Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj Gž-1880/2020-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž-1880/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ksenije Dimec predsjednika vijeća, Larise Crnković suca izvjestitelja i člana vijeća, Branke Ježek Mjedenjak člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. T. M. J. iz P., OIB: … i 2. Zore Torbarina iz Sukošana, OIB: …, zastupanih po punomoćnici L. R., odvjetnici iz B. n.M., protiv tuženika M. R. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. Z., odvjetnici iz Z., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljica podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-1440/2013-32 od 17. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2020.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1440/2013-32 od 17. ožujka 2020.
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
Citiranom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica da je tuženik dužan tužiteljicama predati u suposjed katastarsku česticu 5230/2 maslinjak Š. površine 1703 m2 upisane u z.k. ul. 6153 k.o. S., na skici lista mjesta na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju N. K. od 14. listopada 2014. označenu slovima A-B-C-D-E-A i žutom bojom, slobodnu od osoba i stvari, te im naknaditi parnični trošak. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljicama da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.
Protiv presude tužiteljice su podnijele žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlažu da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:
- da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine k.č. br. 5230/2 k.o. S. upisani F. L. pok. J. u 80/256 dijela, Š. L. pok. J. u 80/256 dijela, A. J. sin V. u 51/256 dijela, T. M. rođ. J. u 15/256 dijela, Z. T. u 15/256 dijela i M. D. u 15/256 dijela,
- da su iste osobe upisani i kao suposjednici predmetne nekretnine,
- da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tuženika koji je na njoj posadio masline oko 2005., 2006.,
- da je predmet spora identificiran očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke.
Slijedom ovih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljica primjenom odredbi čl. 46. st. 2. i 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/18 i 94/17 – dalje: ZV) u vezi čl. 64. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 87/15 – dalje: ZOO) uz obrazloženje da je suvlasnik ograničeno aktivno legitimiran na reivindikacijski zahtjev prema trećima od kojih može zahtijevati predaju stvari svim suvlasnicima u posjed ili predaju stvari samo njemu u posjed, pod uvjetom da je od ostalih suvlasnik ovlašten da i za njih primi stvari u posjed. Stoga kako tužiteljice nemaju ovlaštenja od ostalih suvlasnika da i za njih prime u posjed predmetnu nekretninu, a tužbenim zahtjevom traže predaju u posjed cijele nekretnine bez potrebnog ovlaštenja od ostalih suvlasnika, bez ispitivanja i utvrđivanja ostalih spornih činjenica radi ostvarenja vlasničkopravne zaštite odbija tužbeni zahtjev.
Odluku o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenim u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđuje se da iste nisu počinjene u prvostupanjskom postupku niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se tužiteljice pozivaju u žalbi jer je presuda razumljiva, neproturječna sama sebi i razlozima presude, su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
Donošenjem pobijane presude nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 7. st. 1. i čl. 8. ZPP-a, na koju se tužitelji pozivaju u žalbi jer je iz obrazloženja presude razvidno da je sud savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo.
Odredbom čl. 161. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
U čl. 46. st. 2. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik glede cijele stvari ima pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.
Članak 64. st. 2. ZOO propisuje da kada u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima je ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.
Protivno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica jer je isti postavljen protivno odredbi čl. 46. st. 2. ZV u vezi čl. 64. st. 2. ZOO-a. Tužiteljice kao suvlasnice nekretnine koja je predmet predaje u suposjed bile su dužne u tijeku postupka dostaviti ovlaštenje od ostalih suvlasnika za predaju u posjed predmetne nekretnine ili morale postaviti tužbeni zahtjev na način da se osim njima nekretnina preda u suposjed i drugim suvlasnicima. Kako su tužiteljice postavile tužbeni zahtjev na način da se samo njima preda u suposjed predmetni dio nekretnine koji je individualiziran temeljem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica.
Okolnost da su suvlasnici nekretnine F. L. i Š. L. pokojni nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer su tužiteljice bile dužne pribaviti ovlaštenje nasljednika da prime ispunjenje ili tužbenim zahtjevom tražiti da se predmetna nekretnina preda u suposjed nasljednicima.
Kraj obrazloženog nisu pravno relevantni iskazi svjedoka niti je odlučno što tuženik nije dostavio u spis rješenje o uvjetima uređenja prostora niti je relevantan sadržaj rješenja Općinskog komiteta za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Z. od 22. ožujka 1989.
Kako ne postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti razlozi koje tužiteljice ističu u žalbi, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke te u točki II. izreke primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.
Slijedom obrazloženog a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljica za naknadu troška žalbenog postupka obzirom da je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Rijeci 26. svibnja 2020.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec
Općinskom sudu u Zadru
Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.