- 1 -              Rev 917/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 917/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene V. M. iz P., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u R., protiv tuženika-protutužitelja R. U. iz P., zastupanog po punomoćnici L. D., odvjetnici u R., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutužene protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-838/13-2 od 20. listopada 2015. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-214/09 od 4. siječnja 2013., u sjednici održanoj 26. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija tužiteljice-protutužene protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-838/13-2 od 20. listopada 2015. u dijelu gdje je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-214/09 od 4. siječnja 2013. pod toč. I. 3. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

I Revizija tužiteljice-protutužene protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-838/13-2 od 20. listopada 2015. u dijelu gdje je potvrđena presuda Općinskog suda u Pagu poslovni broj P-214/09 od 4. siječnja 2013. pod toč. II. 1. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

 

II Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I

 

Utvrđuje se da se zajednička imovina R. U. i V. M. stečena za vrijeme trajanja braka sastoji od:

1. obiteljske kuće nalazeće u P. Dioba predmetne nekretnine vrši se na način da:

 

- V. M. pripada druga etaža-stan 2. na prvom katu kuće, netto površine-NKP=113,15 m2, koji se sastoji od vanjskog dvokrakog stubišta, terase, kuhinje, hodnik, kupaonica, spavaća soba, dnevna soba, ostave, spavaće sobe, spavaće sobe, sa pripadcima stana garaža 2 površine 17,34 m2, uz južnu među, i konoba površine 11,08 m2, uz južnu među, što čini 51/100 dijela neto korisne površine, te će se koristiti južni dio dvorišta 1/2 dijela, koja je kuća sagrađena na kat.čest. 12530 k.o. P., a konstruktivni zidovi, glavni komunalni vodovi objekta, potkrovlje, predstavljaju zajednički dio zgrade.

Tužiteljica je obavezna sagraditi o svom trošku vanjsko stubište za kat i to na jugozapadnoj strani kućne terase.

 

- R. U. pripada prva etaža-stan 1. površine 114,27 m2, koji se sastoji od predsoblja, hodnik, ostava, kuhinja, kupaona, spavaća soba, terasa, dnevna soba, sa pripadkom stana u prizemlju je garaža 1 površine 21¸86 m2, te će se koristiti sjeverni dio dvorišta 1/2 dijela, što čini 49/100 dijela neto korisne površine zgrade izgrađene na kat.čest. 12530 k.o. P., sa zajedničkim dijelovima zgrade konstruktivni zidovi, glavni komunalni vodovi objekta, potkrovlje predstavljaju zajednički dio zgrade.

Tuženik je obavezan o svom trošku sadašnje unutrašnje stubište ukloniti, napraviti dio

stropne ploče nad prizemljem.

 

2. Utvrđuje se da zajednička bračna stečevina tužiteljice-protutužene V. M. i tuženika-protutužitelja R. U. nalazeća na raznim deviznim računima iznosi 19.582,80 USD i 5.739,65 EUR-a, te se nalaže tuženiku-protutužitelju R. U. da tužiteljici-protutuženoj V. M. isplati iznos od 9.791,40 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-e za USD na dan isplate uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12% godišnje od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da isplati iznos od 2.869,82 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-e za EUR-o na dan isplate uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12% godišnje od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u odnosu na novčana sredstva i to u iznosu od 317.495,70 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-e na dan isplate uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi od 12% godišnje od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao neosnovan.

 

II

 

1. Dužna je tužiteljica-protutužena V. M. isplatiti tuženiku-protutužitelju R. U. iznos od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-e na dan isplate zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 26. srpnja 2007. godine po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge u eurima po viđenju do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Odbija se preostali dio protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je tuženik-protutužitelj R. U. suvlasnik nekretnine oznake kat.čest.12530 k.o. P., u naravi obiteljska kuća, u 2/3 dijela, a tužiteljica-protutužena V. M. suvlasnik u 1/3 dijela i prijedlog da se suvlasnička zajednica nekretnine razvrgne civilnom diobom, kao neosnovan.

 

3. Odbija se eventualni protutužbeni zahtjev od dana 18. srpnja 2011. godine, kao neosnovan.

 

III

 

Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Odbijaju se žalbe tužiteljice-protutuženice V. M. i tuženika-protutužitelja R. U. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pagu, broj P-214/09 od 4. siječnja 2013. godine, u toč. I. 2. i 3. izreke, te u toč. II. 1., 2. i 3. izreke, kao i u toč. III. izreke presude."

