1              Poslovni broj Gž-2030/2019-7

 

 

 

 

 

 

 

             

Poslovni broj  Gž-2030/2019-7

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja, J. L. vlasnika trgovačkog obrta P. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. G., odvjetniku iz O., protiv 1. tuženika-protivnika osiguranja (u daljnjem tekstu prvoprotivnika osiguranja) trgovačkog društva G. d.o.o. I., OIB:…, zastupanog po punomoćniku H. L. H. odvjetnici iz V., i 2. tuženika-protivnika osiguranja (u daljnjem tekstu drugoprotivnika osiguranja) V. S. iz I., OIB:…, radi predaje pokretnina, odlučujući o žalbi tužitelja-predlagatelja osiguranja (u daljnjem tekstu predlagatelja osiguranja) protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 5 P-805/19-5 od 17. srpnja 2019., 03. lipnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e

 

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o osiguranju Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 5 P-805/19-5 od 17. srpnja 2019. u odnosu na prvoprotivnika osiguranja trgovačko društvo G. d.o.o.

 

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe predlagatelja osiguranja ukida se citirano rješenje u odnosu na drugoprotivnika osiguranja V. S. te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

 

 

Obrazloženje

 

Citiranim rješenjem odbijen je prijedlog za određivanjem privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja tanjurače marke SouchuPinet 44D, njezinim oduzimanjem i povjeravanjem na čuvanje predlagatelju osiguranja.

 

Protiv tog rješenja žali se predlagatelj osiguranja zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje u smislu odredbe članka 381. ZPP-a te članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 – dalje: OZ).

 

              U podnesenoj žalbi tvrdi da je pogrešno utvrdio sud prvog stupnja da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenjem pobijanog rješenja. Tvrdi da nije bilo sporno postojanje njegove tražbine jer su protivnici osiguranja priznali da se stroj tanjurača nalazi kod drugoprotivnika osiguranja i utvrđeno je postojanje posebnih pretpostavki iz članka 346. stavak 1. točka 1. i 2. OZ-a jer tanjurača predstavlja osnovno sredstvo nužno za obavljanje njegove poljoprivredne djelatnosti. Vjerojatno je da bi protivnik osiguranja mogao promijeniti postojeće stanje stroja tanjuraće njezinim rastavljanjem i otuđenjem. Nastavno tvrdi i da zahtjev iz privremene mjere i tužbeni zahtjev nisu istovjetni jer da se jedan odnosi na predaju stvari u posjed, a drugi na čuvanje. Tvrdi i da privremena mjera ima ograničeno trajanje. Zaključno navodi i da je neosnovan prigovor retencije i da je taj prigovor pobijen prijedlogom za osnivanjem pologa u smislu odredbe članka 74. ZOO-a, da je šteta protivnika osiguranja neznatna jer njegova tražbina iznosi svega 2.342,00 kn dok je vrijednost stroja tanjurače prije popravka iznosila 60.362,25 kn.

 

Predlaže uvaženje žalbe.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

Kod donošenja pobijanog rješenja sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, koji propis se primjenjuje u smislu odredbe članka 381. ZPP-a te članka 21. stavak 1. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni one na koje se uopćeno poziva predlagatelj osiguranja u žalbi.

 

Iz utvrđenja suda prvog stupnja i stanja spisa proizlazi:

 

-da je predlagatelj osiguranja vlasnik trgovačkog obrta „P.“ i da se bavi poljoprivrednom djelatnošću te da je kupio tanjuraču marke Souchu Pinet 44D za iznos od 60.362,25 kn,

 

              -da je prema dogovoru predlagatelja osiguranja i drugoprotivnika osiguranja stroj tanjurača predan na popravak prvoprotivniku osiguranja (popravak je dogovarao drugoprotivnik osiguranja) tako da je s tog stroja skinuta samo baterija koju je trebalo popraviti dok je stroj prema dogovoru (zbog veličine) odvezen kod drugoprotivnika osiguranja koji je za taj popravak dao i neke svoje dijelove u vrijednosti od 2. 342,00 kn i koristeći se pravom retencije zadržao je stroj tanjuraču kod sebe do podmirenja svog potraživanja,

 

-da je tužitelj uputio dopis prvoprotivniku osiguranja za povratom stroja tanjurače dok je prvoprotivnik osiguranja izdao račun na iznos do 6.313,98 kn za popravak stroja tanjurače koji je prvoprotivnik osiguranja podmirio.

