitelja na dijelu grč…. k.o. …, a je li tužitelj radnjom tuženika zasmetan u posrednom posjedu poslovnog prostora u zgradi oznake grč. … k.o. … – nije predmet ovog postupka.

Stoga se pravilnom primjenom materijalnog prava - članaka 10. stavka 3., 23. i 24. ZV – tužbeni zahtjev ukazuje neosnovan.

Zbog svega navedenog je osnovanu žalbu tuženika valjalo uvažiti, preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti tužbeni zahtjev, te temeljem članka 380. točka 3. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

Kako je pobijana odluka povodom podnesene žalbe preinačena, trebalo je suglasno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

Tuženiku, koji je u cijelosti uspio u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP) i koji je postavio zahtjev za naknadu parničnog troška, valjalo je obistiniti opravdane troškove (članka 155. ZPP), i to odvjetnički trošak za zastupanje u prvostupanjskom postupku prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i dr.; dalje: OT) s PDV-om u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna, za sastav žalbe prema Tbr. 10. toč. 2. OT s PDV-om u iznosu od 750,00 kuna, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kuna, odnosno sveukupno iznos od 3.650,00 kuna.

Slijedom toga, o troškovima cijelog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke.

             

                            U Šibeniku, 27. svibnja 2020. godine

 

 

                                                                                                  S U D A C

 

                                                                                      Goran Stošić