U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara
predsjednice vijeća, te Milene Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid
Bučković, članice vijeća, u jednostavnom postupku nad imovinom potrošača J. K. iz Z., OIB: ….odlučujući o žalbama vjerovnika T. d.o.o.Z., zastupanog po punomoćniku H. S., odvjetniku iz Z. i C. o. d.d. Z., podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj 13.Sp-1884/2019-8 od 21. studenoga 2019., u sjednici vijeća
održanoj 27. svibnja 2020.,

r i j e š i o j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe vjerovnika T. d.o.o. Z. i C. o. d.d. Z. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj 13.Sp-1884/2019-8 od 21. studenoga 2019.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je otvoren i zaključen jednostavni postupak stečaja nad
imovinom potrošača J. K. iz Z. (dalje potrošač) te je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike T. d.o.o. Z. i C. o. d.d. Z., Republika Hrvatska i G. G. E..

Protiv rješenja su žalbu podnijeli vjerovnici T. d.o.o. Z. i C. o. d.d. Z. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji propis se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17) te članka 23. i čl. 79. o. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/15 i 67/18 – dalje ZSP).

Vjerovnik T. d.o.o. iz Z. u žalbi ističe da nije vidljivo na koji način je sud utvrdio da potrošač nema imovinu koja bi ulazila u stečajnu masu, je li angažirao sudskog procjenitelja, ovršitelja ili vještaka, što da je bio dužan učiniti kako bi utvrdio vrijednost pokretnina i prava potrošača. Ukazuje na odredbu čl. 2. ZSP-a prema kojoj je cilj zakona osloboditi poštenog potrošača od obveza koje preostaju nakon unovčenja njegove imovine, a ne ga u potpunosti osloboditi svih obveza prema vjerovnicima. Tvrdi da je oštećen i

2

Poslovni broj Gž-2917/2019-3

onemogućen u naplati svoje tražbine, da nije sudjelovao u postupku te da se u ovom slučaju
ne radi o poštenom potrošaču, budući da je potrošač kupio skupi mobilni uređaj po
povlaštenoj cijeni znajući da neće moći podmiriti svoje obveze. Smatra da je počinjena
povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog, odnosno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

Vjerovnik C. o. d.d. Z. u žalbi osporava poštenje potrošača te navodi da je sud propustio utvrditi bitne činjenice sukladno čl. 79.f. ZSP-a prije donošenja zaključka o ispunjenju pretpostavki za oslobođenje potrošača od obveze. Pored toga tvrdi da nije ispunjen ni uvjet iz čl.79.a. st. 2. ZSP-a, jer da razdoblje u kojem je potrošač imao neizvršene osnove nije trajalo duže od tri godine.

Predlaže rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

Žalbe vjerovnika nisu osnovane.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz
čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda
na koju ukazuju vjerovnici u žalbi, jer su razlozi rješenja potpuni i jasni, u njima nema
proturječja te je rješenje moguće ispitati.

Sud prvog stupnja utvrđuje da potrošač ima evidentirane dvije osnove za plaćanje te tri
osnove koje je Financijska agencija (dalje: Fina) prestala izvršavati po čl. 12. Zakona o
provedbi ovrhe ne novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18) koje ukupno ne
prelaze iznos od 20.000,00 kn po osnovi glavnice. Potom utvrđuje da je potrošač dostavio
popis imovine te se očitovao da je suglasan sa provođenjem ovog postupka. Provjerom
podataka iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje te podataka o imovini potrošača je
utvrđeno da ne postoji imovina potrošača iz koje bi se mogli namirivati vjerovnici budući da
je potrošačev račun blokiran neprekidno 1720 dana te da potrošač u razdoblju od 2017.-2019.
nije ostvario nikakav prihod. Stoga ocjenjuje da su ispunjene zakonske pretpostavke
propisane odredbom čl. 79. g. st. 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje
jednostavnog postupka stečaja pa donosi takvu odluku, te istovremeno oslobađa potrošača od
preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a. ZSP-a,
primjenom odredbe čl. 79. g. st. 4. ZSP-a.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je otvorio
i zaključio jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača J. K., te kada je
oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na narečene vjerovnike.

Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je vrijednost imovine potrošača koja
bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 10.000,00 kn, što je pretpostavka za
otvaranje i zaključenje postupka u skladu s odredbom čl. 79.g. st. 1. ZSP-a. Prethodno je sud
prvog stupnja utvrdio da potrošač nije vlasnik nekretnine, da nije vlasnik vozila, te da ne
ostvaruje prihode iz rada.

Vanjska provjera je provedena u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. i čl. 79.f st. 2. ZSP-a
pa vjerovnici bez osnove prigovaraju da u nazočnom slučaju sud nije utvrdio vrijednost
ovršive imovine potrošača. Podaci o imovini su pribavljeni putem Financijske agencije, koja

3

Poslovni broj Gž-2917/2019-3

je prethodno zatražila od nadležnih tijela izvješće o tome vodi li se potrošač u evidencijama
tih tijela kao vlasnik vozila, plovila, vrijednosnih papira te je li u razdoblju od 2016. do 2019.
ostvarivao prihod i ako jest, po kojoj osnovi. Dakle, iz priloženih isprava proizlazi da je u
Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija na dan otvaranja
jednostavnog postupka stečaja potrošača bilo više evidentiranih osnova za plaćanje radi
prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu do 20.000,00 kn s osnova glavnice, da je razdoblje u
kojem je potrošač imao evidentirane neizvršene osnove neprekinuto trajalo duže od tri godine,
te da nisu utvrđene činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o nepoštenom
potrošaču. Još valja dodati da se presumpcija iz čl. 79.c st. 3. ZSP-a odnosi isključivo na
slučaj kada se potrošač očituje da je suglasan da se provede postupak, ali ne popiše svoju
imovinu, što u ovom predmetu nije ostvareno.

U odnosu na žalbeni navod vjerovnika C. o. d.d. Z., o nepostojanju uvjeta iz čl. 79.a. st.2. ZSP-a, valja navesti da je u nazočnom slučaju ostvaren uvjet iz čl. 79.a.st. 3. alineja druga ZSP-a za provođenje ovog postupka pa je neodlučno što su aktivne osnove evidentirane u Očevidniku kraće od tri godine.

Zbog izloženog je valjalo žalbe vjerovnika odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 27. svibnja 2020.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara