- 1 -              Rev 3259/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3259/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. V. iz Z., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku M. P., diplomiranom pravniku, predstavniku Republičkog sindikata radnika Hrvatske, protiv tuženika H. T. d.d. iz Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnicima M. R. i N. G. R., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenenim otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž R-398/2017-2 od 3. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-205/16-19 od 27. rujna 2017., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kako glasi:

 

"I/ Utvrđuje se nedopuštenim otkaz sadržan u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: ... od 14. prosinca 2015., kojim je tuženik H. T. d.d. tužiteljici K. V. otkazao Ugovor o radu sklopljen dana 01. srpnja 2015.. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

 

II/ Nalaže se tuženiku H. T. d.d. vratiti tužiteljicu K. V. na posao na radno mjesto Viši specijalist pozadinske IT podrške, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi, obrazovanju i znanjima tužiteljice, u roku od 8 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog (kako drži) u postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže obje nižestupanjske presude preinačiti i tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredaba čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnjama revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tuženik poziva (ona je jasna, određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega) - tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju i opisno revident ukazuje.

 

Navodi kojima revident osporava ili problematizira utvrđenja uzeta po sudu relevantnim za odluku o predmetu spora, o tome je li “tužiteljica bila jedini radnik na radnom mjestu na kojem joj je otkazan ugovor o radu” i je li Radničkom vijeću (s time u svezi ) uopće i trebao dostaviti neki podatak od odlučnog značaja (o usporednim radnicima i socijalnim kriterijima za otkazivanje) - pored onih o kojima je bio obaviješten, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima revident iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te prigovori o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem), a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a), revizijski sud te prigovore ne može razmatrati u okvirima revizijskog razloga ostvarene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Valja kod toga imati na umu:

 

- da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog (u bitnome: da kod njega nije bilo radnika koji su se u postupku otkazivanja ugovora o radu mogli uspoređivati sa tužiteljicom, odnosno da je tužiteljica bila jedini radnik na radnom mjestu na kojem joj je otkazan ugovor o radu), drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo revidenta,

 

- da je tuženiku omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana prilika da predloži dokaze za svoja shvaćanja i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluje u njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno njegovo shvaćanje o ocjeni dokaza - a sve jer u postupku u kojemu je to mogao (pred prvostupanjskim sudom) nije predložio dokaze za to shvaćanje i jer provedeni dokazi nisu ocijenjeni onako kako bi on htio, ne može u postupku ostvariti povoljniju poziciju.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmetom spora zahtjev je na utvrđenje nedopuštenim otkaza „sadržanog u Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: ... od 14. prosinca 2015., kojim je tuženik H. T. d.d. tužiteljici K. V. otkazao Ugovor o radu sklopljen 1. srpnja 2015. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao“, kumuliran sa zahtjevom na obvezivanje tuženika vratiti tužiteljicu „na posao na radno mjesto Viši specijalist pozadinske IT podrške, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi, obrazovanju i znanjima tužiteljice“."

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je (relevantno za odluku o predmetu spora):

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika 31 godinu i 11 mjeseci,

 

- da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 14. prosinca 2015. otkazao ugovor o radu sklopljen sa tužiteljicom 1. srpnja 2015. za rad na radnom mjestu višeg specijaliste pozadinske IT podrške, Odsjek za upravljanje i kontrolu IT usluga, Odjel za operacije IT sustava,

 

              - da je u obrazloženju te Odluke navedeno: da je „uvođenjem i primjenom sve razvijenije tehnologije kroz alat za administraciju prijava koju je Service Desk razvio u nastojanju da podigne broj riješenih prijava, kao i ukupni nivo usluge te postignutim visokim nivoom automatizacije izrade izvještaja, došlo do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu Viši specijalist pozadinske IT podrške....da gore navedeni razlozi dovode do drukčijeg načina organizacije procesa rada, posljedica čega je prestanak potrebe za radom tužiteljice...da je kod odlučivanja o tome kojim će radnicima otkazati ugovor o radu, poslodavac u cijelosti vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2 ZR-a (trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja) te da je...primijenio i dodatne kriterije, a to je procjena učinka tužiteljice u 2014....da je vodio računa i o kriterijima za socijalni odabir propisanim odredbom čl. 79 KU-a te da je primjenom svih kriterija tužiteljica utvrđena viškom i otkazan joj je ugovor o radu“,

