- 1 -              Rev 237/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 237/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, za Ministarstvo poljoprivrede, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., protiv prvotuženika J. P. iz J., drugotuženika N. Đ. iz U., trećetuženika I. B. iz N. B., četvrtotuženika F. N. iz N. B., petotuženika L. T. iz J., šestotuženika Š. B. iz N. B., sedmotuženika Č. S. iz N. B., osmotuženice M. T. iz U., devetotuženika J. Đ. iz J., desetotuženika D. Š. iz J., jedanaestotuženice V. A. iz U., i dvanaestotuženika L. B. iz K., svi zastupani po punomoćnici D. B., odvjetnici u B. M., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3943/2013-2 od 15. listopada 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-60/2013-19 od 26. srpnja 2013., u sjednici održanoj 26. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3943/2013-2 od 15. listopada 2015. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se tuženicima naloži tužiteljici isplatiti solidarno iznos od 1.662.742,20 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (st. 1. toč. b izreke) odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3943/2013-2 od 15. listopada 2015. u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Nalaže se tuženicima:

 

J. P. iz J.,

N. Đ. iz U.,

I. B. iz N. B.,

F. N. iz N. B.,

L. T. iz J.,

Š. B. iz N. B.,

Č. S. iz N. B.,

M. T. iz U.,

J. Đ. iz J.,

D. Š. iz J.,

V. A. iz U.,

L. B. iz K.,

 

kao solidarnim dužnicima, da tužiteljici Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo poljoprivrede, solidarno s ostalim članovima zadruge, naknade iznos od 1.665.142,20 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2004. godine pa do isplate, a ista se za razdoblje od 16. veljače 2004. pa do 31. prosinca 2007. godine obračunava po stopi propisanoj u članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te da naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 74.931,30 kuna, sve u roku od 15 dana."

 

2. Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi ukupan parnični trošak u iznosu od 78.093,75 kuna, u roku od 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I/ Žalba tužiteljice se djelomično prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-60/2013-19 od 26. srpnja 2013. godine

 

a) Preinačuje u dijelu kojim je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan i u odluci o trošku i sudi:

 

Nalaže se prvotuženiku J. P. iz J., drugotuženiku N. Đ. iz U., trećetuženiku I. B. iz N. B., četvrtotuženiku F. N. iz N. B., petotuženiku L. T. iz J., šestotuženiku Š. B. iz N. B., sedmotuženiku Č. S. iz N. B., osmotuženici M. T. iz U., devetotuženiku J. Đ. iz J., desetotuženiku D. Š. iz J., jedanaestotuženici V. A. iz U., i dvanaestotuženiku L. B. iz K., da isplate tužiteljici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo poljoprivrede, iznos od po 200,00 kn svaki sa zateznom kamatom koja se za razdoblje od 16. veljače 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine obračunava po stopi propisanoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. pa do isplate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

 

Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.906,25 kn u roku 15 dana.

 

Zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 66.025,05 kn odbija se kao neosnovan.

 

b) Potvrđuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se tuženicima naloži tužiteljici isplatiti solidarno daljnji iznos od 1.662.742,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana, kao i naknaditi trošak parničnog postupka.

 

II/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe kao neosnovan."

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tužitelja, preinači presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja na način da se prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na navode revidentice kojima ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka valja odgovoriti da nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji su razlozi jasni i neproturječni te ne postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, tako da ne postoje razlozi zbog kojih se ne bi mogla ispitati pravilnost i zakonitost nižestupanjskih odluka zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženicima, članovima Poljoprivredne zadruge Mljekar, radi isplate iznosa od 1.665.142,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka s naslova stečenog bez osnove.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da su tuženici bili članovi Poljoprivredne zadruge M., time da je ukupno bilo 106 zadrugara,

 

- da je tužitelj navedenog zadruzi na ime poticaja zadrugarima za proizvodnju kravljeg mlijeka u razdoblju od siječnja 2003. do listopada 2003. isplatio iznos od 1.998.170,64 kn, time da je Poljoprivredna zadruga M. 30. siječnja 2004. izvršila povrat dijela poticaja u iznosu od 333.028,44 kn,

 

- da je rješenjem Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije, Službe za gospodarstvo Klasa: UP/I-320-18/04-15/4, Ur.broj: 2158-02-03/3-04-3 od 16. veljače 2004. naloženo Poljoprivrednoj zadruzi M. isplatiti tužitelju iznos od 1.665.142,20 kn prema kojem rješenju navedena zadruga nije postupila,

 

