- 1 -              Revr 1368/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1368/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice O. K. iz S., Z., II-tužitelja A. K. iz S., Z., III-tužitelja R. K. iz S., Z., IV-tužiteljice K. K. iz S., J., V-tužitelja M. K. iz S., J. i VI-tužiteljice M. G. iz S., S., svi zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku u P., protiv tuženika T.-B. P. d.o.o. P., kojeg zastupaju punomoćnici E. K. i A. K., odvjetnici u P., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-313/16-2 od 9. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-870/09-52 od 7. listopada 2011., u sjednici održanoj 26. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika u odnosu na I do V-tužitelja kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na VI-tužiteljicu kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo na ime naknade štete I-tužiteljici O. K. isplatiti iznos od 231.000,00 kuna sa zateznim kamatama od na iznos od 220.000,00 kuna od 27. veljače 2009. do isplate, a na iznos od 11.000,00 kuna od 7. listopada 2011. do isplate, II-tužitelju A. K. iznos od 220.800,00 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 220.000,00 kuna od 27. veljače 2009. do isplate, a na iznos od 800,00 kuna od 7. listopada 2011. do isplate, III-tužitelju R. K. iznos od 220.800,00 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 220.000,00 kuna od 27. veljače 2009. do isplate, a na iznos od 800,00 kuna od 7. listopada 2011. do isplate, IV- tužiteljici K. K. iznos od 221.000.00 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 220.000,00 kuna od 27. veljače 2009. do isplate, a na iznos od 1000,00 kuna od 7. listopada 2011. do isplate, V-tužitelju M. K. iznos od 220.800,00 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 220.000,00 kuna od 27. veljače 2009. do isplate, a na iznos od 800,00 kuna od 7. listopada 2011. do isplate, te VI-tužiteljici M. G. iznos od 76.000,00 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 75.000,00 kuna od 27. veljače 2009. do isplate, a na iznos od 1.000,00 kuna od 7. listopada 2011. do isplate (točka I. izreke), te parnični trošak u iznosu od 122.640,00 kuna (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

 

Ovdje treba napomenuti da je prvostupanjska presuda donesena u odnosu na I-tuženika P. i. d.o.o. i II-tuženika T.-B. P. d.o.o. Međutim, s obzirom da je I-tuženik brisan iz sudskog registra, pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 16. prosinca 2015. postupak je u odnosu njega obustavljen.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti nižestupanjske odluke na način da tužbeni zahtjev odbije, podredno predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

U odnosu na I do V-tužitelje revizija nije osnovana, dok je u odnosu na VI-tužiteljicu revizija nedopuštena.

 

Naime, prema odredbi članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i članka 373.b tog Zakona.

 

Predmetni spor nije parnični postupak koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u smislu odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

 

Nadalje, pobijana drugostupanjska presuda nije donesena primjenom odredaba čl. 373.a i članka 373.b ZPP-a pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

 

Zbog toga se o dopuštenosti predmetne revizije prosuđuje po vrijednosnom kriteriju iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a, kojim je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi  iznos 200.000,00 kuna.

 

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva u odnosu na VI-tužiteljicu iznosi 76.000,00 kuna, pa ista ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije, zbog čega je na temelju članka 392. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP-a,  revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda se može ispitati jer sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama koji su utemeljeni na izvedenim dokazima i utvrđenom činjeničnom stanju. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2 točka 11. ZPP-a.

 

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje jer su zaključci nižestupanjskih sudova i za ovaj revizijski sud logični i uvjerljivi budući su utemeljeni na zakonitoj ocjeni izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog smrti njihovog prednika, supruga, oca i brata koji je smrtno stradao u štetnom događaju 22. siječnja 2009.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je prednik tužitelja K. K. smrtno stradao ... na lokaciji tuženika T.-B. P. d.o.o., kao radnik P. i. d.o.o. iz N. P. u Srbiji,

 

- da je P. i. d.o.o. iz N. P. u Srbiji s tuženikom T.-B. P. d.o.o. imao sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji kao izvoditelj radova na izradi sekcije brodskog trupa,

 

- da je prilikom štetnog događaja prednik tužitelja obavljao radne zadatke - poslove zavarivanja elemenata i sekcije u uskom zatvorenom prostoru na platformi 1, ručnim elektrolučnim zavarivačem, kada je zbog vjerojatne eksplozije izgorio,

 

- da je prema zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru u boksu u kojem je prednik tužitelja stradao nađen plamenik sa zatvorenim dovodom plina i otvorenim dovodom kisika, da su u boksu bile pružene dvije cijevi ventilacije, a komunikacijska rasvjeta je bila u funkciji,

 

- da je oštećenik u trenutku nezgode bio sam u sekciji, te nije moguće utvrditi na koji način je došlo do nezgode, odnosno što je uzrokovalo eksploziju,

 

- da su poginuli K. K. i tužitelji zajedno živjeli u kući njegovih roditelja do 2006. godine kada se on sa suprugom i djecom odselio u Z., a da je tužiteljica M. G. (sestra poginulog) nakon razvoda braka doselila i također živjela s njima od 1997. ili 1998.

 

              Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica, nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ocijenili da je tuženik odgovoran za štetu jer se bavi opasnom djelatnošću u obavljanju koje je prednik tužitelja smrtno stradao, a tijekom postupka nije dokazao postojanje neke od okolnosti iz članka 1067. ZOO-a, koje bi ga oslobodile od odštetne odgovornosti.

Tuženik u reviziji u bitnome tvrdi da su nižestupanjski sudovi propustili utvrditi odlučnu okolnost za odluku o odštetnoj odgovornosti - rukujući kojim aparatom (za zavarivanje ili plinskom rezačicom) je smrtno stradao prednik tužitelja, odnosno tko je vlasnik tog aparata (tuženik ili tvrtka P. i. d.o.o.).

 

Odredbom članka 1063. ZOO-a propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

 

Prema odredbi članka 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

 

S obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da je prednik tužitelja (kao radnik kooperant) stradao na radu kod tuženika s kojim je njegov poslodavac imao ugovor o poslovnoj suradnji, obavljajući poslove zavarivanja elemenata i sekcije u uskom zatvorenom prostoru na platformi 1., odnosno na izradi sekcije brodskog trupa, koji i prema prosudbi revizijskog suda jest posao s povećanom opasnošću, pravilan je zaključak da tuženik odgovara po objektivnom kriteriju iz odredbe članka 1063. i 1064. ZOO. Tuženik je u konkretnom slučaju osoba koja se nedvojbeno bavi opasnom djelatnošću - izradom sekcije brodskog trupa (prilikom koje je došlo do eksplozije i smrtnog stradavanja radnika na zavarivanju u uskom zatvorenom prostoru).

 

Pritom je bez daljnjega pravilan i zaključak nižestupanjskih sudova da prema utvrđenim činjenicama nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1067. ZOO kojima bi se tuženik u cijelosti ili djelomično oslobodio objektivne odštetne odgovornosti.

 

Ostali revizijski prigovori u najvećem su dijelu činjenične naravi zbog kojih se revizija ne može podnijeti, stoga takvim revizijskim navodima tuženik niti ne može dovesti u pitanje materijalnopravnu pravilnost pobijane odluke.

 

Kako nisu osnovani revizijski razlozi bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a valjalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.