- 1 -              Rev 385/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 385/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. M. iz I. R., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grada Z., ...., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola poslovnog broja Gž-3700/14-3 od 14. travnja 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5259/11-18 od 13. ožujka 2013., u sjednici održanoj 26. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5259/11-18 od 13. ožujka 2013. određena je isplata iznosa naplaćenog po rješenju u ovrsi broja Ovrpl-5259/11 od 11. studenog 2011. i položenog na poseban račun kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te je naloženo računovodstvu suda isplatiti iznos 7.578,78 kuna s osnova kamata na neto plaću na tekući račun ovrhovoditelja (toč. I. izreke), dok je obustavljen postupak ovrhe za iznos 3.295,04 kuna i u tom su dijelu ukinute sve provedene ovršne radnje (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjskim je rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja, njegovog dijela kojem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje pod točkom II. izreke, ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koja se pri ovome odlučivanju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), predlažući da revizijski sud pobijano rješenje preinači, a podredno ukine drugostupanjsko rješenje i pobijani dio prvostupanjskog rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Zahtjeva trošak revizije.

 

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/96), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12 - dalje: OZ/10) u vezi sa čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

Predmetni ovršni postupak vodi se radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja - neisplaćene razlike bruto plaće, na temelju ovršne isprave, a na novčanim sredstvima ovršenika.

 

Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5259/11 od 11. studenog 2011. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditelju dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama.

 

Dalje je utvrđeno da je djelomičnim rješenjem poslovnog broja Ovrpl-5259/11-11 od 13. studenog 2012. određena isplata iznos naplaćenog po rješenju o ovrsi položenog na poseban račun suda te je naloženo računovodstvu suda isplatiti naznačeni iznos i to s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti iznos glavnice 1.866,32 kune te zatezne kamate u visini 2.015,62 kuna na račun Republike Hrvatske, s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje iznos glavnice 622,09 kuna te zatezne kamate u iznosu 671,85 kune na račun Republike Hrvatske, s naslova predujma poreza i prireza na dohodak iznos 2.936,32 kune na određeni račun te s naslova neto iznosa plaća utvrđenih ovršnom ispravom iznos glavnice 7.017,47 kune sa zateznim kamatama u iznosu 10.873,82 kune na račun ovrhovoditelja.

 

Nadalje, prvostupanjski je sud, po dostavi naknadne dopune obračuna Porezne uprave, utvrdio točan iznos kamata na neto iznos plaće ovrhovoditelja i, postupajući prema odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10, donio rješenje o namirenju poslovni broj Ovrpl-5259/11-18 od 13. ožujka 2013. kojim je odredio dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti ovrhovoditelju s osnova kamata na neto plaću u visini 7.578,78 kune (toč. I. izreke).

 

Točkom II. izreke potonjeg rješenja prvostupanjski je sud obustavio ovrhu za iznos 3.295,04 kune, a koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i u tom dijelu ukinuo sve provedene ovršne radnje, ocijenivši da sukladno odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 177/04, 73/08, 80/10 i 114/11) obveza uplate predujma poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće, pa da stoga nije nastala niti obveza isplate zateznih kamata na dio bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza i prireza iz plaće, odnosno da je za navedeni iznos ovrha neprovediva, a koje je pravno stajalište prihvatio  i drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv navedenog dijela prvostupanjskog rješenja.

 

S obzirom na takve zaključke nižestupanjskih sudova, ovrhovoditelj je u reviziji postavio sljedeće pravno pitanje:

 

''Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 127. st. 5. Ovršnog zakona i odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona, kada je odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio točku II rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovpl-5259/11 od 13.03.2013. kojom se obustavlja postupak ovrhe za iznos od kn 3.295,04 kn i u tom dijelu ukidaju sve provedene ovršne radnje?''.

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, revident navodi da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Ujedno se poziva na rješenje Županijskog suda u Varaždinu-Stalne službe Koprivnica poslovni broj Gž-1304/13 od 4. lipnja 2013., rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4412/2014 i Gž-106/2015 i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-5037/13 od 10. prosinca 2013. i Gžovr-6498/13 od 10. prosinca 2013.

 

U navedenim odlukama na koje se poziva revident izraženo je shvaćanje da je sud u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate bruto plaće, sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, dužan rješenjem o namirenju, sukladno obračunu porezne uprave odrediti dio koji se ima isplatiti na pojedine račune po osnovi javnih davanja sukladno važećim propisima, a isplatu preostalog naplaćenog iznosa (pa tako i iznosa zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za koji sukladno obračunu porezne uprave nije određeno da se kao javno davanje ima isplatiti na određeni račun) odrediti ovrhovoditelju, budući da ukupna tražbina s osnove neisplaćene bruto plaće dosuđene ovršnom ispravom pripada ovrhovoditelju, a da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave, pa tako niti zakonitost odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos bruto plaće.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ/96 ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje o kojem postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova, i da je stoga revizija dopuštena, te je ovaj sud pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

 

Ovrhovoditelj u podnesenoj reviziji osporava pravilnost odluke o obustavi ovršnog postupka za iznos 3.295,04 kn, ističući da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave (pa tako niti zakonitost odluke o zateznoj kamati na dio dosuđenog iznosa) i uskratiti ovrhovoditelju isplatu pravomoćno dosuđenog iznosa. Smatra da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, nakon što je izuzeo i odredio dio od ukupno naplaćenog iznosa koji se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje s pripadajućim kamatama i predujam poreza i prireza porezu na dohodak, za preostali naplaćeni iznos, pored iznosa neto plaće sa zateznim kamatama, rješenjem o namirenju trebao odrediti da se isplati na račun ovrhovoditelja.

 

Međutim, iz ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-19067/04 od 22. svibnja 2009., a povodom kojeg je isti sud rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5259/11 od 11. studenog 2011. odredio ovrhu, vidljivo je da je ovrhovoditelj zahtijevao da prvostupanjski sud na temelju obračuna porezne uprave donese rješenje o namirenju, u kojem će se odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj  upravi, zatim dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te dio s osnove neto razlike plaće sa pripadajućim zateznim kamatama koji će se isplatiti na račun ovrhovoditelja.

 

Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ/96, sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja vezan ovršnim zahtjevom koji je u njemu sadržan, dok tražbinu iz ovršne isprave ovrhovoditelj može zahtijevati i u manjem iznosu od onoga na koji ima pravo po ovršnoj ispravi.

 

Budući da je prvostupanjski sud donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovrhovoditeljevom ovršnom zahtjevu (određivanjem iz cjelokupnog naplaćenog iznosa bruto plaće sa obračunatim zateznim kamatama na isti iznos, dijela koji će se isplatiti Poreznoj upravi s osnove predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove s osnove dužnih doprinosa sa zateznim kamatama, a  ovrhovoditelju zatraženi neto iznos plaće sa zateznim kamatama na račun ovrhovoditelja), to prema pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na preostali naplaćeni iznos 3.295,04 kn, a koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a isplatu kojeg dijela potraživanja ovrhovoditelj nije niti tražio u ovršnom zahtjevu, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ/96 u vezi sa čl. 41. OZ/96, zbog prekoračenja granica određenih rješenjem o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva pa je istu iz ovdje navedenih razloga valjalo obustaviti.

 

Slijedom navedenoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, reviziju je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.