- 1 -              Revr 1511/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1511/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnica D. J., odvjetnica u S., a ona po privremenom preuzimatelju ureda T. K., odvjetniku u S., protiv tuženika E. N. T. S. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, rješavajući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1122/16-2 od 28. lipnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-63/15 od 27. travnja 2016., u sjednici održanoj 27. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju D. M., broj 40-14/2014 od 8. prosinca 2014.g.

 

2. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao pa je dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na rad na radno mjesto Tehničara za infrastrukturne usluge u Odsjeku za napajanje i strojarsku infrastrukturu, Odjelu za projektiranje i profesionalne usluge, Sektora za infrastrukturne telekom usluge.

 

3. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju sve troškove ovoga postupka kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku u roku od 8 dana na ime parničnog troška iznos od 3.452,50 kuna, dok se za više zatraženim iznosom od 520,00 kuna ovo traženje tuženika odbija kao neosnovano.“

 

Presudom suda drugog stupnja je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-63/15 od 27. travnja 2016. u točki I izreke u cijelosti te u točki II izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u visini od 3.453,50 kuna (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine presudu suda prvog i drugog stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi članka 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na čije počinjenje sadržajno ukazuje revident. Presuda suda drugog stupnja ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Nadalje, tužitelj dijelom navoda iznesenih u reviziji osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred sudom prvog stupnja i preocjenjuje dokaze izvedene tijekom postupka na svoj način. Međutim, ovaj sud takve, činjenične prigovore tužitelja nije mogao uzeti u razmatranje obzirom da prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti protiv presude suda drugog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 8. prosinca 2014., te tim osnovom i zahtjev tužitelja za povratak na rad.

 

Prema utvrđenju suda prvog stupnja, a koja utvrđenja je prihvatio i sud drugog stupnja, tužitelj je dana 21. listopada 2014. uništio službeno računalo, te vrijeđao i prijetio svojim nadređenima i to T. P. i D. Č.. Sudovi su zaključili da je tuženik imao opravdani razlog tužitelju 8. prosinca 2014. otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, temeljem odredbe članka 115. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR), a zbog povrede obveze iz radnog odnosa. Budući da je riječ o ponašanju koje je društveno neprihvatljivo i takvo sankcionirano u zakonodavstvu, da takvo ponašanje narušava radnu atmosferu i ne pridonosi međuljudskim odnosima u radnom kolektivu, i da takvo ponašanje predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika. Pored činjenice da je tužitelj bio dobar, odgovoran i pedantan radnik, to mu ne daje pravo na takvo ponašanje na radnom mjestu bez obzira koliko bio isprovociran i nezadovoljan sa svojim osnovnim sredstvom rada.

 

Pravno shvaćanje suda drugog stupnja je pravilno.

 

Odredbom članka 115. stavak 1. ZR propisano je da poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju (točka 3. toga članka) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR mora dokazati poslodavac.

 

U okolnostima konkretnog slučaja, i prema ocjeni ovog suda, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da ponašanje tužitelja kojim je oštetio imovinu tuženika te se na neprimjeren način obratio nadređenima, predstavljaju povrede obveza iz radnog odnosa.

 

Polazeći od toga da svaki otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika valja individualizirati i da odluka o dopuštenosti takvog otkaza ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, u ovome slučaju upravo konkretne (utvrđene) okolnosti opravdavaju shvaćanje suda drugog stupnja da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz prijepornog ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja - te da su ispunjene pretpostavke za otkaz toga ugovora uz primjenu navedene odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR.

 

Tuženik je kao poslodavac imao pravo očekivati i zahtijevati od tužitelja (kao uostalom i od svih svojih radnika) da savjesno ispunjava svoje radne obveze i da profesionalno postupa s povjerenom mu imovinom.

 

Sudovi su pravilno zaključili da se tužitelj nije ponašao u skladu s takvim standardom ponašanja - jer se ono što je učinio (prema prethodno izloženom) ne može okarakterizirati primjerenim, te profesionalnim i odgovornim postupanjem, pa je njegovom ponašanju pravilno dan značaj povrede koja po svojoj težini i karakteru opravdava (u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. ZR) pobijanu odluku tuženika o otkazu s njime sklopljenog ugovora o radu.

 

Pri tome valja istaknuti da nije u pravu revident kada ističe da tuženik prilikom savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelja nije sindikalnom povjereniku dostavio sve potrebne podatke (članak 150. stavak 1. ZR) jer pravilnom ocjenom provedenih dokaza (članak 8. ZPP) nižestupanjski sudovi pravilno zaključuju da su ti podaci dostavljeni, a činjenica što sindikalnom povjereniku nije dostavljena pisana obrana tužitelja, ne umanjuje pravilnost takvog zaključka, kada iz iskaza sindikalnog povjerenika proizlazi da je sa tužiteljem razgovarao telefonskim putem, da je kod istoga osjetio žaljenje zbog cijelog događaja, kao i da je razgovarao i sa osobama koje su imale saznanja o događaju zbog kojega je tužitelju ugovor otkazan.

 

Ukoliko je poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu upoznao sindikalnog povjerenika sa svojom namjerom da otkaže ugovor o radu tužitelja i predočio mu nacrt odluke o otkazu u kojem je bila navedena povreda radne obveze tužitelja zbog koje mu je dat otkaz, tada se ima smatrati da je poslodavac sindikalnom povjereniku predočio dovoljno podataka temeljem kojih se povjerenik mogao očitovati o namjeravanoj odluci o otkazu.

 

Stoga nije osnovan revizijski prigovor da tuženik nije proveo zakonito savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom vezano za namjeravani otkaz tužitelju.

 

Budući da je otkaz ugovora o radu tužitelju dopušten, pravilno je odbijen i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

 

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, te je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 27. svibnja 2020.

 

              Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.