- 1 -              Revd 152/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Revd 152/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B. iz P., (OIB: ...), zastupane po punomoćnici M. B. V., odvjetnici iz P., protiv tuženice V. V. iz P., (OIB: ...), zastupane po punomoćnici B. G. P., odvjetnici iz P., radi raskida darovnog ugovora i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-412/2019-2 od 3. listopada 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-925/2016 od 26. ožujka 2019., u sjednici održanoj 26. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "1. Raskida se Ugovor o darovanju nekretnina od 12. listopada 2007. ovjeren kod javnog bilježnika N. K. pod brojem OV-18067/07, Izjava od 12. listopada 2007. ovjerena kod javnog bilježnika N. K. pod brojem OV-18064/07 i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 26. listopada 2011. zaključen kao javnobilježnička isprava kod javnog bilježnika S. O. S. pod brojem OV-2995/11 između tužiteljice L. B. i tuženice V. V.

 

2. Nekretnine upisane kao k.č.br. 391/zgr., u naravi zgrada, kuća, štala, dvorište površine 394 m2 i k.č.br. 780/12 u naravi pašnjak, dvorište površine 600 m2, obje u z.k.ul. 3366, K.O. G. u ½ dijela vlasništvo su tužiteljice L. B., pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli da temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti izvrši prijenos prava vlasništva s imena tuženice na ime tužiteljice.

 

              Tužena je dužna tužiteljici naknaditi troškove ovog parničnog postupka.",

 

dok je tužiteljica obvezana tuženici naknaditi parnične troškove od 11.250,00 kn.

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na prijedlog nije odgovoreno.

 

Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 3. listopada 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenja revizija (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbom čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

U konkretnom slučaju tužiteljica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svojeg prijedloga: predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije izložila niti jedan (a pogotovo ne i određen) razlog zbog kojeg smatra da je po njoj u prijedlogu postavljeno pitanje po bilo čemu važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Postavljeno pitanje samo za sebe navedene razloge ne može nadomjestiti.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanje iz prijedloga tužiteljice (obzirom da se odnosi samo na činjenične okolnosti ovoga slučaja: njime tužiteljica u biti traži da se odgovori je li ovdje prema konkretnim činjenicama pravilno odlučeno o predmetu spora) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

To valja sagledati u svijetlu shvaćanja da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u navedenom smislu te spomenutih razloga iz odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po tome prijedlogu sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da pritom eventualno čak i pogoduje jednoj stranki.

 

Imajući na umu prethodno navedeno, za prihvatiti je i da u konkretnom slučaju revizijski sud ne može u svezi u prijedlogu postavljenog pitanja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenost revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.