- da je na temelju navedenog rješenja kao ovršne isprave pokrenut ovršni postupak pod brojem Ovr-659/04 od 27. travnja 2004. te je određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava sa računa Poljoprivredne zadruge M., nakon čega je na prijedlog ovrhovoditelja određena promjena predmeta odnosno sredstva ovrhe pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Poljoprivredne zadruge M. da bi sud rješenje od 15. ožujka 2007. obustavio ovršni postupak jer kod ovršenika nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet ovrhe,

 

- da je čl. 28. Ugovora o osnivanju poljoprivredne zadruge M. (dalje: Ugovor) propisano da Zadruga u pravnom prometu odgovara za svoje obveze svojom imovinom, a za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava Zadruge odgovaraju zadrugari do visine članskog uloga koji imaju u Zadruzi,

 

- da je prema čl. 29. navedenog Ugovora imovinu Zadruge čine ulozi zadrugara i imovina stečena poslovanjem Zadruge,

 

- da je čl. 7. i 8. Ugovora određeno da su ulozi zadrugara jednaki i iznos 200,00 kn,

 

- da je sudski registar nadležnost Trgovačkog suda izvršen upis zadruga osnivača s članskim ulogom od 200.000,00 kn.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbija u cijelosti tužbeni zahtjev ocjenjujući da ni tada važećim Zakonom o zadrugama, niti Ugovorom o osnivanju zadruge nije propisana odgovornost zadrugara za obveze zadruge privatnom imovinom koja nije unesena kao vlasništvo u Zadrugu već je Ugovorom propisana supsidijarna odgovornost zadrugara do visine članskog uloga kojeg imaju u Zadruzi, a to je u konkretnom slučaju iznos od 200,00 kn.

 

Sud drugog stupnja djelomično prihvaća žabu tužitelja i preinačuje presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti te nalaže tuženicima isplatiti tužiteljici iznos od po 200,00 kn sa zateznom kamatom za razdoblje od 16. veljače 2004. do 31. prosinca 2005. ocijenivši pri tome da je svaki član Zadruge dužan potraživanje tužiteljici namiriti u visini svog članskog uloga, dakle u visini od po 200,00 kn pri čemu ocjenjuje da nema pravne osnove za zaključak da osnivači Zadruge za novčano potraživanje tužiteljice odgovaraju solidarno.

 

Takav zaključak drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

Naime, čl. 28. Ugovora o osnivanju Poljoprivredne zadruge određeno je da Zadruga u pravnom prometu odgovora za svoje obveze svojom imovinom, te da se za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava Zadruge odgovaraju i Zadrugari do visine članskog uloga koje imaju u Zadruzi. Nadalje, odredbom čl. 9. Zakona o zadrugama („Narodne novine“, broj 53/91, 36/95 i 12/02) propisao je da se Zadruga osniva Ugovorom o osnivanju zadruge, koji sadrži imena i prezimena osnivača i njihove jedinstvene matične brojeve građana, tvrtku i sjedište, predmet poslovanja, oblik i visinu uloga zadrugara, dok je čl. 22. istog Zakona određeno da Zadruga u pravnom prometu odgovara za obveze svojom imovinom, s time da za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava Zadruge odgovaraju zadrugari, u skladu sa zakonom i pravilima Zadruge.

 

Stoga je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da zadrugari za obveze Zadruge odgovaraju samo članskim ulogom, budući je samim Ugovorom o osnivanju Zadruge jasno propisano da zadrugari odgovaraju za obveze do visine članskog uloga iz čega proizlazi zaključak da zadrugari u toj visini (a to je u konkretnom slučaju iznos od 200,00 kn) odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, a ne samo članskim ulogom. Naime, čl. 2. Zakona o zadrugama upućuje na primjenu pravila o ortakluku, a upravo navedena pravila ukazuju da kad svoje obveze Zadruga ne može ispuniti, da tada njezine obveze postaju zajedničke obveze svih zadrugara koji za njih ogovaraju razmjerno o svojim ulozima i cijelom svojom imovinom (čl. 647.u – čl. 647.ž, Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: OZ).

 

Iz navedenih razloga pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je naložio svakom od tuženika isplatiti tužitelju iznos od po 200,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom od dospijeća do isplate, pa se suprotni navodi revidenta istaknuti u tom pravcu ukazuju neosnovani.

 

Radi navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Međutim revizija tužitelja u odnosu na trošak parničnog postupka je nedopuštena.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem SU-4-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojeg je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava samo u odnosu na predmet spora određeno tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispedencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom bilo presudom ili rješenjem.

 

Stoga je revizija tužitelja u odnosu na odluku o parničnom troškovima nedopuštena, pa je isto valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odbaciti kao nedopušten.

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.