- 1 -              Revr 681/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 681/2014-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz Z., OIB … koga zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. Z., Podružnica upravljanja sportskim objektima iz Z., OIB …, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva M. & F. u Z., radi zaštite prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1260/13-2 od 26. studenoga 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3282/12-74 od 28. ožujka 2013., u sjednici održanoj 26. svibnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tužitelja dat odlukama pravnog prednika tuženika broj I-D-227/03 od 18. lipnja 2003. i od 14. srpnja 2003. nije dopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao, - u toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove savjetnika ravnatelja, - u toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati za razdoblje od donošenja nezakonitog otkaza ugovora o radu do 1. siječnja 2006. naknadu plaće i razlike plaće u ukupnom bruto iznosu od 139.947,82 kn sa zateznim kamatama, - u toč. IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 33.282,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje revident.

 

Sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što nije sankcionirao pogrešku u pisanju koja se dogodila prvostupanjskom sudu obzirom je u točki III. izreke prvostupanjske presude očito propušteno navesti da se kao dan početka razdoblja obračuna naknade plaće uzima dan donošenja nezakonitog Otkaza ugovora o radu 18. lipnja 2003., a kao dan početka razdoblja obračuna razlike plaće 15. srpnja 2005. kao dan zaposlenja tužitelja kod drugog poslodavaca, te je prvostupanjski sud naveo samo 15. srpnja 2005. Radi se o očitoj greški u pisanju jer iz obrazloženja prvostupanjske presude, kao i iz cjelokupnog postupka jasno proizlazi da se radilo o dva datuma, odnosno 18. lipnja 2003. kao danu donošenja Odluke o otkazu i 15. srpnja 2005. kao danu zaposlenja kod drugog poslodavca.

 

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući odluku o otkazu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem zaposlenika kao i druge provedene dokaze utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na postojanje opravdanih razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je odlukama koje su predmet tužbenog zahtjeva pravni prednik tuženika na temelju čl. 106. st. 1. podstav 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02 – dalje u tekstu: ZR) tužitelju otkazao ugovor o radu iz sljedećih razloga: jer je, prema listama dolazaka i odlazaka s posla tijekom siječnja i veljače 2003. sedam dana kasnije dolazio na posao i ranije odlazio s posla, 27 dana kasnije dolazio na posao, a odlasci nisu evidentirani zbog vrlo ranog napuštanja radnog mjesta, jedan dan (23. siječnja 2003.) odlazak s posla nije evidentiran, sedam dana nisu evidentirani dolasci ni odlasci na posao, iz čega bi proizlazilo da tužitelj te dane nije radio, te da je tijekom travnja i svibnja 2003. osam dana tijekom radnog vremena po nekoliko sati izbivao s radnog mjesta, - jer nije izvršio radni zadatak vezan uz potpisivanje ugovora sa H. s. s. i H. t. s. koji je dobio na poslovnom kolegiju 14. travnja 2003. i koji mu je ponovljen na poslovnom kolegiju održanom 23. travnja 2003., o čemu se očitovala radnica J. Z. izjavom od 23. svibnja 2003., - jer tužitelj obavlja funkciju predsjednika Z. š. s. (dalje u tekstu: …) što mu ne daje pravo da poslove za … obavlja za vrijeme radnog vremena, a obavljanje te funkcije je često i u suprotnosti s poslovima radnog mjesta na koje je tužitelj raspoređen, te da postoji i očiti sukob interesa,

 

- da su liste dolazaka i odlazaka s posla radnika tijekom siječnja i veljače 2003. ispunjavali na porti radnici tuženika (K., S., S., Š. i T.),

 

- da je evidenciju prisutnosti na radu za neke radnike među kojima je bio i tužitelj tijekom travnja i svibnja 2003. vodila tajnica ravnatelja tuženika M. K.,

 

- da iz Evidencije dolazaka i odlazaka proizlazi da tužitelj nema evidentirane izostanke s rada u dane i sate tijekom radnog vremena kako mu se stavlja na teret u Odluci o otkazu (11., 22., 23., 29., 30. travnja i 5., 8., 13. i 16. svibnja 2003.),

 