 

-da predlagatelja osiguranja nije dokazao da bi bez određivanja privremene mjere bilo spriječeno ili znatno otežano namirenje njegove tražbine, odnosno da bi se promijenilo postojeće stanje ili spriječilo nasilje odnosno da bi nastala nenadoknadiva šteta ni da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

 

-da bi se privremenom mjerom u cijelosti ispunila svrha tužbenog zahtjeva, i da bi na posredan način drugoprotivnik osiguranja bio onemogućen u ostvarivanju svog prava retencije, a što je isti jasno istaknuo.

 

-da predlagatelja osiguranja nije dokazao nastanak bilo kakve štete jer je sve poslove za obavljanje kojih mu je bila neophodna potrebna sporna tanjurača obavio na vrijeme i nesporno je da njegov obrt ima u vlasništvu mnogo poljoprivrednih strojeva.

 

Utvrdio je da nisu ispunjenje pretpostavke iz članka 346. i 344. stavak 2. OZ-a i odbio je prijedlog za određivanjem privremene mjere.

             

Protivno žalbenim navodima, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim ispunjenje zakonskih pretpostavki iz članka 346. OZ-a za izricanjem predložene privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine u odnosu na prvoprotivnika osiguranja, trgovačko društvo G. d.o.o.

 

Tom je zakonskom odredbom propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

 

Predlagatelj osiguranja nije dokazao u odnosu na prvoprotivnika osiguranja ispunjenje prve od dviju pretpostavki koje kumulativno moraju biti ispunjene, vjerojatnost tražbine jer iz utvrđenih činjenica kao i iz priznanja samog drugoprotivnika osiguranja proizlazi da se stroj tanjurača, čiju predaju u posjed predlagatelja osiguranja zahtjeva, ne nalazi kod prvoprotivnika osiguranja već je taj stroj u posjedu kod drugoprotivnika osiguranja pa je pravilno sud prvog stupnja odbio prijedlog za izricanjem privremene mjere u odnosu na prvoprotivnika osiguranja već iz tog razloga.

 

Međutim, za sad nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja o neosnovanosti prijedloga za određivanjem privremene mjere u odnosu na drugoprotivnika osiguranja.

 

Iz sadržaja predmeta proizlazilo bi da drugoprotivnik osiguranja drži u posjedu stroj tanjuraču, čiju predaju tužitelj zahtjeva, po osnovi prava zadržanja u smislu odredbe članka 72. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18.- dalje-ZOO), do podmirenja troškove koje je imao u vezi s popravkom tog stroja (tvrdi da je dao svoje dijelove ovdje prvoprotivniku osiguranja za popravak) u iznosu od 2. 342,00 kn.

Nastavno ovdje predlagatelj osiguranja je na ročištu održanom 15. srpnja 2019. predložio osnivanje sudskog pologa za uplatu tog iznosa, što bi značilo da je u bitnome predlagao određivanje jamčevine za štetu koja bi eventualno mogla nastati protivniku osiguranja određivanjem privremene mjere u smislu odredbe članak 349. stavak 1. OZ-a.

 

Tom je zakonskom odredbom propisano da sud može na prijedlog predlagatelja osiguranja odrediti privremenu mjeru i kad nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost ako prethodno, u roku koji mu je sud odredio, da osiguranje za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere. Ako predlagatelj osiguranja ne da osiguranje u određenom roku, sud će odbiti prijedlog za osiguranje.

 

Ukoliko predlagatelj osiguranja uplati osiguranje u potraživanom iznosu od 2. 342,00 kn sud ne mora utvrđivati vjerojatnost tražbine ni opasnost.

 

Kako sud prvog stupnja nije vodio računa o toj zakonskoj odredbi ni odredio predlagatelju osiguranja rok za uplatu jamčevine valjalo je ukinuti pobijano rješenje u dijelu u kojem je odbijen taj prijedlog u odnosu na drugoprotivnika osiguranja i vratiti predmet tom sudu na ponovno rješavanje kako bi u ponovnom postupku pozvao predlagatelja osiguranja na uplatu jamčevine i odredio mu rok za uplatu i sukladno tome donio novu zakonitu odluku o tom dijelu zahtjeva.

 

Očitujući se na navode iz pobijanog rješenja treba kazati i da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se određivanjem predmetne privremene mjere ostvaruje svrha tužbenog zahtjeva jer i da privremena mjera sadržajno odgovara odluci kojom se predlagatelju osiguranja pruža pravna zaštita u parničnom postupku ona je vremenski ograničenog trajanja i njome sud samo privremeno uređuje sporni odnos stranaka.

 

Iz navedenih razloga primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci.

 

U Rijeci 03. lipnja 2020.

 

 

Sutkinja

 

Brankica Malnar

 

 

Općinskom sudu u Vinkovcima

 

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.