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"Ukida se presuda Općinskog suda u Pagu, broj P-214/09 od 4. siječnja 2013. godine, u toč. I. 1. izreke, bez vraćanja na ponovno suđenje."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu gdje je potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I. 3. i toč. II. 1. izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica-protutužena iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik-protutužitelj u odgovor na reviziju osporava dopuštenost i osnovanost te revizije. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

Revizija tužiteljice-protutužene protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I. 3. izreke nije osnovana.

 

Taj dio revizije tužiteljice-protutužene odnosi se na tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene za utvrđenje i diobu (isplatu) bračne stečevine stranaka i to novčanih sredstava od 317.495,70 USD.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužiteljice-protutužene nižestupanjski sudovi odlučujući o navedenom tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutužene nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska niti pobijana drugostupanjska presuda u tom dijelu nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Obrazloženja nižestupanjskih presuda u tom dijelu su jasna, neproturječna i potpuna. Tako nižestupanjski sudovi jasno ukazuju da iz izvedenih dokaza (posebno nalazak i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke nije moguće utvrditi da bi bračnu stečevinu stranaka predstavljala i novčana sredstva od 317.495,70 USD te da bi se ta sredstva nalazila na računima tuženika-protutužitelja. Tužiteljica-protutužena niti u reviziji ne ukazuje iz kojeg bi to određenog dokaza proizlazilo da bi taj novčani iznos predstavljao bračnu stečevinu stranaka te da bi se ta novčana sredstva nalazila na određenom računu tuženika-protutužitelja.

 

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je na tužiteljici-protutuženoj bio teret dokaza na navedenu okolnost. Ovo stoga što je upravo tužiteljica-protutužena takvu činjeničnu tvrdnju iznijela (te na njoj temeljila predmetni tužbeni zahtjev (čl. 219. st. 1. ZPP). Prema odredbi čl. 221. st. 1. ZPP ne treba dokazivati činjenicu koju je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice. No navedenu činjenicu tuženik-protutužitelj ne samo da nije priznao već ju je (suprotno revizijskim navodima tužiteljice-protutužene) osporavao tijekom čitavog postupka. Stoga dakle pravilno su nižestupanjski sudovi postupili kada su zaključak o nepostojanju navedene činjenice osnovali na pravilu o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

 

Kako tužiteljica-protutužena kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija tužiteljice-protututužene znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje) za ukazati je na slijedeće. Riječ je evidentno o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st .1. ZPP revizijom se ne može pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužiteljice-protutužene nisu uzeti u razmatranje.

 

Revizijski navod tužiteljice-protutužene da bi prvostupanjski sud po predmetnom sporu donio i objavio dvije različite odluke, ne samo da nije potkrijepljen nikakvim dokazima, već se taj revizijski navod niti ne odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP počinjene pred prvostupanjskim sudom radi kojih bi se mogla izjaviti revizija. Ovo tim više što tužiteljica-protutužena prvostupanjsku presudu žalbom nije niti pobijala iz tog razloga (čl. 385. st. 1. toč. 2. i st. 2. ZPP).

 

Iako tužiteljica-protututužena u uvodnom dijelu revizije navodi da drugostupanjsku presudu pobija i iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, ona taj revizijski razlog glede tužbenog zahtjeva koji se odnosi na sporni dio bračne stečevine od 317.495,70 USD nije određeno navela niti obrazložila. Stoga taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizija tužiteljice-protutužene protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. II. 1. izreke nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a. i 373.b. toga Zakona.

 

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnom odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a i 373.b ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije tužiteljice-protutužene u prije navedenom dijelu (gdje je odlučeno o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja), ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno.

 

Ovo stoga što je u promatranom dijelu drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda gdje je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu iznosa od 5.000 eura a što evidentno ne prelazi 200.000,00 kuna (čl. 37. st. 2. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stanka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmetna revizija tužiteljice-protutužene koja je podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. istog Zakona. Ovo stoga što tužiteljica-protutužena u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, a posljedično tome nije niti izložila razloge zbog kojih bi smatrala da bi određeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

 

Zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocjenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije (st. II izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.