 

- da je tužiteljica tu Odluku primila 14. prosinca 2015., protiv nje je podnijela zahtjev za zaštitu prava - kojeg je tuženik primio 29. prosinca 2015., a kako o ovome tuženik nije odlučio, tužiteljica je u pripadajućem joj roku podnijela tužbu radi sudske zaštite prava - za kojeg drži da joj je Odlukom tuženika povrijeđeno,

 

- da je dopisom od 1. prosinca 2015. tuženik „pozvao radničko vijeće na savjetovanje u svezi otkaza ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga za 16 radnika i dostavio nacrt namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici“,

 

              - da je radničko vijeće dopisom od 7. prosinca 2015. zatražilo od tuženika dodatne podatke za koje je nalazilo da su mu potrebni za to savjetovanje, ali mu tuženik ove nije dostavio,

 

- da se radničko vijeće protivilo namjeravanom otkazu ugovora o radu sklopljenog sa tužiteljicom,

 

- da u to vrijeme (kada je tužiteljici dan otkaz) tužiteljica nije bila jedina radnica koja je kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta višeg specijaliste pozadinske IT podrške, Odsjek za upravljanje i kontrolu IT usluga, Odjel za operacije IT sustava,

 

- da prethodno navedena činjenica proizlazi iz same Odluke tuženika o otkazu, konkretno - iz navoda u toj Odluci da je kod tuženika došlo „do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu viši specijalist pozadinske IT podrške“ - te da je tuženik kod odlučivanja o otkazivanju primijenio kriterije za usporedbu radnika, kao i iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka te iskaza tužiteljice,

 

- da tuženik nije dokazao da je u trenutku prijepornog otkazivanja ugovora prestala potreba za obavljanjem sadržaja poslova koje je obavljala tužiteljica,

 

- da tuženik pritom nije vodio računa o zakonom propisanim kriterijima za to otkazivanje, onim socijalnim - kao niti o dodatnom kriteriju kojeg je predvidio, sve glede mogućnosti usporedbe radnika za čijim je radom prestala potreba,

 

- da tuženik nije dokazao unutar koje usporedive grupe radnika je vršio odabir onog sa kojim će ugovor o radu otkazati i kojem kriteriju je dao prednost.

 

Sporna je u revizijskom stupnju dopuštenost Odluke tuženika o otkazu Ugovora o radu na temelju kojeg je tužiteljica kod njega obavljala poslove svog radnog mjesta, odnosno je li tuženik (kao poslodavac tužiteljice) prije donošenja prijeporne Odluke propustio provesti savjetovanje sa Radničkim vijećem i (time) postupiti u smislu Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR-a), i to:

 

- odredaba čl. 150., prema kojima: (stavak 1) “Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.”, (stavak 2) “U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.”, (stavak 3) “Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o:..2) planu te razvoju i politici zapošljavanja i otkazu…10) kolektivnom višku radnika iz članka 127. ovoga Zakona te sve druge odluke za koje je ovim Zakonom ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu donošenju.”, (stavak 4) “Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.”, (stavak 6) “Ako se radničko vijeće u roku iz stavka 5. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga.”, (stavak 7) “Radničko vijeće se može protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdani razlog za otkaz ili ako nije proveden postupak otkazivanja predviđen ovim Zakonom.”, (stavak 8) “Radničko vijeće mora obrazložiti svoje protivljenje odluci poslodavca.”, (stavak 12) “Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je.”