- da tuženik nije dokazao da je tužitelj odbio izvršiti radni zadatak koji je dobio na poslovnom kolegiju 14. travnja 2003. jer nije priložio bilješke s toga kolegija kao ni onog od 23. travnja 2003., niti izjavu radnice J. Z. broj I-D-170/03 od 23. svibnja 2003.,

 

- da tuženik nije dokazao svoju općenitu tvrdnju da je tužitelj za vrijeme radnog vremena obavljao poslove predsjednika … i da nije dokazao da je tužiteljeva funkcija u … često u suprotnosti s poslovima njegovog radnog mjesta – savjetnika ravnatelja tuženika,

 

- da je Opomenom od 19. ožujka 2003. tuženik opomenuo tužitelja u pogledu povreda koje se odnose na dolaske i odlaske na posao za siječanj i veljaču 2003., a ne i na ostale povrede iz radnog odnosa koje mu se stavljaju na teret Odlukom o otkazu.

 

Ocijenivši da liste dolazaka i odlazaka s posla radnika koje su vodili radnici tuženika na porti nisu pouzdani dokaz o vremenu nečijeg dolaska na posao, odlaska s posla i izbivanja s posla, da tuženik nije dokazao da je tužitelj tijekom travnja i svibnja 2003. tijekom radnog vremena izbivao s radnog mjesta, te da tuženik nije dokazao opravdanost otkaza ugovora o radu tužitelja, nižestupanjski sudovi su zaključili da otkaz ugovora o radu tužitelja nije opravdan, te su prihvatili tužbeni zahtjev.

 

Ovaj revizijski sud u potpunosti dijeli stajalište nižestupanjskih sudova.

 

Naime, pravilno su se sudovi pozvali na odredbu iz čl. 106. st. 1. toč. 3. ZR.

 

Odredba čl. 106. st.1. toč. 3. ZR propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako zaposlenik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika).

 

Kada se otkazuje ugovor o radu na temelju čl. 106. st. 1. toč. 3. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac sukladno odredbi čl. 112. st. 1. ZR.

 

Obzirom da tuženik kao poslodavac tijekom postupka u smislu odredbe čl. 112. st. 1. ZR nije dokazao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženik nije dokazao niti jedan od razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju naveden u Odluci o otkazu.

 

Pravilno prvostupanjski sud navodi da je utvrđeno da je tužitelj kasnio na posao te odlazio ranije s posla tijekom siječnja i veljače 2003. čime da je kršio obveze iz radnog odnosa, međutim te su povrede obveza iz radnog odnosa iscrpljene u Opomeni tuženika od 19. ožujka 2003. kojom je tuženik opomenuo tužitelja u pogledu povreda koje se odnose na dolaske i odlaske na posao za siječanj i veljaču 2003.

 

Niti jednu od ostalih povreda obveza iz radnog odnosa, a koje tuženik navodi u Odluci o otkazu kao razloge predmetnog otkaza, a to su izbivanje s radnog mjesta tijekom travnja i svibnja 2003. i to osam dana tijekom radnog vremena po nekoliko sati, neizvršavanje radnog zadatka vezan uz potpisivanje ugovora sa H. s. s. i H. t. s. koji je dobio na poslovnom kolegiju 14. travnja 2003. i koji mu je ponovljen na poslovnom kolegiju održanom 23. travnja 2003., te obavljanje funkcije predsjednika Z. š. s. za vrijeme radnog vremena, a obavljanje te funkcije da je često i u suprotnosti s poslovima radnog mjesta na koje je tužitelj raspoređen, te postojanje očitog sukoba interesa, tuženik nije dokazao.

 

Nije osnovan niti prigovor zastare koji tuženik ističe u reviziji. Naime, pravilno nižestupanjski sudovi navode da je tužitelj svoj zahtjev po osnovi naknade plaće i razlike naknade plaće stavio već u tužbi, dok ga je samo u pogledu visine specificirao kasnijim podneskom od 25. ožujka 2009., a nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje financijskog vještaka.

 

Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, a posljedično tome pravilno su sudovi prihvatili i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad (čl. 115. st. 1. ZR), te naložili tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće sukladno odredbi čl. 85. ZR.

 

Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP, reviziju tuženika odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.