- 1 -              Rev-x 1248/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1248/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1142/12-2 od 9. rujna 2014., kojim je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4462/00-72 od 15. studenog 2011., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 418.486,55 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2011. do isplate, buduće godišnje iznose od 34.876,05 kuna tekuće od petnaestog dana prvog mjeseca kalendarske godine dospijeća za proteklu godinu, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao i mjesečne iznose od 2.906,00 kuna za mjesec studeni i prosinac 2011. sa dospijećem svakog petnaestog u mjesecu dospijeća za protekli mjesec.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53791, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/17 i 70/19 - dalje: ZPP). Reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz dosudu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

Na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade od prihoda u poljoprivredi.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

 

- da je tužitelj u štetnom događaju za koji je odgovorna tuženica, zadobio eksplozivnu ranu oba donja ekstremiteta, lijevog koljena i stjenke prsnog koša, nagnječenje obje potkoljenice i stopala, višeiverni komplicirani prijelom lijevog ivera i otvoreni zglob lijevog koljena, te su mu amputirali obje natkoljenice, a životna i radna sposobnost smanjena mu je za 100%,

 

- da tužitelj godišnje gubi 10.368,00 kuna jer nakon štetnog događaja ne može sam obavljati usluge poljoprivrednom mehanizacijom drugim poljoprivrednicima (izgubljeni odbitak), a ima i trošak od 24.506,05 kuna za radove koje je prije nezgode sam obavljao, a sada se mora koristiti radom drugih, što mjesečno iznosi 2.906,00 kuna ili godišnje 34.874,05 kuna,

 

- da je vještaku agronomije dipl. ing. dr. sc. P. B. obračun izvršio na temelju površine od 21 ha, 40 ari i 39 m2, iako je nakon povrede tužitelj znatno povećao obradivu površinu koju je kupio, zakupio i dr.,

 

- da stranke nisu osporavale visinu nalaza i mišljenja vještaka, nisu imale primjedbe na njegov nalaz, prema kojem tužitelj za 11 godina (od prosinca 1999. do 2010.) ima pravo na 383.614,55 kuna, a za još 10 mjeseci u 2011. u iznosu od 31.966,00 kuna, ukupno 418.486,55 kuna, dok je za studeni i prosinac 2011. suđena nedospjela tražbina od 2.906,00 kuna.

 

Na temelju ovih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe članka 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05 - dalje: ZOO) tužitelju na ime štete zbog nemogućnosti obavljanja poljoprivrednih radova dosudili iznos od 418.486,55 kuna, te buduće godišnje iznose od 34.876,05 kuna, kao i mjesečne iznose od po 2.906,00 kuna za studeni i prosinac 2011., uvećano za zatezne kamate.

 

Odredbom članka 195. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

S obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da tužitelj, zbog stradavanja u štetnom događaju za koji je odgovorna tuženica, više ne može sam obavljati određene poslove u poljoprivredi i zbog toga se mora koristiti radom drugih, što mu uzrokuje dodatne troškove čiju je visinu obračunao vještak, pravilno je u pobijanoj presudi primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev radi naknade štete zbog izgubljene zarade od prihoda u poljoprivredi (tako i VSRH u Rev 1616/2000 i Revx-651/18).

 

Pritom nije od utjecaja okolnost na koju revident ukazuje - da je tužitelj nakon štetnog događaja povećao proizvodnju gotovo šest puta, pa da je do povećanja troškova došlo uslijed širenja proizvodnje. Jedino je odlučno to što tužitelj ne može sam obavljati određene poslove, jer i u slučaju povećane proizvodnje bi, da nije bilo štetnog događaja, jedan dio poslova mogao obavljati sam, odnosno ne bi imao troškove tuđe radne snage.

 

Revizijskim navodima o tome da tužitelj nije dostavio nikakve račune ili druge dokaze o izvršenim isplatama na temelju kojih bi se mogla utvrditi vrijednost pruženih usluga, tuženica ne može dovesti u pitanje pravilnost pobijane odluke. Naime, riječ je o prigovorima koji se odnose na utvrđenje činjeničnog stanja pa kao takvi nisu dopušteni u revizijskom postupku, sve u smislu odredbe članka 385. ZPP-a.

 

Kako nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a valjalo je odbiti reviziju i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 26. svibnja 2020.