- 1 -              Rev 1317/2019-5

Broj: Rev 1317/2019-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. T., odvjetnik u Č., protiv tuženika G. K. iz M., OIB:..., kojega zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u Č., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1608/2015-2 od 3. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-553/13-79 od 17. prosinca 2014., u sjednici održanoj 26. svibnja 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 349.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškova u iznosu od 21.831,25 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijen je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom (prvostupanjskom) sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za isplatu ugovorne kazne (penala).

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje

- da su stranke kao stranke iz ugovora o parceliranju od 10. svibnja 2004. i njegovih aneksa dogovorile plaćanje penala za slučaj zakašnjenja;

- da prema odredbi čl. 353. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO), kad je ugovorena kazna za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu, dakle, da ne može zahtijevati plaćanje ugovorne kazne, ako istovremeno ne zahtijeva ispunjenje obveze;

- da tužitelj ujedno ne zahtijeva ispunjenje ugovorne obveze;

- stoga da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Drugostupanjski sud prihvatio je činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da su stranke ugovorom od 10. svibnja 2004. i njegovim aneksima ugovornu kaznu ugovorile za slučaj zakašnjenja, uz tvrdnju da je ugovorna kazna bila ugovorena za slučaj neispunjenja.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski navodi tužitelja kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja o pravnoj prirodi ugovorne kazne u konkretnom slučaju kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ničim ne obrazlaže, pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 26. svibnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Viktorija Lovrić, v.r.