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja drugostupanjski sud je zahtjeve tužiteljice ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio uz osnovni i odlučan zaključak (u odnosu na navedeno, ovdje sporno pitanje):

 

- da je „na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 115. st. 1. i...čl. 124. st. 1. ZR-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev“,

 

- da „suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije izrazio stav da tuženik nije proveo savjetovanje sa radničkim vijećem, već da tuženik savjetovanje nije proveo u skladu s odredbom čl. 150. ZR-a, jer radničkom vijeću ni na traženje vijeća nije dostavio sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika, a to su podaci iz kojih bi se moglo zaključiti da je prestala potreba za radom tužiteljice, podatke o kriterijima kojim se vodio tuženik prilikom odabira kojem će radniku otkazati ugovor, imena usporednih radnika, procjene učinka za tužiteljicu i za usporedne radnike“,

 

- da je „sud prvog stupnja okolnosno obrazložio zbog čega savjetovanje nije u skladu s čl. 150. ZR-a, a utvrđene činjenice nisu u protivnosti sa izvedenim dokazima jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je navedene podatke tuženik dostavio“,

 

              - da „u okolnostima, kada tuženik radničkom vijeću radi savjetovanja, ni na traženje radničkog vijeća (list 55) nije dostavio za tužiteljicu i usporedne radnike podatke kojima se vodio kod odabira radnika kojem će prestati ugovor, a u dostavljenom prijedlogu odluke o otkazu ugovora (list 50) koji je identičnog sadržaja kao i odluka o otkazu ugovora o radu je navedeno da je došlo do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu viši specijalist IT podrške, onda i po ocijeni ovog suda drugog stupnja tuženik nije radničkom vijeću dostavio potpune podatke i omogućio mu davanje primjedbi i prijedloga kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke, kako je to okolnosno naveo u obrazloženju i sud prvog stupnja“,

 

- da „tuženik u žalbi navodi, da podaci koje je tražilo radničko vijeće, a sud ih naveo u obrazloženju presude nisu u nikakvoj vezi s otkazom, osobito podaci o usporednim radnicima jer je tužiteljica bila jedini radnik na radnom mjestu na kojem joj je otkazan ugovor o radu“: „obzirom na sadržaj obrazloženja otkaza, da je došlo do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu viši specijalist IT podrške, žalbeni navodi tuženika da je traženje radničkog vijeća podatka o usporednim radnicima bespredmetno, suprotni su samom sadržaju obrazloženja otkaza“,

 

- da „nije osnovana žalbena tvrdnja tuženika, da je zaključak suda, kako ne postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužiteljici protivan sadržaju spisa“: „sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik nije dokazao da je postojao opravdani razlog iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a, a teret dokazivanja postojanja tog razloga je primjenom čl. 135. st. 3. ZR-a na tuženiku“,

 

              - da „prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)“: a „iz sadržaja obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da tužiteljica nije bila jedini radnik na poslovima viši specijalist pozadinske IT podrške, da poslovi koje je tužiteljica obavljala postojali su i u vrijeme otkazivanja ugovora o radu i da je dalje postojala potreba za obavljanje tih poslova, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.“,

 

- da „tuženik neosnovano navodi, da je sud prvog stupnja propustio analizirati iskaze svjedoka, da iz iskaza svjedoka K. S. proizlazi da ti poslovi više ne postoje, da je pogrešno ocijenio iskaz svjedoka J. R. neprihvatljivim, a za to nije dao valjane i obrazložene razloge, pa je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka“,

 

- da je tuženik „tijekom prvostupanjskog postupka, a i u žalbenom postupku isticao da je tužiteljica jedina radila na poslovima viši specijalist pozadinske IT podrške i da stoga nije trebao voditi računa o socijalnim kriterijima. Takve tvrdnje tuženika suprotne su samom sadržaju odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, kako je to utvrdio i sud prvog stupnja. U obrazloženju otkaza je navedeno, da je došlo do smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu viši specijalist pozadinske IT podrške.“,

 

- da je „kraj činjenice, da tuženik nije priložio u spis opis poslova za radna mjesta, onda su neosnovani žalbeni navodi tuženika, da se karakter posla ne dokazuje iskazom svjedoka. Bitan je sadržaj posla koji radnik radi, a da su tužiteljica, B. B. i K. S. obavljali dvije trećine istih poslova proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedoka K. S., što je i naveo sud prvog stupnja“,

 

