- 1 -              Revd 618/2020-2

Broj: Revd 618/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. K. iz N., B., koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S. i 2. Č. G. iz N., S., protiv tuženika Z. S. iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice pod 1. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2686/18-2 od 10. rujna 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P - 5266/2015 od 2. ožujka 2018., u sjednici održanoj 27. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužiteljica pod 1. je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2686/18-2 od 10. rujna 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P - 5266/2015 od 2. ožujka 2018.

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postupovnopravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju o kojem pravno shvaćanje iznijeto u pobijanoj odluci ne odstupa od prakse revizijskog suda, niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na pravno shvaćanje iznijeto u pobijanoj odluci nejedinstvena. Naime, postavljeno pitanje u bitnom se odnosi na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova. U odnosu na postavljeno materijalnopravno pitanje koje se odnosi na oporučno nasljeđivanje kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva, treba reći da je pobijanom odlukom odbijena žalba tužiteljice pod 1. i potvrđena prvostupanjska presuda (uz razloge da „...žaliteljica – sestrična pok. S. G. nije zakonska nasljednica već oporučna nasljednica pa joj ne pripada nasljedno pravo po zakonu već po oporuci ...“) na činjeničnom utvrđenju da „...sporne nekretnine čest. zgr. 570 i čest. zem. 1061/9 upisane u zk. ul. 1932 k.o. S. nisu obuhvaćene oporukom ...“. Zbog navedenog se niti pitanje kako ga je u prijedlogu postavila tužiteljica pod 1. ne može cijeniti kao pitanje koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 27. svibnja 2020.