- 1 -              Rev 702/2018-2

Broj: Rev 702/2018-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. pok. N. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u S., protiv tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB:..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3385/2016 od 16. ožujka 2017., ispravljene rješenjem istog suda i broja od 30. studenoga 2017., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda Splitu broj P-7722/2015 od 27. travnja 2016., u sjednici održanoj 26. svibnja 2020.

r i j e š i o   j e:

              Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-3385/2016 od 16. ožujka 2017., ispravljena rješenjem od 30. studenoga 2017., i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 150.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbama o vraćanju stečenog bez osnove.

              Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja te je u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu 100.000,00 kn s pripadajućim kamatama presuda preinačena prvostupanjska presuda te je tuženiku u tom dijelu naložena isplata, dok je za iznos od 50.000,00 kn presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju podnio pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - proč. tekst - dalje: ZPP) uz prijedlog da se revizija prihvati te preinači drugostupanjska presuda, a podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje više pitanja, od kojih, u bitnom, i pitanje

Je li, s obzirom na odredbu čl. 1. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 153/2009), prema kojoj je javna cesta - javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, izgradnjom ceste dijelom i na nekretnini tužitelja, došlo do stjecanja imovine bez osnove na strani tuženika ili na strani Republike Hrvatske, dakle, je li tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran?

Obrazlažući važnost naznačenog pitanja ukazuje na presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-394/03 i presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-649/14 i Gžx/333/2014 u kojima je izraženo shvaćanje da je u istovjetnoj situaciji pasivno legitimirana Republika Hrvatska.

Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Prvostupanjski sud u svojoj presudi nije dao razloge o prigovoru promašene pasivne legitimacije već je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim zbog zastare.

Preinačujući djelomično prvostupanjsku presudu, zaključivši da je prigovor zastare neosnovan, drugostupanjski sud o pasivnoj legitimaciji tuženika naveo je jedino ovo:

„Međutim, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda s obzirom da tužitelju, kao vlasniku, predmetne nekretnine, na kojima je sada sagrađena autocesta, nisu izvlaštene i za njih nije plaćena naknada, u konkretnom slučaju radi se o stjecanju bez osnove u korist tuženika u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO).“.

Citiranim navodom, posebno s obzirom na odredbu čl. 1. Zakona o javnim cestama, prema kojoj je javna cesta - javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, drugostupanjski sud nije dao jasne i dostatne razloge o tome je li i zašto upravo na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove. Zbog navedenog pobijana presuda ima nedostatak zbog kojeg se ne može ispitati, a na koji nedostatak tuženik implicitno ukazuje naznačenim pitanjem, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP pobijanu drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 26. svibnja 2020.