- da je „sud prvog stupnja utvrdio uvidom u ugovor o radu za K. S. da je sklopljen 1. srpnja 2015. za radno mjesto viši specijalist tehničke IT podrške, za radnika B. B. za radno mjesto specijalist tehničke IT podrške. Temeljem iskaza svjedoka K. S. sud je utvrdio, da su tužiteljica, B. i S. radili u istom sektoru, odjelu, odsjeku, u istoj grupi I. reporting. Prema iskazu svjedoka K. S., svjedok je cijelo vrijeme rada kod tuženika radio na istim poslovima, ali se samo mijenjao naziv radnog mjesta, dok prema iskazu svjedoka G. G. kod tuženika dosta radnika radi na istim radnim mjestima s različitim ugovorima o radu“,

 

- da su zbog toga „neosnovani žalbeni navodi da je zaključak suda, kako su povrijeđene odredbe o socijalnom odabiru suprotne sadržaju spisa“,

 

- da u „obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu tuženik je naveo, da je prilikom odlučivanja o tome, kojem će radniku otkazati ugovor vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR-a i dodatnim kriterijima kao što je procjena učinka radnika za 2014.“: „pravilno sud prvog stupnja navodi, da iz provedenih dokaza ne proizlazi na koji je način tuženik primjenjivao kriterije kod donošenja odluke, kojem kriteriju je dao prednost, s kojim radnicima je uspoređivao tužiteljicu,

 

              - da je „tužiteljica iznijela činjenicu, da je od radnika B. B. i K. S., imala više staža, da je iste ona obučavala, a suprotno ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza“,

 

- da „tuženik ni u odluci o otkazu ugovora o radu, ni tijekom postupka nije naveo podatke o trajanju radnog odnosa, starosti, obvezama uzdržavanja, procjeni učinka za tužiteljicu i usporedne radnike“,

 

- da „kraj utvrđene činjenice da tužiteljica nije bila jedini radnik na poslovima viši specijalist pozadinske IT podrške, a tuženik nije postupio prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a, pravilno je sud primijenio materijalno pravo i prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu i primjenom čl. 124. st. 1. ZR-a zahtjev za vraćanje na rad.“

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

 

Stoga je reviziju tuženika valjalo odbiti odlukom iz izreke ove presude (primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

U odnosu na razloge revizije koji se odnose na takvu odluku te (time) odluku o prijepornim pitanjima i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, revizijski sud na temelju odredaba čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda“ i (stavak 2.) „U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva“, upućuje (umjesto posebnog obrazloženja) na razloge prvostupanjske presude iz njezina obrazloženja - koje u cijelosti prihvaća.

 

Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-205/2016-19 od 27. rujna 2017.

 

Revizijski sud pritom tek primjećuje:

 

- da propisani postupak savjetovanja s radničkim vijećem ne valja relativizirati: riječ je o bitnoj obvezi u ostvarenju stvarne i primarne svrhe postojanja radničkog vijeća, organizacije radnika i snažnog pravnog instituta kojim ZR daje radnicima mogućnost da kod poslodavca sudjeluju u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima - kako bi unapređivali i štitili svoja radna i druga prava i interese,

 

- da upravo zbog značaja te obveze - da omogući stvaran utjecaj radnika na zakonitost samog postupka i donesene odluke, odnosno da se radničkom vijeću pruži realna mogućnost da nakon upoznavanja s razlozima (namjeravane) odluke poslodavca izrazi svoje shvaćanje o namjeravanoj odluci, a sve kako bi poslodavac pri odlučivanju o pravu radnika imao na umu i shvaćanje tog vijeće, poslodavac je namjeru otkazivanja ugovora o radu s svim podacima važnim za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika dužan priopćiti radničkom vijeću: poslodavac ne može navedene odredbe čl. 150. ZR-a tumačiti niti strogo formalistički niti na način koji ne odgovara osnovnoj intenciji tih odredaba - kako bi izbjegao ono što je mogao i morao učiniti,

 

- da u konkretnom slučaju tuženik obvezu savjetovanja, tako shvaćenu, nije ispunio: osporenu Odluku o otkazu Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom donio je uz propust da postupi prema navedenim odredbama čl. 150. ZR-a i njihovom (pravilnom) tumačenju.

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.